Nisu to samo međe, gumna i kućerice. To je naše nasljeđe, spomenici mukotrpnog rada konavoskog seljaka kroz stoljeća. Vođeni onim što su naučili na studiju i ljubavi prema Konavlima troje mladih konavoskih krajobraznih arhitekata, Anita Trojanović, i još studenti Petra Sturica i Pavo Đukan rade publikaciju 'Suhozidna i krajobrazna baština Konavala'' za koju na terenu provode istraživanje kojim pronalaze i fotodokumentiraju, znanstveno obrađuju suhozide i suhozidne oblike te zanimljive suhozidne krajobraze i lokalitete u Konavlima.
Znanstvenim jezikom, cilj im je proučiti lokalnu povijest i lokalne prakse, vještine i znanja gradnje u suho, ali i kulturno-povijesne okolnosti geneze pojedinih objekata i lokaliteta, odnosno žele znati nazive lokaliteta, priče vezane uz njih, kako su se međe gradile, što se u baštinama sadilo, i zašto? Za svoj rad trebaju pomoć i sudjelovanje što više Konavljana kako bi prikupili podatke, stare zapise, dokumente, ali i usmenu predaju i doznali što više o ovom jedinstvenom načinu gradnje.
Dronom iznad međa
Sve što su do sada istražili svi mogu pogledati na njihovoj Facebook stranici "Suhozidna baština Konavala", a fotografije suhozida koje su napravili dronom iz zraka otkrivaju svu ljepotu nekadašnjih terasiranih vinograda, baštine, savršene krugove zaraslih gumna, ograđene lokve, gustjerne, kućerice...Anita Trojanović, vrlo agilna mlada krajobrazna arhitektica pokretački je zamašnjak ovoga trojca kojega će Konavljani ponekad zateći u terenskom istraživanju, gdje kroz draču iznad danas zapuštenih baština podižu dron i otkrivaju kilometre suhozida kojima su konavoski djedovi čuvali u kršu malo škrte zemlje da posade lozu, maslinu, gradili kućerice da se sklone od loša vremena...
- Najprije gledamo karte onda tražimo kazivače na terenu da nam pokažu te strukuture, ali kad podignemo dron to je sasvim druga priča od onoga što vidimo na karti – govori Anita Trojanović, čiji je završni rad na fakultetu prerastao u ovaj projekt. - Konavle se - kaže Anita - nikada nisu percipirale kroz suhozidnu baštinu kao nešto bitno, oni su za domaće ljude svakodnevica. Cilj nam je ovom publikacijom to osvijestiti. Nas zanima sve. Sve priče, imena baština, kulture koje su se sadile, zašto... U Konavlima je sigurno izgrađeno desetke tisuća kilometara suhozida. Kada sam za završni rad obradila selo Dubu izmjerila sam 24 kilometra samo u središtu sela, gdje su Duboki i Dugi do, pa kada se to pomnoži sa 32 sela... A gdje su još suhozidi izvan sela po baštinama gdje su bili vinogradi, maslinici dugi po nekoliko stotina metara sa docima širokim po šest sedam metara sve do mora – kaže Anita.
Otkrivanje Međeđe
Nakon uspješnih dosadašnjih istraživanja, naročito nedavno u Međeđoj, odavno napuštenom zaseoku Dube Konavoske gdje ih je odveo gospar Jako Jozović, a odakle su snimke iz zraka oduševile sve posjetitelje njihove facebook grupe, koji za to selo nikad nisu ni čuli, krajem veljače mladi istraživači idu u još jedan zaboravljeni lokalitet Kameno, negdje između Kune Konavoske i Šliježaka. - Tamo nije bilo stambenih objekata, pa očekujemo terase, možda neku kućericu ili gumno. Gospar Đuro Vitković, vlasnik parcela u Dubokom dolu ukazao nam je na još jednu baštinu južno od Dube, također vrijednu pažnje pod nazivom Podužje, koju smo također prošli tjedan posjetili. On je bio jedan od kazivača kada sam za svoj završni rad radila invertarizaciju terasa na Dubi. Još su se neki drugi navukli na naš projekt pa sve više sudjeluju. Jednom smo na terenu u Čilipima, Petra i ja izašle iz neke drače u u vinograd gospara Pera Arbulića koji je upravo trg'o. Čim smo mu objasnile što radimo, čovjek je odmah ostavio posao, pa nas kroz draču i šumu poveo do kućerice koju smo tražile. Ništa mu nije bilo teško – govori Anita.U izradi publikacije mlade Konavljane istraživače mentorira dr Goran Andlar, docent na Zavodu za krajobraznu arhitekturu u Zagrebu i njegova kolegica docentica Ines Hrdalo, a publikacuju će izdati uz pomoć Muzeja i galerija Konavla. Imate li i vi zanimljivu kućericu, gumno, pojatu, među u Konavlima javite se Aniti, Petri i Pavu na njihovu FB stranicu, šaljite im fotografije zanimljivih suhozida i obavezno napišite gdje se nalaze da i do njih dođu i znanstveno obrade.
