U Kneževom dvoru održano je predavanje dubrovačkog povjesničara, znanstvenog savjetnika u Zavodu za povijesne znanosti u HAZU Dubrovnik i latinista Relje Seferovića pod nazivom "Javni život i kazališni bonton u sumrak Dubrovačke Republike". Seferović je predavanje započeo gospodarskim životom u doba Republike te naveo podatke o osnivanju prve banke.
Također, iznio je opažanja suvremenika koji su opisivali javni život tijekom 18. stoljeća. Gradske kavane su u to doba bile dupkom pune. Vladale su razne zabrane, tako je postojala zabrana pušenja lule u kavanama (zbog monopola nad prodajom duhana u državi)te kockanje, kartanje pa i bilijar. Prije Velike trešnje bilo je primjerice zabranjeno baviti se žongliranjem. Tako je jedan svećenik odbio ispovijediti jednu pjevačicu zbog preslobodnog držanja, a izvođačica je zbog nastupa doputovala u grad.
Nakon Velike trešnje u Dubrovniku su se igrale frančezarije, a već od 18. stoljeća do pada Republike u gradu su gostovale talijanske kazališne trupe. Vlast je morala odabrati trupu koja će igrati u tadašnjem kazalištu, ali i uvoditi red. Svatko s ulaznicom mogao je gledati predstavu pa čak i mlađi od 18 godina. Neposlušna djeca koja bi pravila buku tijekom izvedbe bila bi išibana u Luži bez obzira na društveni status. Na predstave publika nije smjela dolaziti maskirana niti naoružana. Prvih pet redova bila su rezervirana za pripadnike vlastele, sluge nisu smjele ići na predstave, a rezervacije su upravo zbog vlastele bile zabranjene. Židovi nisu smjeli u teatar, njima je bilo dozvoljeno održavati predstave u getu, a tamo nisu pak smjeli ići kršćani, osim ako su sudjelovali u predstavi kao profesionalni svirači ili glazbenici. Također, pristup su imali primjerice i prodavači kave i ostalih napitaka. Vlastelini koji bi prekršili pravilo, bili bi kažnjeni na primjer kućnim pritvorom, a pučani bi završili u tamnici u sklopu Dvora.
I cirkusne skupine posjećivali bi Dubrovnik te nastupali u palači Sponza. Kazalište je bilo dočekano na "zub" jer su neki uglednici prezirali teatar. S druge strane vlasala je i velika bijeda, neki su opisivali prizore gladnih ljudi koji bi lutali gradom jer je glad bila veliki problem toga doba. Zanimiljivo, svinjetina se uglavnom uvozila iz Osmanskog carstva! Rasipnost se očitavala festama i banketima povodom proglašenja novih dubrovačkih nadbiskupa. Doslovno su se zbog hrane savijali stolovi. Već u 18. stoljeću postojala su Blaga djela koja su i tada imali misiju pomoći nemoćnima i financijski ugroženim. Upravo je to stoljeće Dživo Natali opisao je kao "dekadentno", a za propast Republike okrivio je strane sile ustvrdivši kako je u Dubrovniku ipak preživio jedan domoljubni duh.
Počelo je rušenje Republike, broj konzulata se smanjivao, a broj konzula se povećavao. Štoviše, konzuli bi postajali i oni koji to nisu zaslužili, a konzuli su nadzirali ponašanje pomoraca tijekom plovidbe. Zabranjeno je i čitanje novina u kavanama kako ljudi ne bi čitali o previranjima po Europi.
Seferović je za svoje intrigantno predavanje na kraju nagrađen gromoglasnim pljeskom.
Ovo je bilo prvo predavanje u nizu predavanja kao plod suradnje Dubrovačkih muzeja i HAZU-a. Inače, Knežev dvor bit će zatvoren zbog daljnjih radova na obnovi palače od 20. studenog do lipnja 2018. tako da će se predavanja nastaviti tek u jesen sljedeće godine. bLu