StoryEditor
Hrvatskakaos u podmorju

Dr. Jakov Dulčić s Instituta za oceanografiju i ribarstvo: Nekim vrstama riba u Jadranu prijeti izumiranje

2. lipnja 2020. - 16:44
Dulčić s primjerkom britke jedroglavke  Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Ima već nekoliko godina kako ronioci upozoravaju na kaos koji vlada u podmorju. Prvo su počeli primjećivati da su u Jadranu počele odumirati spužve. Potom su na nekim srednjodalmatinskim lokacijama nestale mušule.

A onda se ustremilo na jednu od podmorskih ljepotica, perisku, predivnu, elegantnu. Smrt je doslovce dotukla polja periski i pretvorila je u grobnice koje su se samo širile od juga, preko splitskog akvatorija na sjever. Sve to prate zabilježbe i stručni dokazi amatera i struke o povišenim temperaturama mora.

U Istri vođa umaških ribara Danijel Kolec navodi kako je spužva, takozvana sumporača, za razliku od one koje su prije hvatali puna kisele tvari u sebi.

Kisele spužve

- Zna biti toliko kiseline da ljudi sada moraju nositi rukavice jer im u doticaju s njom po rukama izađu plikovi. Uz to su nam nestali ježevi, morska salata i jadranski bračić, ali se iznimno pojačala populacija rakova. Osobito Armarona ili Tenkista kako ga mi ribari nazivamo, zbog karakterističnih jakih crveno-rozih kliješta - veli Kolec.

Sva ta saznanja samo se nadovezuju na ono što već duže vrijeme primjećujemo. Riječ je o navali novih ribljih vrsta, koje zbog svoje agresivnosti, kod nekih i otrovnosti predstavljaju konkretnu ugrozu za faunu Mediterana. Predvodi ih nekoliko najubojitijih, primjerice plavotočkasta trumpetača koju zbog brzopoteznog osvajanja Mediterana nazivaju još i lesepsijki sprinter. Ubraja se među 100 ‘najgorih’ invazivnih vrsta u europskim vodama.

Uz nju u tu skupinu ugroza za Mediteran, ali i Jadransko more spadaju još i srebrnoprugasta četverozupka tamna mramornica, te morski paun.

Istaknuti hrvatski znanstvenik prof. dr. sc. Jakov Dulčić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, navodi kako je prema zadnjem popisu riba iz 2000. godine u Sredozemlju zabilježeno 664 vrsta razvrstanih u 156 obitelji.

- U svakom slučaju ovaj broj se zasigurno promijeno tijekom zadnjih 15-ak godina, tako da bi sada već mogao biti oko 772 vrste. Bioraznolikost ihtiofaune ili ribljeg fonda Sredozemnog mora doživljava vrtoglave promjene u posljednjih nekoliko desetaka godina. Došlo je do niza migracija.

Pored onih uvjetovanih klimatskim promjenama koje se događaju u Sredozemnom moru, očitovanih širenjem nekih autohtonih toploljubnih riba u nova uglavnom sjevernija područja, prisutne su vrste i iz drugih mora - pojašnjava dr. Dulčić.

image
Atlantska napuhača u Dulčićevim rukama
 
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Koja im je zapravo matična adresa? Najveći broj novih vrsta u Sredozemno more je dospio iz Crvenog mora, putem Sueskog kanala. Uz njih pristižu i one iz Atlantskog oceana, u slabijem intenzitetu od crvenomorskih, posljednjih godina više nadošlih uglavnom zbog klimatskih promjena.

Sueski kanal je “krivac”

Većina ovih novih riba su pridošlice iz tih područja. Manji je broj onih koje su migrirale putem balastnih voda, bijegom iz akvakulture i akvarija.

- Sredozemno more, jedan od najsloženijih morskih ekosustava, naseljava bogat i raznolik živi svijet, nesrazmjeran njegovim dimenzijama. Trenutno je taj svijet pod utjecajem različitih pritisaka, uglavnom nastalih ljudskom aktivnošću kao što su klimatske promjene i bioinvazije.

Ovo je more, zbog svoga geografskog položaja jedno od regija najosjetljivijih na globalne klimatske promjene. Upravo zato povećane stope unošenja i širenja morskih stranih vrsta, mogu predstavljati dodatni čimbenik stresa sredozemnim morskim organizmima - veli dr. Dulčić, navodeći kako je stres uslijed klimatskih nepravilnosti i od ranije tu nazočan.

