NIJE SVE TAKO IDEALNO Malo tko je protiv povećanja plaća bilo kome, ali ta priča ima i svoje naličje

Sindikati su djelomično uspjeli. Očito u strahu od vala prosvjeda, kojim sindikalci prijete još od ljeta, premijer Andrej Plenković najavio je povećanje plaća zaposlenima u javnom sektoru za 6,12 posto, pri čemu bi se povišice u sljedećoj godini događale u tri faze. Cijena većih plaća u javnom sektoru procjenjuje se na 1,2 milijarde kuna u sljedećoj godini, odnosno oko 1,9 milijardi kuna u 2021., prvoj godini u kojoj bi u cijelosti zaživjela povišica.

Malo tko je protiv povećanja plaća bilo kome, pa tako i zaposlenima u javnom sektoru. Život u Hrvatskoj je skup: cijene su visoke, a plaće su za takvu razinu cijena jednostavno premale. Uz to, istraživanja pokazuju da su plaće u Hrvatskoj dosad rasle znatno sporije nego u drugim novim članicama EU. Stoga se nikome ne može osporiti da traži veću plaću za svoj rad.
Ipak, kako to obično biva, priča ima i svoje naličje. Prije svega, u javnom sektoru i dalje nedostaje mjerenje učinka zaposlenih pa tako, kako već dugo upozoravaju ekonomisti, nema ni prave poveznice između kretanja plaća i proizvodnosti rada. Nadalje, plaće se, kako je to i do sada bila praksa u Hrvatskoj, linearno povećavaju svima, bez obzira na to što i koliko tko radi i spada li njihovo radno mjesto u kategoriju deficitarnih zanimanja ili ne.

Konačno, povišice bi se mogle pokazati kao prava tempirana bomba za ambiciju Hrvatske da uđe u zonu eura. Jedan od glavnih kriterija za uvođenje eura je sređeno stanje u javnim financijama. Upravo je na tom području Hrvatska proteklih godina uložila velike napore, pa je prošlu godinu, kako pokazuju novi podaci eurostatističara, zaključila s plusom u javnim financijama od 992 milijuna kuna.

U praksi, to znači da najavljene povišice predstavljaju realnu prijetnju da se izbriše ono na čemu je Vlada uporno radila proteklih godina. Slikovito rečeno, to je kao da nakon dugog razmišljanja, niza pokušaja i promašaja i brojnih neprospavanih noći, konačno uspijete riješiti zamršenu jednadžbu, a onda uzmete gumicu i teškom mukom postignuto rješenje jednostavno izbrišete. Tako se, kao često dosad, vraćamo na sam početak priče. Ponavljanje je možda majka znanja, no gradivo se prije ili poslije mora savladati. Ako je ikako moguće, na što bezbolniji način.