DVA POGLEDA UNATRAG Otvorena velika retrospektivna izložba Toma Gusića

U Umjetničkoj je galeriji otvorena retrospektivna izložba „Dva pogleda unatrag“ autora Toma Gusića. V.d. ravnatelja UGD, Marin Ivanović istaknuo je kako je izložba zaista posebna jer se dugo čekala njezina realizacija. Prisjetio se pokojnog dubrovačkog ugostitelja Iva Rudenjaka koji je prije nekoliko godina naglašavao kako je važno napraviti monografiju te prirediti izložbu Gusiću u čast.
 
Ivanović je objasnio da se tada to nije realiziralo jer slikar se ne nameće svojim likovnim radom, ukratko - radi za sebe. Štoviše, nikada prije nije htio pokazivati svoj grafički opus i zahvaljujući ovoj izložbi javnost ima priliku upoznati i tu do sada „skrivenu“ stranu njegovog likovnog stvaralaštva. Također, v.d. ravnatelja je podcrtao kako je Gusić s 87 godina života jedan od najstarijih živućih slikara u Dubrovniku. Našalio se otkrivši kako mu je slikar Ivo Grbić prije otvaranja izložbe napomenuo da je on ipak stariji mjesec dana!
 
Gusić je kreirao vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara, Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, dubrovačke agencije Atlas ili pak galerije Sebastian. Kazao je prvi čovjek Galerije kako je u pripremi knjiga koja će izaći u nakladi UGD i Školske knjige. Uputio je pažnju okupljenih na zidove Galerije koje su gusto nakićene Gusićevim djelima, nabrojao je i zahvalio posuditeljima slika, zahvalio je i zaposlenicima ustanove na čijem je čelu zaključivši kako je Gusić čitav svoj stvaralački opus posvetio „svom Dubrovniku“.
 
Autori izložbe su povjesničarka umjetnosti Marija Tonković i njezin kolega Antun Karaman. Posljednji je slikarev opus podijelio u sedam cjelina: mrtva priroda, Grad, Stradun, procesija, vrt, portret i akt. Također, istaknuo je kako je Medo Pucić svojedobno za slikara Vlaha Bukovca rekao: “Habemus pictorem“ što bi vjerojatno rekao i za Gusića kojeg je Karaman nazvao jedinstvenom pojavom na dubrovačkoj likovnoj sceni.
 
- U plodnoj produkciji slika na temu mrtve prirode izdvojila se jedna sadržajno zaokružena cjelina - prikazi raznih vrsta školjaka i morskih plodova (ribe iglice, kamenice, mušule, morski ježinci). Slikajući motiv Grada, Gusić itekako dobro osjeća sve vrline, mane i zavodljivosti gradske privlačnosti, ali dovoljno je mentalno i kreativno snažan i sposoban da se pozlatarskim izazovima zna oduprijeti i s Gradom se u njegovu začaranome zrcalu bez straha odmjeravati. Gusić se s Gradom odmjerava na pravi način – štuje ga, ali ga gleda na svoj način, dok je Stradun, kao „žila kucavica Grada“, slikaru mnogo više od toga; on u u svakom „portretu“ Straduna zapravo „portretira“ sebe i svoj vlastiti umjetnički svemir. Slikanje slika s motivom procesije, a nije ih mali broj, Gusiću daje prigodu da sebe još više približi (poznatome) samome sebi. U sadržajnom pogledu i u opisnosti detalja u slikama s motivom vrta Gusić je nešto skloniji mimetici i čvršćim formama, negoli kada slika mrtve prirode ili Stradun. Svaki od naslikanih portreta ima neku posebnost i samosvojnu specifičnost bilo u izboru kolorita bilo u (ne)miru duktusa ili u strukturalnom formiranju kompozicije. Gusićevi aktovi emaniraju primjetnu tjeskobu, nezatomljenu melankoliju, potištenost, samozatajnost i nesigurnost mladosti, time i sustegnutost, pa i zatvorenost prema izazovima vanjskoga svijeta, zabilježio je Karaman u popratnom tekstu.


Tonković je podsjetila kako je Gusić oblikovao i akronim dječjeg časopisa „Smib“ i grafički uredio knjigu „Alisa u zemlji čudesa“ Lewisa Carrolla. Poručila je okupljenima da kadgod na otvaranju Igara vide zastavu „Libertas“ kako se vijori, kadgod pokraj njih prođe autobus Atlasa i kadgod uđu u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog da se sjete Toma Gusića koji je osmislio sve te logotipe.   
 
- U oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga Gusić je u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila. U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkoga dizajna. Mogli bi se i konstatirati da se njime zaključuje u glavnim crtama generalna linija exatovske morfologije. Gusić iznalazi karakteristične značajke koje u kombinaciji s modernom tipografijom transponira u efektne simbole. Za pojedinačne prigode radi slobodnije, s naglaskom na slikovitom, zadržavajući ekonomičnost i čistoću tekstualne informacije. Ovim izborom iz Gusićeva djelovanja na području primijenjene grafičke umjetnosti inkorporira se njegovo djelo s visokom valorizacijom u povijesti hrvatskog dizajna, napisala je Tonković.
 
Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2019. godine. bLu