.
Kako smo kupile Stanka
Anita Trojanović i Petra Sturica ponosne su vlasnice drona kojega su nazvale Stanko. A kako su ga kupile? - Za idejno rješenje spomen-obilježja hrvatskim braniteljima poginulim u Bljesku u Okučanima dobile smo, zajedno s kolegama, treće mjesto i nagradu, a već smo ranije odlučile sav novac ako ga bude, potrošiti na drona. Od tada leti Stanko.
Izvrsni studenti zaljubljeni u rodni kraj
Anita i Petra, obje su dobitnice rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za rad na Nacionalnom programu promicanja zdravlja "Živjeti zdravo". Anita je diplomirala, a njen diplomski kaže preteča je onoga što sada rade:
- Za tri sela, Dubu, Pločice i Kunu sam za završni rad napravila inventar kilometara suhozida, podzida, broj kućerica, gumna, gustjerni i slično, a to se pokazalo dosta zanimljivo i vidjelo se da je nužno obraditi sva sela, što sam i uradila u svojim diplomskom radu. Puno učimo i otkrivamo. Tako smo našli neke jedinstvene strukture kao što su džepne terase na Dubi, jedinstveni način gradnje kakav nje zabilježen na cijeloj obali, ili janik mjesto ograđeno suhozidom visokim dva metra gdje su bile stubline šuplja debla za košnice– objašnjava Anita Trojanović.
a Sturica, upravo studij Krajobrazne arhitekture u Zagrebu, privodi kraju semestrom u Portugalu na sveučilištu u gradu Vila Real. Suhozidi su kaže dio naše tradicije i smatra kako je lijepo pokušati kroz ovaj njihov rad osvježiti u glavama što je to što svi imamo ispred kuće. - U krajnjem slučaju ostat će zabilježeno kroz fotografije i karte – govori Petra Sturica. - Iznenadi nas i iznova nas oduševi kad nešto novo nađemo na terenu. Naročito kad naiđemo na nekoga od domaćih ljudi u baštini, koji nam preporuče gdje još moramo ići nešto vidjeti, gdje se treba zavlačiti malo više, pričaju nam priče... Na početku smo najviše informacija crpili iz karata, a onda smo od ljudi i doznali za Međeđu za koje nitko oko nas nije znalo da postoji. Prekrasno je bilo otkrivati stvari na Međeđi, prelijepom sklopu koji je divno funkcionirao, a pao u zaborav.
Pavo Đukan završava treću godinu studija u Zagrebu. I njega je najviše oduševila reakcija ljudi na ono što rade: - Kod nas u Konavlima međe su nešto svakodnevno, dok na fakultetu imamo cjeli jedan kolegij koji se bavi suhozidnom gradnjom. Ljudi su spremni odvest nas na lokacije, ispričat nam o povijesti. Nisam to očekivao. To me oduševilo, a mislio sam da će nas tjerat iz baština – kaže Pavo. Osim rada na publikaciji Suhozidna baština Konavala, Anita Pavo i Petra zajedno su uradili i idejno rješenje revitalizacije Prevlake i uređenja meediteranskog parka na poluotoku.