Nastavnice Sveučilišta u Dubrovniku Silvija Batoš i Perica Domijan održale su u sklopu obilježavanja "Mjeseca hrvatskog jezika" predavanje "Naški u europskim saločama". Okupljene je u ime domaćina pozdravila knjižničarka Matija Tija Nenadić rekavši kako je predavanje rezultat suradnje dubrovačkog Sveučilišta i Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku. Inače, popratne materijale predavanja izradili su studenti Sveučilišta.
Naglasila je Batoš kako je predavanje rezultat timskog rada. Batoš je upozorila na šire značenje riječi "saloča". Saloča je mjesto okupljanja i ne mora nužno biti bogato opremljena.
Poručila je Batoš kako "brand Dubrovnika" nisu samo spomenici, nego i ljudi iz Grada koji su pronosili glas o Dubrovniku, ljudi su to čiji su životni putovi započinjali u Dubrovniku, a završavali recimo u Amsterdamu ili Carigradu. Izdvojila je predavačica Ruđera Josip Boškovića, Marina Getaldića, Marina Držića, Ivana Gundulića - svi ti istaknuti Dubrovčani bili su, prema njezinim riječima, "brandovi Dubrovnika u Europi". Naglasak njezinog dijela predavanja bio je na poslovicama. Riječ "poslovica" došla je iz ruskog jezika i ustalila se u 19. stoljeću. Postoje dvije skupine: nacionalne i internacionalne poslovice. Najznačajniju i prvu zbirku poslovica u Hrvatskoj priredio je Dubrovčanin Benedikta Kotruljevića 1458. koji je upozorio i na podrijetlo poslovica. Važna je zbirka iz 1487. autora Juraja Šižgorića. Obojica su svoje zbirke izdali prije poznate zbirke poslovica "Adagia" Erazma Roterdamski koja datira iz 1500. Kotruljević je na puno mjesta zabilježio kako se mnoge poslovice koje je zapisao koriste u Dalmaciji. Kazala je Batoš kako je tradicija hrvatskog čuvanja poslovica duža od primjerice engleske. Doticaj talijanskog jezika uveliko je oblikovao poslovice. Također, Kotruljevićeve sabrane poslovice bave se krepostima, a Batoš je zaključila kako su "naške poslovice" bile u upotrebi u europskim saločama od 15. stoljeća te je još jednom naglasila višestruki značaj poslovica.
Domijan je potom prikazala rezultate istraživanja o poznavanju dubrovačkog govora provedenom prije sedam godina kazavši kako se o pravom dubrovačkom govoru i istinskim govornicima dubrovačkog govora može govoriti kod govornika koji imaju više od 80 godina. Uzorak je bio 139 studenata, a obuhvaćeni su studenti s Odjela za komunikologiju, Pomorskog odjela i Odjela za elektrotehniku i računarstvo. Riječi su dolazile iz područja stanovanja, prehrane i pomorstva, a naglasak je bio na riječima talijanskog podrijetla. Većina studenata bila je iz okolice Dubrovnika, većina je na anketno pitanje "tko ih je naučio dubrovački govor" odgovorila da su ih naučili roditelji, potom bake i djedovi. Od riječi iz stanovanju bile su primjerice ponuđene riječi poput šufit, tinel, banja, balustrada, afitat i druge, iz područja prehrane bile su ponuđene riječi: pomadora, polpeta, beškot i patata i druge, a iz pomorstva nudile su se riječi kao što su: bova, busola, ankora i druge. Sveukupno, bilo je ponuđeno 290 riječi (150 imenica, 140 glagola). Zanimljivo, ispitanici su bolje preveli riječi sa standardnog hrvatskog na dubrovački, nego obrnuto.
Studentice su pokazali bolje znanje iz područja stanovanja i prehrane, a studenti pak iz pomorstva. Rezultat je taj da su ispitanici od 290 ponuđenih riječi znali značenje 188 riječi što je 65 posto pa je Domijan poručila kako mladi ljudi ipak poznaju dubrovački govor. Kazala je kako bez obzira na rezultat, koji nije ni loš, a ni dobar, činjenica je da se dubrovački govor itekako i ozbiljno gubi, a dubrovački govor ne čine samo riječi, već i akcent i boja glasa, dodala je predavačica na kraju. bLu
StoryEditorOCM
KulturaDUBROVAČKE KNJIŽNICE: "MJESEC HRVATSKOG JEZIKA"
SILVIJA BATOŠ I PERICA DOMIJAN Naške poslovice koristile su se u europskim saločama od 15. stoljeća, a dubrovački se govor danas itekako ozbiljno gubi
7. ožujka 2019. - 22:16