Vijesti Kultura

NOĆ KAZALIŠTA U PREDVORJU DUBROVAČKOG TEATRA

OTVORENA IZLOŽBA "LEROV TUTANJ" Povijest Lera u objektivu Željka Tutnjevića

NOĆ KAZALIŠTA U PREDVORJU DUBROVAČKOG TEATRA

Izložba fotografija ”Lerov Tutanj” dubrovačkog fotoreportera Željka Tutnjevića u sklopu obilježavanja 50. obljetnice Studentskog teatra Lero pa i Noći kazališta otvorena je u predvorju Kazališta Marina Držića.

Postav izložbe čini izbor od 40-tak fotografija Lerovih predstava koje je Tutnjević snimio u proteklih dvadesetak godina. Također, izloženo je i nekoliko sačuvanih Lerovih i Tutnjevićevih crno-bijelih fotografija iz davnih teatarskih godina.

Otvarajući izložbu, predsjednica Studentskog teatra Lero Katja Bakija kazala je kako je autor svojim objektivom bilježio Lerove nagrade i uspjehe, bilježio je i proces nastajanja predstava pa i same izvedbe. Također, podvukla je kako je "Tutanj" institucija koja je uvijek tamo gdje se nešto događa te kako bilježi i Grad i gradske mijene. Izdvojila je Tutnjevićev humor, pozitivnu energiju, njemu svojstven rukopis, poetiku, stil, ali i "posvećenost i odgovornost" u radu. Komentirala je i kako je zaboravu oteo neke "lerovske trenutke" dodavši kako je ova izložba zapravo zahvala Željku Tutnjeviću što je dokumentirao život Lera, ali istovremeno i život Grada. 

- U godini kada Studentski teatar Lero slavi 50. godišnjicu sustavne prisutnosti na dubrovačkoj kulturnoj sceni s obvezujućim prinosima hrvatskom glumištu, činilo se logičnim prirediti jednu ovakvu izložbu. I ne samo zbog nesluha onih koji bi u njoj trebali participirati, već zbog Lerove kronologije koja ne nudi ravnodušnost i, usprkos svemu i svima, priziva nezaborav. Sve u kazalištu je "i fluidno i časovito" i traje iz trena u tren. I tako godinama. Dok netko svjetla ne ugasi. Po nekoj od definicija, tutanj je dalek i dugotrajan zvuk ali i prigušen i pritajen koji odzvanja i traje. Baš kao ovaj Lerov. I ovaj Željka Tutnjevića u fotografije stavljen, napisao je Davor Mojaš u popratnom tekstu. 

Tutnjević, i sam posjednik ”Lerovnice” odnosno član Lera, obratio se okupljenima otkrivši kako je 1973. počeo glumiti u Lera tako što se javio na audiciju koja se održala na velikoj sceni KMD-a.  

- Bio je veliki plakat, Shakespearova glava, pisalo je: "Lerovac - biti ili ne biti". Rekao sam: "Idem!" te sam i ostao. Počeo sam u predstavi "Pseće srce" Mihaila Bulgakova 13. studenog 1973. Od uzbuđenja sam, nažalost, iz toga doba zaboravio donijeti kamericu Smenu M8. Ja sam sve ove godine u Leru. Biti ili ne biti - kod mene je to veliko "BITI"! Što god bilo i što god će se zbiti! Pitaju me zašto nisam više na sceni?! Zato što Davor Mojaš radi samo sa ženama, muška mu krv teče venama, to je sigurno, teče i u meni, ali slabo! Prije smo imali nekakve SIZ-ove za kulturu pa je bilo novaca za avione i autobuse, za turneje od sedam dana u Istri. To su mi bili najljepši dani u životu. Hvala vam lijepa što ste došli vidjeti ove male uspomene, hvala vam lijepa što ste došli i što ste bili i što ste se u mene zaljubili, poručila je "zvijezda" večeri što je pozdravljeno smijehom i gromoglasnim pljeskom.

Inače, najstarija fotografija izložbe snimio je 1974., a prikazuje Lerovce ispred rodne kuće Nikole Tesle u Smiljanu, a bilo je tijekom gostovanja s predstavom "Pseće srce" Mihaila Bulgakova u Zagrebu i Gospiću.

Izložbu su malom prigodnom izvedbom uveličale Lerovice Jasna Held, Ksenija Medović, Ana Petrović i Zvončica Šimić.

Naslovnica Kultura

Najčitanije

Najnovije