Vijesti Kultura

NOĆ KAZALIŠTA U PREDVORJU DUBROVAČKOG TEATRA

OTVORENA IZLOŽBA "LEROV TUTANJ" Povijest Lera u objektivu Željka Tutnjevića

NOĆ KAZALIŠTA U PREDVORJU DUBROVAČKOG TEATRA

Izložba fotografija ”Lerov Tutanj” dubrovačkog fotoreportera Željka Tutnjevića u sklopu obilježavanja 50. obljetnice Studentskog teatra Lero pa i Noći kazališta otvorena je u predvorju Kazališta Marina Držića.

Postav izložbe čini izbor od 40-tak fotografija Lerovih predstava koje je Tutnjević snimio u proteklih dvadesetak godina. Također, izloženo je i nekoliko sačuvanih Lerovih i Tutnjevićevih crno-bijelih fotografija iz davnih teatarskih godina.

Otvarajući izložbu, predsjednica Studentskog teatra Lero Katja Bakija kazala je kako je autor svojim objektivom bilježio Lerove nagrade i uspjehe, bilježio je i proces nastajanja predstava pa i same izvedbe. Također, podvukla je kako je "Tutanj" institucija koja je uvijek tamo gdje se nešto događa te kako bilježi i Grad i gradske mijene. Izdvojila je Tutnjevićev humor, pozitivnu energiju, njemu svojstven rukopis, poetiku, stil, ali i "posvećenost i odgovornost" u radu. Komentirala je i kako je zaboravu oteo neke "lerovske trenutke" dodavši kako je ova izložba zapravo zahvala Željku Tutnjeviću što je dokumentirao život Lera, ali istovremeno i život Grada. 

- U godini kada Studentski teatar Lero slavi 50. godišnjicu sustavne prisutnosti na dubrovačkoj kulturnoj sceni s obvezujućim prinosima hrvatskom glumištu, činilo se logičnim prirediti jednu ovakvu izložbu. I ne samo zbog nesluha onih koji bi u njoj trebali participirati, već zbog Lerove kronologije koja ne nudi ravnodušnost i, usprkos svemu i svima, priziva nezaborav. Sve u kazalištu je "i fluidno i časovito" i traje iz trena u tren. I tako godinama. Dok netko svjetla ne ugasi. Po nekoj od definicija, tutanj je dalek i dugotrajan zvuk ali i prigušen i pritajen koji odzvanja i traje. Baš kao ovaj Lerov. I ovaj Željka Tutnjevića u fotografije stavljen, napisao je Davor Mojaš u popratnom tekstu. 

Tutnjević, i sam posjednik ”Lerovnice” odnosno član Lera, obratio se okupljenima otkrivši kako je 1973. počeo glumiti u Lera tako što se javio na audiciju koja se održala na velikoj sceni KMD-a.  

- Bio je veliki plakat, Shakespearova glava, pisalo je: "Lerovac - biti ili ne biti". Rekao sam: "Idem!" te sam i ostao. Počeo sam u predstavi "Pseće srce" Mihaila Bulgakova 13. studenog 1973. Od uzbuđenja sam, nažalost, iz toga doba zaboravio donijeti kamericu Smenu M8. Ja sam sve ove godine u Leru. Biti ili ne biti - kod mene je to veliko "BITI"! Što god bilo i što god će se zbiti! Pitaju me zašto nisam više na sceni?! Zato što Davor Mojaš radi samo sa ženama, muška mu krv teče venama, to je sigurno, teče i u meni, ali slabo! Prije smo imali nekakve SIZ-ove za kulturu pa je bilo novaca za avione i autobuse, za turneje od sedam dana u Istri. To su mi bili najljepši dani u životu. Hvala vam lijepa što ste došli vidjeti ove male uspomene, hvala vam lijepa što ste došli i što ste bili i što ste se u mene zaljubili, poručila je "zvijezda" večeri što je pozdravljeno smijehom i gromoglasnim pljeskom.

Inače, najstarija fotografija izložbe snimio je 1974., a prikazuje Lerovce ispred rodne kuće Nikole Tesle u Smiljanu, a bilo je tijekom gostovanja s predstavom "Pseće srce" Mihaila Bulgakova u Zagrebu i Gospiću.

Izložbu su malom prigodnom izvedbom uveličale Lerovice Jasna Held, Ksenija Medović, Ana Petrović i Zvončica Šimić.

Naslovnica Kultura

Najčitanije

Najnovije

TRAGOVI POVIJESTI Dva bambina Male braće

TRAGOVI POVIJESTI Dva bambina Male braće
Stari je običaj slavljenja Božića uz jaslice koje je prvi napravio sveti Franjo Asiški za Božić 1223. u Grecciu ...
TRAGOVI POVIJESTI Dva bambina Male braće