Četvrti, ujedno i posljednji ovogodišnji broj Časopisa „Dubrovnik“ predstavili su u Saloči od zrcala Barbara Đurasović, Ivica Martinović, Davor Mojaš te Ivan Viđen. Mojaš je naglasio kako je u ovom broju, kao i u svakom prethodnom, glavno ishodište Dubrovnik – kako po pitanju tema, tako i po pitanju osoba koje ih obrađuju. Uredništvo pored njega čine Ivan Viđen i Slavica Stojan, a naveo je kako su novi broj podijelili u dvije tematske cjeline. Jedna se bavi 100. obljetnicom završetka Prvog svjetskog rata, a druga 450. obljetnicom rođenja dubrovačkog znanstvenika Marina Getaldića (1568. – 1626.). Između te dvije, postoje i još brojne druge, sadržajno manje teme.
Predstavivši Đurasović kao novu članicu, prepustio joj je riječ. Predstavljačica se osvrnula na cjelinu koja se tiče Prvog svjetskog rata i na tadašnje novine. Napomenula je kako upravo novine čine najbolji izvor autorima i historiografima prilikom istraživanja. Godine 1914. ukinute su novine „Dubrovnik“ kao i „Crvena Hrvatska“, a „Prava Crvena Hrvatska“ ostao je jedini politički tjednik koji je izlazio u gradu. Taj tjednik postao je svjedokom vremena u kojemu je izlazio, a tisak je u to vrijeme imao ulogu „glasila Monarhije“. Spomenula je proslavu 66. i 67. obljetnice vladanja cara Franja Josipa (1830. – 1916.), ali i proslavu Feste sv. Vlaha iz 1916.
Đurasović je iznijela podatak kako se tijekom ratnih godina živjelo u kontinuiranom strahu i brojnim ograničenjima. Međutim, isto tako je istaknula kako „duh Grada nikada nije pao“. Dubrovčani su pokazali i svoju humanu stranu pa je prikupljana pomoć. Tako je recimo od 1914. do 1918. samo u novcima, ne računajući dobra u zlatu i srebru, prikupljeno 1 milijun dolara! Prava Crvena Hrvatska ugasila se nestankom Austro-Ugarske. Zadnji broj izašao je 9. studenog 1918., ali zahvaljujući tjedniku, današnji Dubrovčani mogu rekonstruirati tadašnju dubrovačku svakodnevicu.
Viđen je otkrio kako je u četvrtom broju „Dubrovnika“ izašlo 18 pisama i razglednica koje je slavni dubrovački književnik Ivo Vojnović (1857. – 1929.) slao Danici Vučetić (kasnije Puljizević), kćeri njegovog dobrog prijatelja, književnika, povjesničara i novinara Antuna Vučetića (1845. – 1931.). Vojnović piše kako se osjećao u tim godinama nestašice i velikih briga, a prema Viđenovim riječima, misterija je zašto je Vojnović bio tako intiman s 22-godišnjom djevojkom. Također, objavljena je i karikatura Iva Vojnovića iz 1916. koju je priredio karikaturist Anđelo Uvodić. Objavljene su i mnoge fotografije iz razdoblja rata, zanimljiva je fotografija koja prikazuje članove 37. gruške domobranske pukovnije koji negdje na Soči obilježavaju Festu sv. Vlaha. Spomenuo je Viđen i tekst koji je u novom „Dubrovniku“ objavljen povodom 275. obljetnice smrti benediktinca i bizantologa Anselma Bandura (1675.–1743.).
Martinović je okupljene upoznao s najznačajnijim značajkama Getaldićevog lika i djela. Kazao je kako je Getaldić kao važan protagonist ranovjekovne matematike. Analizirao je odnos prema Getaldiću kroz povijesti ustvrdivši kako su mnogi pišući njegovu biografiju iznosili lažne podatke ili objavljivali mistifikacije, spomenuo je i znanstveni simpozij Getaldiću u čast koji se održao 1968. povodom 400. obljetnice njegovog rođenja i na kojemu se susreli znanstvenici Zapada i Istoka. Zaključio je Martinović kako Getaldiću treba priznati sve što je napravio. bLu
StoryEditorOCM
KulturaMATICA HRVATSKA - OGRANAK DUBROVNIK
PREDSTAVLJEN NOVI BROJ ČASOPISA DUBROVNIK Od Marina Getaldića do Prvog svjetskog rata
20. prosinca 2018. - 09:10