StoryEditor
Hrvatskau 76. godini u splitu

Umro kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev

Piše PSD.
24. ožujka 2008. - 10:29

U Splitu je preminuo poznati kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev.

Rođen je 1930. godine u Splitu, gdje se školovao u osnovnoj školi i na Gimnaziji. Studij Kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu, te zatim magistrirao i doktorirao u području komparativne književnosti.

Biti iskren i beskompromisan i izreći svoje mišljenje po svaku cijenu, a pogotovo napraviti to javno, najsigurniji je način stvaranja brojnih neprijatelja. No, u slučaju Anatolija Kudrjavceva, pokazalo se s godinama, situacija je bila upravo obrnuta: svojom iskrenošću i izricanjem vlastitog mišljenja Tolja je zalužio duboki respekt i široki krug prijatelja.

Pišući kazališnu kritiku mnogima je stao na žulj, ali je bitno pomogao kazališnom životu u Splitu, pretvarajući ovaj grad u endemsko mjesto ozbiljne i beskompromisne kritike, koja ne povlađuje nikome, a u krajnjoj liniji koristi kazalištu.

Gubitak Tolje Kudrjavceva ima najmanje tri ozbiljne posljedice: Split je izgubio svog najvjernijeg kroničara i zaljubljenika, kazalište ostaje siromašnije za glasni kritički sud, a tisuće studenata koji su se u Toljinim predavanjima susreli možda prvi put s pametnim, kritičkim razmišljanjima o kazalištu i dječjoj književnosti izgubili su profesora koji ih je zapravo učio kritički razmišljati o pravom životu, onom koji izviruje ispod puke pojavnosti stvari.

Tragajući za vječnim Splitom i izgubljenim Mediteranom Tolja je obilježio ovaj grad, ali ta ga ljubav nikad nije spriječila da se o predmetu svoga obožavanja izrazi kritički, neuvijeno i u kozeriji bez rukavica.

Na žalost Toljinu i svih nas danas živimo u društvu koje ne podnosi kritiku, ono bi radije pohvalu i maženje niz dlaku nego iskreni sud o svojim manama ili glupostima. Zato je Anatolij Kudrjavcev posljednjih godina bio medijski marginaliziran, i najbolje što vam se moglo dogoditi je da ga susretnete na Bačvicama ili u šetnji Varošom i razmijenite s njim - i dalje visprenim, duhovitim cinikom zaljubljenim u Split i kazalište - nekoliko pametnih misli, tu sve rijeđu robu na suvremenom tržištu.

Kako sam od njega naučio da subjektivnost nije anomalija, nego jedini pravi način izražavanja, ne mogu prešutjeti da sam izgubio dragog prijatelja, iznimnog sugovornika i čovjeka na čijim sam kritikama i sam odrastao i formirao svoj stav o svijetu, Splitu i kazalištu.

Zaljubljenik u Veli Varoš u kojem se i rodio, svoj je posljednji tekst ispisao upravo o tom dijelu Splita, svega nekoliko dana pred smrt. Za časopis Welcome to Split napisao je tekst o Kamenitoj ulici u kojem stoji: "I današnje ulice Velog Varoša pjevaju svoje stare pjesme, koje treba znati čuti i slušati, pogotovo u njihovoj dnevnoj samoći.“

Želim vjerovati da je Tolja samo promijenio ovaj svijet za onaj u kojem će, u zasluženom miru, slušati stare pjesme Velog Varoša. I znam da će mu, rođenom kozeru, i na tom mjestu cinični, duhoviti i ubojiti komentari osigurati neistomišljenike, ali i široki krug vjernih prijatelja.

