U sklopu ciklusa "Književnost u Lazaretima" u Art radionici Lazareti gostovala je Marija Ott Franolić koja je svoj znanstveni rad posvetila istraživanju fenomena ženskih dnevnika. Staša Aras, koja pak uređuje ovaj "književno-lazaretski" ciklus, preuzela je ulogu moderatorice. Iza naslova "Dnevnik ustremljen nedostižnom" na više od 300 strana krije se analiza dnevničkih zapisa folkloristice, književne teoretičarke i pjesnikinje Divne Zečević (1937. - 2006.). Također tu je i knjiga "Život kao voda hlapi – Izbor iz dnevnika 1961. - 2006." Upravo je Ott Franolić uredila knjigu te napisala analizu te istaknula da je do dnevnika koji je nastao između 1961. i 2006. (više od 6 tisuća rukom pisanih stranica) došla sasvim slučajno preko autoričinog muža. Naime, obitelj obično dnevnik baci jer ga ne smatra dovoljno vrijednim za čuvanje ili se pak nastupi suprotnost pa se dnevnik koji je ostavio pokojnik ili pokojnica smatraju pretjerano važnim te se čuva daleko od očiju javnosti.
Autoricu dnevnika gošća je ocijenila kompleksnom osobom. Zečević je studirala jugoslavistiku i anglistiku, bavila se folklorom, etnologijom te hrvatskom pučkom književnošću. Pisala je pjesme u prozi, dnevnik je pisala precizno znajući točno kako opisati stanja u kojima se nalazila. Opisala je osjećaj i svakodnevicu prije i poslije raspada Jugoslavije. Iako pravoslavka, nije prakticirala vjeru, a uspoređivala je katoličanstvo i pravoslavlje tražeći međusobne poveznice. Zečević je numerirala stranice svog dnevnika, intelektualno je bila vrlo razvijena, opisivala je svoj emocionalni život, velika preokupacija bio joj je posao, položaj žene, rečenicama je prikazivala svoju svakodnevicu, a bila je veoma iskrena i otvorena tijekom pisanja. Posebice su je inspirirali dnevnički zapisi Dragojle Jarnević. Zečević je bila hrabra i odvažna u svojim bilješkama, ali zapravo konvencionalna u životu, dakle, evidentna je kontradiktornost. Prilično se splela u svoje probleme, nije ih rješavala pa tako piše o istim problemima tijekom 1960-tih i 2000-tih godina. Pisala je o Parkinsonovoj bolesti od koje je oboljela.
Dotakla se Ott Franolić odnosa žene i pisanja jer se dnevnik smatra "ženskom formom" dok su autobiografije "rezervirane" za muškarce. Tu se manifestira uvriježeno mišljenje kako su muškarci "važniji" pa pišu autobiografije dok žena zbog obaveza u obitelji i posla može "samo voditi dnevnik". Dnevnik su primjerice vodili Paul Valéry i Franz Kafka. Posljednji tako u svom dnevniku konstatira kako mu je "obitelj naštetila" što je tipična ženska situacija jer obično žene postaju žrtva obiteljskog života koji im diktira životni ritam, a koji ima opet ostavlja malo ili nimalo vremena za pisanje.
Navela je Ott Franolić primjer engleske književnice Virginije Woolf koja je 30 godina pisala dnevnik napisavši oko 2 tisuće stranica teksta. Njezin suprug Leonard s kojim se nije pretjerano slagala iz svih tih zabilješki odabrao je i objavio 400-500 stranica i to je ono što današnji čitatelj najčešće dobije u ruke. Naglasila je Ott Franolić važnost urednika koji će zaista profesionalno selektirati najvažnije i najznačajnije dijelove nečijeg dnevnika za objavu. Supruga slavnog ruskog pisca Lava Tolstoja, Sofija Tolstoj navela je kako "uvijek piše kad joj je loše" što samo po sebi dovodi do zaključka da se autori dnevnika posvete pisanju u teškim, tužnim trenutcima te kako dnevnici ne kriju pretjerano divne, lijepe stvari koje je autor dnevnika doživio. Također, karakteristika je dnevnika općenito veliki broj pitanja, a malo ili nimalo pravih odgovora. Dnevnici su puni nečeg neizrecivog, usmjereni su prema nečemu nedostižnom.
Na pitanje spada li dnevnik u književnost, gošća je rekla kako se dnevnici nalaze negdje između književnosti i utjehe jer su autori dnevnika sami sebi čitatelji (kao što je bila i Zečević), a pisanje dnevnika im posluži kao izvrstan način kontemplacije. bLu