Otvaranjem Sueskog kanala, a onda još i gradnjom Asuanske brane zapravo se otvorio put za unošenje stranih morskih vrsta u Sredozemno more. Zbog takvog dramatičnog ubrzavanja njihova ulaska, ali i velikog brodskog prometa, Sredozemno more se pretvorilo u žarište morskih bioinvazija.

- Tim pravcem i dolazi do takozvanih lesepsijskih migracija, dakle onih koje se odvijaju preko Sueskog kanala, uglavnom iz Crvenog u Sredozemno more. I vrlo rijetko u obrnutom smjeru - kaže dr. Dulčić.

Odgovor na pitanje tko je za ovaj dio migracija kriv nije teško pronaći. Kriv je čovjek i njegovo djelovanje, koje je i omogućilo gotovo stogodišnje kretanje organizama kroz kanal u pravcu naših krajeva. Tim su putem u Sredozemno more ušle tropske vrste, takozvani lesepsijski migranti nalik plavotočkastoj trumpetači. Ili vrste atlantskog podrijetla. Kao posljedica trendova zagrijavanja Sredozemlja, kao i povećanog intenziteta brodskog transporta, oni se brzo šire po cijelom mediteranskom bazenu.

- Na temelju provedenih studija i istraživačkih pothvata, zabilježeno je ukupno 113 stranih, egzotičnih vrsta samo u hrvatskom dijelu Jadrana. Jedna od najznačajnijih ugroza na Mediteranu i u Jadranu je upravo plavotočkasta trumpetača, izraziti grabežljivac koji se hrani brojnim gospodarski važnim vrstama riba, nalik trljama blataricama, girama, bukvama….. Samim tim je njezin utjecaj na hranidbeni lanac vrlo visok.

Tu su i srebrnoprugasta četverozupka, tamna mramornica te morski paun. Potonji predstavlja veliku ugrozu zasada samo u Mediteranu, poglavito u istočnom dijelu. No već su zabilježeni nalazi ove vrste i kod Sicilije, te i u Jonskom moru, dakle dosta blizu ulazu u Jadransko more - kaže dr. Dulčić.

Iza imena srebrnoprugasta četverozupka krije se poznata riba fugu, u Japanu izrazito skupa delikatesa za ljude dubokog džepa.
Riječ je o vrlo otrovnoj i smrtonosnoj ribi koja u svojim mišićima, spolnim žlijezdama, jetri pa i koži sadrži snažan termostabilni otrov tetrodotoksin. Fugu zajedno sa nekim drugim vrstama iz Crvenog mora, danas čini gotovo polovicu ulova u priobalnom ribolovu na Cipru i Turskoj.

Opasna i otrovna fugu

Kod nas se već više puta našla u mrežama na području srednjeg i južnog Jadrana. A toliko je opasna za život ljudi da je zabranjena njena konzumacija u svim zemljama EU-a.

- Riba fugu je izraziti grabežljivac i ima značajan utjecaj na hranidbeni lanac u morskom ekosustavu. U brojnim zemljama Sredozemlja postoje brojna upozorenja o opasnosti njezine konzumacije.

Invazivna tamna mramornica je čini se uspostavila svoju populaciju u cijelom Jadranu, i to prije svega u južnom dijelu. Ona je, na primjer u istočnom Mediteranu, u borbi za hranom u hranidbenom lancu potisnula autohtonu salpu. Zbog toga je je brojnost salpe drastično opala i prisiljena je živjeti na većim dubinama od dosadašnjih - kaže poznati ihtiolog.

Riba paun je u Mediteran stigla iz Indijskog oceana kroz Sueski kanal. U Sredozemnom moru prvi put je zabilježena 1991. u vodama Izraela, 2012. godine je ulovljena u Libanonu, 2014. na Cipru, 2015. u Turskoj i Grčkoj. Uzrokuje brojne probleme.
Dulčić navodi kako joj na svu sreću još nema nalaza u Jadranu, ali ih ima u Italiji, u blizini Tarantskog zaljeva, te u Jonskom moru, kraj otoka Kefalonija i Krf, te u Grčkoj.

- Morski paun je još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je ‘pobjegao’ iz akvarija na Floridi, uzrokovao izrazito visoku smrtnost bentoskih organizama uzduž američke i karipske obale.

Ovaj izraziti grabežljivac je smanjio brojnost 40 vrsta koraljnih riba za oko 65 posto u tim vodama. Istodobno se i smanjio ulov određenih vrsta riba, prije svega iz porodice bodečnjaka. Paunov ubod putem njegovih bodlji može čak biti i smrtonosan. Velika brojnost ove vrste, prije svega na području cijelog Levanta, navodi na strah da se sprema isti scenarij i u mediteranskim vodama.

Ova vrsta izrazito brzo raste, ima visoku plodnost, i jako se brzo širi. Dospije li ova vrsta do Jadranskog mora, onda bi za njegove sjevernije dijelove u prvom trenutku ograničavajući čimbenik mogla biti temperatura, poglavito zimi kada su niske temperature mora, kao što je dosad bila uglavnom i za neke druge strane vrste - pojašnjava Dulčić.

Ključno je pitanje što nas čeka, kakva nam se budućnost sprema? Očekuje se da će mediteranska klima postati toplija i suša, s porastom međugodišnje varijabilnosti zbog ekstremnih vrućina i suša.

Trend zagrijavanja koji doživljava Sredozemlje također utječe na distribuciju njegovih autohtonih vrsta. Kako će se to odraziti i na dosta osjetljivo Sredozemno more, još se točno ne zna.

Što se tiče lesepsijskih migranata, znanosti je jasno da im nedostaju prirodni ili potencijalni grabežljivci, prije svega morski psi, murine, lampuge i velike kirnje.

Dramatične promjene

Njih je i inače sve manje u cijelom Sredozemlju uslijed visokog ribolovnog napora, odnosno velikog utjecaja intenzivnog ribolova i velike osjetljivosti riba hrskavičnjača.

- Sve te promjene mogu imati dramatične socioekonomske učinke na ribarstvo, hranidbeni lanac i bioraznolikost. U konačnici mogu proizvesti nestabilnosti unutar cjelokupnog morskog ekosustava. Naime, neke vrste mogu uzrokovati drastični pad populacije određene važne gospodarske vrste.

I to do te mjere da se uopće ne može obnoviti za pokrivanje zahtjeva ribarske industrije. Ako se nastavi ovakav trend promjena, uz uvijek visoki pritisak ribolovnog napora i zagađenja, može doći i do pada brojnosti nekih važnih gospodarskih vrsta. Kod nekih vrsta se može očekivati i njihov potpun nestanak - veli dr. Dulčić.

Monografija o 456 jadranskih vrsta


Prof. dr. sc. Jakov Dulčić je uz dr. sc. Marcela Kovačića, višeg kustosa Prirodoslovnog muzeja u Rijeci autor upravo publicirane znanstvene monografije ‘Ihtiofauna Jadranskoga mora’, u izdanju izdavačke kuće “Golden marketing-Tehnička knjiga” iz Zagreba i Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.
Oba autora su ugledni europski i svjetski stručnjaci ihtiolozi, čiji je rad priznat i na nacionalnom i na međunarodnom svjetskom nivou.

Monografije je podijeljena u pet dijelova, a između ostalog u pregledu vrsta za svaku od njih 456 donosi hrvatski naziv vrste, znanstveni naziv, sinonime, engleski naziv, veličinu, izgled, obojenost, ekologiju, biologiju, rasprostranjenost i učestalost, važnost za ljude, ugroženost, zaštitu i literaturu.

Posebno su važni potpuno novoizrađeni ključevi za određivanje porodica, te ključ za određivanje vrsta, što i potpunom laiku omogućuje da u nekoliko koraka odredi porodicu i vrstu ribe.

Stigao nam i sitnoljuskavi bakalarčić


- Ne treba očekivati kako će sve od momentalno zabilježenih 113 stranih, egzotičnih vrsta samo u hrvatskom dijelu Jadrana, među njima 22 vrste riba, kompletno uspostaviti svoje populacije. Ta vjerojatnoća je jako mala.

No ako neke ipak uspiju, posljedice za ekosustav mogu biti prilično velike. Čak i kobne. Neke od tih riba su samo jednom zabilježene u Jadranskom moru, poput kreolske vučice i kraljičinog anđelka, za koje se pretpostavlja da je vektor unosa bila naftna platforma dotegljena za remont u brodogradilište.

U Jadranskom moru je dosada zabilježeno 15 vrsta riba lesepsijskih migranata. Posljednji među njima je sitnoljuskavi bakalarčić sakupljen kočom u talijanskim vodama ispred Barija.

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 19:45