Vijesti Kultura

DUBROVAČKI SLIKAR O 'NEPOZNATOJ ZEMLJI', ŽIVOTU U GRADU, TURIZMU I DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA

LUKŠA PEKO Pizduna danas ima koliko hoćeš, oriđinala slabo, a Grada nikako!

DUBROVAČKI SLIKAR O 'NEPOZNATOJ ZEMLJI', ŽIVOTU U GRADU, TURIZMU I DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA

Svoju „Terru incognitu“, „Nepoznatu zemlju“ akademski slikar Lukša Peko predstavio je 20. ožujka dubrovačkoj publici u Umjetničkoj galeriji. Publika će moći do 29.travnja putovati njegovim brdovitim krajolicima i otocima, a slikar za Dubrovački vjesnik govori o izložbi, o tome što je za njega dobra slika, zašto bi najradije želio biti otok, te kako vidi budućnost Igara i Grada.

NAJVAŽNIJI JE NASTAVNI KADAR

Što Vas je inspiriralo da postanete slikar?

Prvo sam počeo crtati, pa slikati, zapravo počeo sam nešto „brljavit“ još u osnovnoj školi. Imao sam 12, 13 godina i moja je majka bila sretna da se bavim nečim jer sam bio gradsko dijete, tu na Prijekom. Niti mi je bilo stalo do škole, samo do zafrkancije. MOju generaciju škola nije zanimala, one koji suu dobro učili smatrali smo bubalicama, budalama koji se nijesu bavili sportom ili nečim drugim.

Je li Vas smirila Akademija?

Kad se počnete baviti ovim poslom, morate naučiti zanat, to vam je osnova, kao i u politici! Ovi naši političari nisu završili politički zanat, pa lupetaju svašta! Na Akademiji nema zafrkancije, morate se ponašati u skladu s pravilima. Iako je na Akademiji disciplina bila dosta labava – moš' radit, a ne moraš radit! Međutim, govorili su mi: radi i nauči što više jer ti je to najjeftiniji način da nešto postigneš. Crtati i slikati može se i bez akademije, ali je preskupo. Sam moraš plaćati modele, profesore i tako dalje, a na Akademiji je sve bilo besplatno.

Kakvu je perspektivu u to doba imalo bavljenje umjetnošću, a kakvu danas?

Ne mogu povući paralelu, kad sam ja započeo studij bile su tri akademije u Jugoslaviji: u Ljubljani, Zagrebu i dvije u Beogradu – za primijenjenu i za likovnu umjetnost. A sad imate i tu u Trebinju akademiju! Može akademija biti sto, ali sve ovisi o profesorima. Pitanje nastavnog kadra je ključno.

Podržavate performanse i konceptualnu umjetnost?

Sve može, ali uz jednu ogradu! Što će od svega toga ostati?! Slikarstvo, kiparstvo i grafika su neuništivi, uvijek ćete naći entuzijasta koji će slikati, raditi grafiku ili kipove. U likovnoj umjetnosti imate nevjerojatnu slobodu, možete imati prazna platna, prolijevati boju ili se svlačiti?! Možda bi se i ja svlačio gol danas kao konceptualni umjetnik, ali nažalost prestar sam i nemam što pokazati! Da je drugačije, i ja bih se rado svukao (smijeh). Najlakše je provocirati! Moj kolega je jednom rekao: „Bez provokacije i afere ne možeš napraviti karijeru!“ Nije mi jasno zbog čega bih radio aferu, nekoga vrijeđao ili radio ekscese kad mi je cilj napraviti dobru sliku!

Što za vas znači dobra slika?


Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!

 

 

loading...
Naslovnica Kultura

Najčitanije

Najnovije