StoryEditor
HrvatskaNELJUDSKI DOM ŠAHE I REDŽEPA DILIĆA U TROGIRU

Gladuju ostavljeni sami u kontejneru

Piše PSD.
21. ožujka 2008. - 17:03

Sirotinjo i Bogu si teška! U ovoj izreci mogla bi se sažeti sva životna kalvarija koju već pet godina proživljavaju Šaha (54) i njen suprug Redžep Dilić (52) živeći u malom, desetak kvadrata velikom trošnom kontejneru u šumi na rubu bivšeg autokampa Soline u Trogiru.

Poluraspadnuti metalni kontejner u kojem je hladno samo od velike vlage, a kamoli kad stisne bura, bez priključene vode i struje te sanitarnog čvora njihov je dom otkad se Redžo 2003. godine razbolio od tuberkuloze i ostao bez posla u trogirskom brodogradilištu gdje je radio kao čistač.

Do tada su on i Šaha živjeli na Čiovu u jednoj kući kao podstanari od 1982. godine od kad su se doselili u Trogir. On je Albanac, a ona Bošnjakinja, no oboje imaju hrvatsko državljanstvo. Dok je mogla, Šaha je radila u hotelu Medena kao čistačica, a onda i kao kućna pomoćnica.

- Dok sam radio i imao neku plaću, mogli smo plaćati podstanarstvo. No, kad su umrli vlasnici, ta je kuća prodana i mi smo se morali iseliti. Od tada smo ovdje. Žena se nedavno operirala tumor na glavi, prije par dana je puštena iz bolnice i iako je doktor izričito napisao da se ne smije vratiti ovdje, u ovakve nehumane uvjete, nismo gdje - priča Redžep dodajući kako struje imaju samo navečer kad se upali gradska rasvjeta jer im je dopušteno da se spoje na rasvjetni stup.

No, vode nemaju, snalaze se tako da je Redžo u kantama donosi s javne 'špine’, ali i to je teško jer on kao plućni bolesnik više nema snage za nositi teret.

Komadić zemlje

- Ma dao bi ja sve te pare, samo da negdje možemo imati naš kutak. Nudio sam ljudima da nas prime, da ću im dati sav novac, no njima je valjda teško nas gledati. Pitaju kako ćemo mi živjeti, što ćemo jesti ako nam uzmu novac i onda nas niti ne primaju - tvrdi Redžo.

On i Šaha uglas govore kako im je najbitnije da im se pronađe neki smještaj jer će se za sve ostalo nekako snaći. Čak je i Crveni križ iz Solina ponudio da će im dati montažnu kućicu, no treba im zemlja da je mogu negdje smjestiti.Na mjestu gdje je sada njihov kontejner mogla bi se vrlo brzo montirati kućica, no gradske vlasti, kažu, ne žele im dati taj komadić zemlje.

- Jedino što nam nude jest da idemo u Slavoniju u neku udomiteljsku obitelj, no mi ne želimo ići iz Dalmacije, tu smo proveli cijeli naš život. Ljudi nam pomažu koliko mogu, donesu nam hrane i nešto novca, no nama treba nekih 20-ak kvadrata da možemo živjeti ko ljudi. Nitko ne zna što nas sutra čeka, a ja ne bi volio da mi žena umre ovdje u ovom metalnom kavezu - sležući ramenima kazuje Redžo.

Svi oni koji žele pomoći ovim ljudima da ubrzo pronađu svoj dom mogu se javiti na broj mobitela 091/9389 527.

Vladimir Urukalo

 

Koš kao wc

Evo, vidite ovo je WC - govori Redžo držeći u ruci koš za smeće iz kojeg viri nova vrećica. Svako jutro promijeni kesicu da ionako skučeni prostor ne bi zaudarao. Kako su oboje, pored toga što su 100 postotni invalidi i astamtičari nisu sposobni za nikakav fizički rad. Posljednjih godina žive od 880 kuna socijalne pomoći i 400 kuna koliko Šaha dobije na ime “tuđe pomoći i njege”.

#REDŽEPDILIĆ#ŠAHADILIĆ#BESKUĆNICI

Izdvojeno

07. srpanj 2020 11:43