Jelica Gjenero predstavila je u Saloči od zrcala knjigu "Sasvim (ne)obične priče". Uz autoricu, knjigu su predstavili Tajana Martić i Lukrecija Ujdur Pavlović, a sudjelovali su i Ivan Cikatić te učenici Osnovnih škola Lapad, Župa dubrovačka i Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Martić je predstavljajući knjigu rekla kako Gjenero, inače vjeroučiteljica u OŠ Lapad, iza sebe ima već 14 napisanih knjiga! Knjiga sadrži osam priča, a ilustracije potpisuje Sandra Sekulić. Ujdur Pavlović je pak naglasila kako se kroz sve priče osjeti "ljubav kao vječita inspiracija". Dopunila je svoje izlaganje riječima kako knjigu odiše "arhaičnošću" što će posebno razveseliti sve ljubitelje povijesti. Potom je Ujdur Pavlović predstavila nekoliko priča. Na knjigu se osvrnula i autorica.
- Priče su istovremeno i obične i neobične. Čitatelj će prepoznati što je neobično, a što obično. Rekla bih da su to priče za djecu i one su djeci neobične, ali su neobične i svakome onome tko je u srcu dijete. Onim odraslima koji su uspjeli sačuvati dijete u sebi, djelić djeteta u sebi, priče će zasigurno biti zanimljive, kazala je Gjenero te otkrila kako su priče nastale:
- Okružena sam djecom i valjda djece prenose tu energiju i znatiželju na mene tako da svijet nekako promatram kroz njihove oči kako bih s njima mogla komunicirati. Neobično je zapravo čuđenje, da ne uzimamo sve zdravo za gotovo, nego da budemo zahvalni na onome što imamo i da se znamo uvijek iznova čuditi svemu jer sve je promjenjivo. Priča se obično napiše u dahu, a ove priče su nastale dok su moja djeca bila mala. Inspiracija je došla od moje djece i mojih učenika, ispričala je Gjenero.
U najavi je podcrtano kako priče nisu samo zabavnog, već i povijesno-edukativnog karaktera s bajkovitim elementima.
- Ima jedna priča za koje su moje kolegice, koje predavaju hrvatski, rekle da im se jako sviđa, a i meni je draga. To je "legenda o Stonu". Ona ima posebnu pozadinu: jedna mi je starija gospođa ispričala, ona je u međuvremenu preminula, ali ja sam je jednom davno, davno u mladosti pitala da mi ispriča neku legendu o Stonu i ona je meni ispričala nešto, dala mi je neke natuknice. Inače, odrasla sam u Stonu i od tih natuknica sam razvila jednu priču koja je meni baš draga. Prije nego što je ta gospođa preminula, pitala sam je sjeća li se te priče, a ona je rekla: "Ne zlato moje!". Uglavnom, priču sam zahvaljujući njezinim natuknicama proširila, zaključila je autorica.
Knjiga je izašla u izdanju Društva za afirmiranje i promicanje knjige i stripa "Slagalica". bLu