 jasen boko

Od prve crtice

Od prve kritike u Slobodnoj Dalmaciji, prije točno 40 godina, sve do nedavno, Anatolij Kudrjavcev nije nam dao mira. Putopisi, crtice, povjestice, zapisi o ljudima i vremenu, prošlom i sadašnjem... Ali ipak kritike, oštre, prožete 'ozbiljnim’ humorom, ali ipak vrlo brižne, ocrtavale su teatar i njega, koji ga je pratio u stopu. Ostat će zapamćena ona iz osamdesetih godina kad je kritiku sažeo u jednoj rečenici: 'Šteta je trošit kartu na ono...’ Donosimo stoga izbor iz nekoliko tekstova.
•• 'Trogirom treba šetati drugačije nego njegove ulice određuju. Te vas odrednice, doduše, upućuju prema onim najatraktivnijim povijesnim i umjetničkim dokazima bogatstva, koje ne smijete mimoići i koji izvrsno reguliraju vaš kulturni metabolizam (...)Stoga morate riskirati, slobodno i bez straha uđite ondje odakle vam se čini da izlaza nema.’
'Trogirska priča’
•• 'Zadivljujuća je bila Zdravkina sposobnost variranja između patricijske finoće i plebejske vulgarnosti. Nakon nekoliko godina tihoga tjelesnog i duhovnog rasplinjavanja, zauvijek je otišla i sa sobom odnijela i neke djeliće nas, one koje je u nama pokrenula i koji joj još uvijek pripadaju.
'Im memoriam Zdravki Krstulović’
•• 'Dubrovnik je grad čudnih putovanja. Prividno stoji, a neprestano putuje. Sve ulice mu hodaju, a vrijeme mu biva ispunjeno sadržajima za koje je putniku potrebno imati u sebi posebnoga Ciceronea. Hodate, eto, vi i taj vaš lijeni, unutrašnji Cicerone te prevaljujete beskrajne milje vremena. A doslovce ste izišli iz hotela Lero i tobože hitate prema Boninovu kako bi ste se što prije riješili bezličnosti one okolne prometno-parkirališne gužve koja nimalo ne uvažava putnika pješaka.’
'Tragom dubrovačkih gospara’
•• 'Svi se razbacuju tvrdnjama kako se više od polovice današnje mladeži sastoji od ovisnika koji žive na katastrofalno besmislen način i ničemu se ne nadaju. Stoga se drogiraju, pijančuju, izvode često i smrtonosne prometne ludosti, razbijaju, grafitiraju, onečišćuju, razbacuju se tonama decibela, izazivaju nered, ometaju preostale predstavnike reda, gomilaju se u besciljne skupine, itd., itd... Kako se pomiriti sa sudbinom koja određuje našim mladima da ostanu prazni i goli u vrtlogu prebogatih materijalnosti i u tiraniji činjenica koje oduzimaju sposobnost otkrivanja tuđih stopa u travi ljetnih livada?
'Mladenačka današnjica’
•• 'Između splitskog teatra i mene ne postoji nikakav sukob jer za sukobljavanje vazda trebaju biti nazočne dvije strane. Ja se, zapravo, nisam ni s kim sukobljavao, a nikada ne sudjelujem ni u polemikama. Za mene ne postoji klasični i moderni teatar, nego samo dobar i loš. Uostalom, mnoge su supermoderne predstave dobile moje najviše kritičarske ocjene. To je stvar kriterija, a ne ideologije ili prohtjeva. A što se tiče kazališta, pogotovu splitskog, ono uvažava samo one koji ga hvale, pa makar kritike pisale osobe bez teatarskog iskustva i čvrstoga estetskog stava’
O splitskom HNK
•• 'O novomu svijetu i međuljudskim odnosima najviše mi je rekao i pojasnio književnik Marcel Proust, dok mi je o dramskom kazalištu najtemeljitije pouke dao A.P. Čehov. Svi ostali velikani prošlih razdoblja ipak su mi znatno dalji. Možda bi nam od tih davnih najbliži bio Miguel Cervantes, ali i za njega smo postali prebrzi i prepovršni.’
'Osobe i događaji tisućljeća’, 2000.
•• 'I kad bi, sad netko, od potpisnika ove budalaštine zatražio (eventualno i platio, što više nije običaj) da o toj predstavi izreče svoj sud jednom jedinom rečenicom, ona bi, otprilike, glasila: “Ajme, majko!”
'kritika 'Antigone’ rež. Paolo Magelli’
•• 'Split mi je sve. vatalo, kukalo, na pike, franje, špale, to ti je kad cente tučeš o zid, pa se približiš na pedalj njegovoj i onda nosiš, papagalo ke ora že, kolo kolo išulanca, zogarela, konop... To su mi slike grada u kojemu je vladalo siromaštvo, di su žene u Velome Varošu na prage prodavale ravanele i pomidore, to su ćakule i karanje s ponistre na ponistru...bančići isprid vrat, smij, batude, tombula u dvor, a okolo prajci, tovari, kokoše, oni mirisi i vonji...’
'Split mi je sve’ intervju Ćići Senjanoviću
•• 'Više ti vrijedi ako nekolmu opališ tridesetak asova, nego da cijeli život sadiš krumpire i kukumare. Ako to ne shvaćaš, onda si i sam neka vrsta kukumara.’
Splitske face: o Goranu Ivaniševiću

Damir Šarac 

Izdvojeno

13. srpanj 2020 22:52