Iz svih zbirki pjesama francuskog pjesnika Jacquesa Préverta (1900. - 1977-) akademik Luko Paljetak izabrao i preveo ih je nekoliko te ih dubrovačkoj publici predstavio pod zajedničkim naslovom "Pjesme" (za svačiji špag). U Saloči od zrcala pridružio mu se i predsjednik Društva dubrovačkih pisaca Boris Njavro dok su Sebastijan Vukosavić (gitara) te Mario Miladin (harmonika) iz grupe "Ad Libidum" izveli par najpoznatijih francuskih šansona kao glazbenu podlogu večeri.
Njavro je objasnio kako je povod objavljivanja knjige 40 obljetnica Prévertove smrti te kako je ideja nastala u kolovozu 2016. tijekom promocije zbirke pjesama španjolskog pjesnika Federica Garcíja Lorce. Paljetak je naveo kako se Prévert u Jugoslaviji dosta prevodio, posebno u Beogradu, a u Zagrebu je šezdesetih godina objavljena jedna zbirka upitnog prijevoda. Paljetak je pjesnikovu poeziju "dobroćudnom drogom" te dodao:
- Rekli su kako u ovom gradu večeras nema nikakvih događaja, mi smo događaj! Najveći događaj na svijetu jest ljubav! Prévert je shvatio da za ovaj naš komplicirani svijet nema drugog ni boljeg rješenja i načina za dvoje ljudi kako god oni izgledali, što god bili, što god činili, koliko imali u džepu i izvan džepa - ljubav je jedina i najbolja stvar. To je čovjek koji je napisao da "čovjek bez ljubavi nalik je na feral bez svjetlosti, na javnu kuću bez ferala, na luku bez mornarske četvrti, bez muzike i pjesme..." To je sva životna filozofija ovog čovjeka koji je bio i izvrstan slikar odnosno kolažist. U ovom je citatu on sažeo ne samo svoju filozofiju života, nego - rekao bih - i svoju poetiku. On je shvatio što je poslije njega jedva dokučila Françoise Sagan. Za nju u životu postoji samo jedno godišnje doba - ljeto, a on je shvatio nešto što je još važnije - da u životu postoji samo jedno - ljubav, ona najosnovnija i najjednostavnija: ja volim tebe - ti voliš mene - mi se volimo - gotovo. Kad prestane ljubav, nema nikakve tragedije - ti mene ne voliš, ja tebe ne volim, voljeli smo se - gotovo - idemo dalje. Dakle, stvar je vrlo jednostavna. Na ovoj filozofiji odgojila se ne samo jedna generacija, ne samo moja generacija i one prethodne meni, nego čini mi se da su se odgajale mnoge. Uzmite u obzir da su mnoge majke svojim kćerima dale ima "Barbara" upravo zbog Prévertove pjesme. pojasnio je akademik.
Paljetak je otkrio mnoge zanimljive podatke iz pjesnikova života.
- On je bio veliki vjernik ljubavi, ali s druge strane i veliki ateist, ali on je bio za "uredni kaos svijeta". Zašto smo zaboravili Préverta? Pitanje je to na koje je teško odgovoriti. Jesmo li našli neke druge pjesnike? Jesu li ti pjesnici rokeri pa su postali dosljednija zamjena? Ja mislim da su rokeri to isto samo na drugom planu. Zašto smo zaboravili Préverta? Zato što odjedanput ne želimo više biti nježni, ne želimo biti blagi, ne želimo više biti zaokupljeni na taj način, želimo biti "tough", želimo "kliknuti" odmah na prvu, a kliknuti na "prvu" znači ugasiti na drugu. Zaboravili smo Préverta jer smo zaboravili nježnost, zaboravili smo ga zato što slušamo cajke i to na svadbama koje dulje traju nego brakovi. Prévert prvo kupuje cvijeće pa kupuje ptice.... Tako počinje ljubav: prvo kupujemo mali jedan cvijet, mali jedan dar i onda kupujemo nešto više, a onda postajemo posesivni i kupujemo lance jer želimo tu svoju ljubav zarobiti za sebe. Čvrste lance, teške lance. I što se onda događa? Događa se to da smo od ljubavi napravili robinju! I što se onda događa? Robinja je završila na tržnici roblja i mi otiđemo tamo, ali ondje je više nema. Imajte i to na umu: lijepo je početi s cvijećem - nije dobro završiti s lancem. zaključio je Paljetak koji je potom i sam zasvirao piano za izvedbu pjesme "Les feuilles mortes" (Uvelo lišće). bLu