Kao još jedan doprinos obilježavanju Europske godine kulturne baštine, Dana povijesti i Dana Europe, povjesničarka umjetnosti Maja Nodari održala je na sveučilišnom Kampusu predavanje "Društvo prijatelja dubrovačke starine u kontekstu očuvanja i zaštite spomeničke baštine".
Nodari je u uvodu podsjetila na važnost Dana Europe, zaštitnika Europe svetog Benedikta te benediktinskog reda.
- Kulturna baština je tkivo naših života i društava, ne čine je samo umjetnički predmeti, nego i tradicijski običaji i znanja. Okupacija kapitala jako prijeti baštini. Dubrovnik je konačno postao svjestan svojih problema, a upravo je projekt "Respect the City" pohvalan. U uvjetima destrukcije nasljeđivanje je postalo vrlo važno. Globalizacija dokida različitosti, a upravo je baština sastavnica svih naših identiteta, poručila je Nodari.
U svom povijesnom pregledu očuvanja baštine u Dubrovniku dotakla se XIII. i XVI. stoljeća pa i Dubrovačkog statuta. Navela je kako je posao obnove baštine dug i mukotrpan trud. Za XIX. stoljeće rekla kako je se s gledišta baštine može zvati "rušilačko stoljeće" jer se toliko toga srušilo. Sokol kula ili Stonske zidine postale su tako kamenolomi, rušeni su spomenici, zidovi, građevine, pokretna dobra odnesena su u europske muzeje. Dodala je kako je DPDS nastao kao rezultat osnivanja starinarskih društava po Europi koja će biti temelj kasnijih civilnih društava. Takva su društva osnivana i u Hrvatskoj, posebice u Dalmaciji. Dubrovčani su se u drugoj polovici XIX. počeli baviti očuvanjem i zaštitom baštine, tada se osnivaju prva društva zadužena za to. Zatišje je nastalo tijekom I. svjetskog rata, a potom se nastavilo.
Nodari je podcrtala kako je društvo DUB nešto najbolje što se Dubrovniku dogodilo između dva svjetska rata, a DUB je prethodila DPDS. Nakon II. svjetskog rata 1947./48. ukinuto je društvo "DUB". Rodila se ideja da se građani volonteri bave očuvanjem baštine, a 1952. osnovano je Društvo prijatelja dubrovačke starine. Lukša Beritić je imao ključnu ulogu u osnivanju Društva. Odmah po osnivanju, Društvo je financirano od države, a čim su se dubrovačke zidine otvorile za razgledavanje, Društvo je dobilo izvor financiranja.
"Novac koje nosi spomenici, vraća se spomenicima" kratko je načelo Društva. Zbornik koji je izašao povodom 65. obljetnice Društva donosi pregled svih aktivnosti i zaslužnih pojedinaca DPDS-a. Nodari je dala pregled aktivnosti Društva, a navela je i upravna tijela DPDS-a te njihove zadatke i ovlasti. Najveća nagrada članova DPDS-a pa i Dubrovčana općenito ostvarenje je projekata.
- Nema kamena kojeg nije dotaknula ruka meštara DPDS-a, pojasnila je predavačica istaknuvši kako je u svemu ključan kontinuitet obnavljanja.
Rad Društva od samog je početka bio javan. Osvrnula se i na obnovu Stonskih zidina, a Društvo se odmah po osnivanju uhvatilo posla. Značajnija obnova Stonskih zidina krenula je 2003. Obrazložila je i obnovu Sokol grada. Pokazala je razaranja koja su nastala tijekom Domovinskom ratu. Društvo, koje broji 65 zaposlenika, je najveći investitor u spomenike u Dubrovniku te u Hrvatskoj ne postoji niti jedno slično društvo. Nabrojila je i sadašnje projekte DPDS-a.
- Kad se netko pita kako je jedno nevladino, nestranačko i neprofitabilno društvo moglo sve ovo napraviti onda valja odgovoriti: "moglo je jer je htjelo". Naša se riječ se sve ove godine poštovala, nismo u svemu uspjeli, ali za nas je sve bilo važno. Nikada nam ništa nije bilo teško. Društvo štiti najjači dubrovački ekonomski resurs, a entuzijazam se sačuvao i danas iako je kapital postao najveći razarač baštine, gori od svake ideologije. Mislim da DPDS u ovom času potrebnije nego ikada, baština je postala gola sirovina, a naše Društvo je baština. Vizija je zacrtana odavno, samo je treba slijediti te biti svjestan svoje baštine i biti ponosan na Društvo, zaključila je Nodari - i sama članica DPDS-a.
Organizator je ovog javnog predavanja studij Povijest Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku.