Listajući najnovije, treće izdanje časopisa Lanterna, naišli smo na zanimljiv tekst o žetvenim običajima na otoku Korčuli autora Tonka Barčota, urednika časopisa i voditelja Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo. Zanima vas zašto se na zapadnom dijelu otoka Korčule lipanj naziva srpanj i kako se zapravo zove srpanj?
Barčot opisuje nekadašnje žetvene običaje na zapadnom dijelu otoka Korčule pokušavajući te običaje staviti u kontekst te približiti davno zaboravljenu tradiciju za koju danas malo tko na otoku zna. U prošlosti se, na zapadnom dijelu otoka Korčule, lipanj nazivao srpanj, jer se tada želo žito, a srpanj se nazivao „linšćak“ u Veloj Luci, odnosno „lišćak“ u Blatu, zbog opadanja lišća zimzelenih stabala, ili zbog blagdana Sv. Ilije. No, krenimo redom.
Malo tko danas zna da su se na zapadnom dijelu otoka, posebice na Blatskom polju, u prošlosti proizvodile zavidne količine žita unatoč činjenici da otok nije proizvodio dovoljno žita za svoje ukupne potrebe te da su vinogradi pokrivali veći dio obradive zemlje na Korčuli. Ipak, proizvodnja žita na zapadnom dijelu otoka nije zanemariva, dapače, tijekom 18. stoljeća taj je dio otoka s vlastitim prinosima uspijevao zadovoljiti svoje cjelogodišnje potrebe u žitu.
Kako doznajemo od autora teksta Tonka Barčota, žito se sijalo poslije Svih svetih, u mjesecu studenom, i to ne u redove, nego slobodno, odnosno „žitimice“ kako su govorili stari, a u Blatskom polju, koje je veći dio godine bilo pod vodom, moglo se početi sijati tek od sredine travnja.
„Za razliku od dva različita termina sjetve, žanje se samo jednom u godini, na ljeto. I to, dakako, u srpnju, kako mu i sam naziv govori. No, „srpanj“ je na zapadnom dijelu otoka Korčule naziv za šesti, a ne sedmi mjesec. Sedmi mjesec se naziva „linšćak“, u hrvatskom jeziku postoji anarhizam „ilinštak“ koji se odnosi na blagdan Sv. Ilije 20. srpnja. Ipak, narodno tumačenje u Veloj Luci ukazuje kako naziv „linšćak“ dolazi od opadanja lišća na zimzelenim stablima. Tijekom „linšćaka“ je toliko vruće, „pasja vrućina“, i žedno da i zimzelena stabla odbacuju lišće. Taj je mjesec za mediteransko ljeto jednostavno već prekasno doba, vruća ljetna klima ne daje mogućnost kasnije, jesenske žetve što znači da bi posijano žito na Blatskom polju sazrelo u tek pedeset dana. Znam, čini se nemogućim, ali bilo je tako. Snaga sunca mogla je potaknuti ubrzani rast i zrenje, ali ga i u šestom mjesecu „srpnju“ okončati“, ističe u tekstu Barčot.
Tome svjedoči i stara luška poslovica koja kaže „Maž pomaže, po srpnja požanje!“ – a govori o potrebi težaka, ratara, da svibanj bude dovoljno kišovit. Tako je recimo bilo ove godine, ističe Barčot, maj, odnosno maž je bio izrazito kišovit što je urodilo s puno krumpira, grožđa i maslina.
Žetva je bila uglavnom rezervirana za žene, a do danas su u narodu ostale zapamćene i narodne pjesme koje su pjevale na poljima tijekom žetve, većinom ljubavne tematike. Međutim, najistaknutiji običaj kojim se završavala žetva je pletenje žitne lutke „kose“. „Kosa“ se plela od klasja i cvijeća, kitila vrpcama, zlatom, prstenjem, brošom ili „kolajnom“ te je imala ljudski oblik. Bogati, zlatni ukrasi s kojima se nije štedjelo svjedoče značajnom trenutku u godini – završetku žetve. Kad je „kosa“ gotova, žetelice su je donosile pred gospodara uz prigodne stihove o bogatoj i uspješnoj žetvi, a domaćin je na tu pjesmu polijevao „kosu“ vinom te častio žetelice i žeteoce, nakon čega bi uslijedila zabava i ples.
Bogati i gotovo obredni žetveni običaji, kao i neobični nazivi za ljetne mjesece, do danas su gotov u potpunosti zaboravljeni. Do kraja 19. stoljeća omjer površina i prinosa se povećao u korist vinove loze, kroz 20. stoljeće proizvodnja žita na Korčuli je rapidno opadala, a posljednja žetva na otoku dogodila se krajem 70-ih godina prošlog stoljeća.
Ovaj i još puno zanimljivih tekstova možete pronaći u najnovijem izdanju časopisa za kulturu Lanterna. Časopis Lanterna izdaje istoimena udruga iz Vele Luke na čelu s urednicima dr.sc. Dinkom Radićem, poznatim arheologom i ravnateljem Centra za kulturu Vela Luka te Tonkom Barčotom, povjesničarom i arhivistom i voditeljem Arhivskog sabirnog centra Žrnovo Lastovo, a nastajeu želji da se postave, ali i odgovore pitanja iz sfere kulture i društvenih događanja Vele Luke i otoka Korčule.