- Prvo ide 30 pritisaka na prsni koš pa dva upuhavanja na usta i nastaviš ponavljati – podučava nas Antonija o reanimaciji. Ova 16-godišnja učenica Ekonomske škole željela bi na Medicinski fakultet. I zazvučalo je nekako logično. Pomagati drugima njezina je želja, a kroz rad u Crvenom križu joj se i ostvaruje. Otkako je u Crvenom križu sudjelovala je na školskom natjecanju i jednostavno joj se svidjelo. Francesca, druga članica tima sa zidina, tri je godine u ekipi. Nakon godine volontiranja, drugu godinu radi na punktovima Crvenog križa na mnogim gradskim lokacijama.
- Ostala sam u Crvenom križu jer mislim kako nema ništa bolje od pomaganja. Iako je i tebi teško stati na vrućini, pomogneš nekome u nevolji i on ti na kraju reče hvala. Odličan osjećaj – kaže ova 17-godišnja polaznica Opće gimnazije.
Od toplinskog udara do žulja
Objašnjavaju nam kako su oni prva pomoć ali u ozbiljnijim situacijama ne mogu odraditi sav posao.- Od ambulante na dnu Jezuita, nažalost, nismo baš dobili neku pomoć ni prošle a ni ove godine pa pokušavamo sve sami riješiti. Ako je život ugrožen zovemo Hitnu pomoć, mi pružimo prvu pomoć. Ako je osoba na zidinama, spustimo je na nosilima da se dobije na vremenu i što više pomogne Hitnoj. Ako je manja ozljeda a ozlijeđeni treba u bolnicu, imamo prijevoz. Vodimo osobu do Pila ili Ploča i dolazi vozilo Crvenog križa koji ozlijeđenog preveze do bolnice – objašnjavaju proceduru Antonija i Francesca.
Ove godine je dosta toplije i bilo je, kažu, puno više intervencija nego pošle godine.
- Baš ovaj tjedan smo u jednom danu imali sedam intervencija; jedan toplinski udar, kratkotrajnu nesvijest, posjekotinu a ostalo žuljevi i manje ozljede. Imali smo nekoliko 'spuštanja' sa zidina. Šestero nas nosi nosila i bude teško jer usko. Nekad bude puno intervencija, nekad ništa. Obično dođu pitat' za led i vodu jer je prevruće – kažu i tvrde kako turisti na zidine dolaze nespremni – bez vode, kape, u crnoj neki čak i u kožnoj odjeći i takvi šeću po zidinama po najjačem suncu. Kako krate vrijeme kad nema intervencija, kažu, pričaju i druže se jer u paru nikad nije dosadno. Uglavnom jedu, kroz osmijeh će, nekad čitaju i piju barem dvije do tri litre vode tijekom petosatne smjene.
- Redovito nam se javljaju oni koji rade u Crvenom križu u svojim zemljama. Često ih bude iz Italije i Australije. Uvijek pitaju što radimo, kako nam je, jave nam se i pohvale nas. Jedan turist je neki dan pohvalio naš Crveni križ jer da je ovo jedini grad u kojem je vidio da to ima. Puno je pozitivnih komentara – kaže Francesca Gončin.
Pozdravljamo ih u jedinom preostalom kutku tvrđave, u hladu gdje će vrlo skoro prodrijeti sunčeve zrake, uz želju za što manje intervencija. Spuštamo se do Sponze i jakih snaga Crvenog križa sa Straduna.
150 na rote
Romana Palunčić je počela raditi ove sezone. Super joj je i nema problema s gledanjem krvi, niti pada u nesvijest kad je vidi. Nekih većih intervencija nije bilo, uglavnom, kaže drugi dio tima Stane Stanoš, gubitak svijesti.- Jedna žena je bila u nesvijesti, malo bi došla svijesti pa opet pošla, a hitna nije mogla nikako proći do nje. To je bilo kad je bila ona gužva u prometu pa smo je mi nosili do Pila. Inače ne nosimo kad je nesvijest, ali kako Hitna nije mogla proć', morali smo – kaže srednjoškolka Stane kojoj je ovo druga godina na dužnosti.
Je li im teško nositi unesrećene?
- Nije, možemo mi podići sto kila bez problema. Možemo i 150, ali na rote – kroz osmijeh će Romana, a Stane nastavlja:
- Jednom sam s Lokruma nosila unesrećenog s još dvoje spasioca. Bio je malo udario glavom. Iako je bio mlađi isto je bilo 'ajme'.
Osim što pružaju prvu pomoć, odrađuju fizikalu, na punktovima Crvenog križa mladi Dubrovčani često glume i djelatnike turističkog info pulta. Reklo bi se - tri u jedan.
- Informacije dajemo svaki minut: đe je WC, je li ovo Sponza, đe je koji kafić ili restoran, dođu pitat prodajemo li karte za zidine, ma svega, k'o da ne vide znak Crvenog križa. Kad ispod Sponze pitaju gdje je Stradun, što više reć – prepričavaju cure. Bude i totalno glupih pitanja u smjeni na zidinama, pa znaju čuti: jesu li zidine napravljene samo zbog filma 'Game of thrones', gdje je lift za zidine, sklapate li zidine kad turisti pođu...
Slična pitanja čuju i na punktu kod Sv. Klare gdje zatičemo Karlu Krmek i Klaru Zuanić. Karla je dvije godine u CK-u, a Klara je već veteran, četvrtu godinu je tu. Došla je putm volontiranja na Du Motionu, potom 'naučila prvu pomoć i počela raditi'.
- Ove godine sam imala slučaj srčanog udara početkom sezone. To je bilo dosta 'adrenalinski',dogodilo se podno zidina. A kako prepoznate da je srčani? Ne možemo mi to sa sigurnošću tvrdit'. Samo ustvrdimo simptome prilikom srčanog i onda prikladno reagiramo – objašnjava Klara.
Sve gluplji i gluplji
Tandem od 17 i 19 godina ne krije koliko voli to što radi.- Mene stvarno ispunjava raditi nešto korisno. Dosta ljudi kaže da mi samo sjedimo, odmaramo u hladu i jedemo sladolede. Događa se i to kad nema posla, ali kada je potrebno mi smo tu. Možda ljudi ne znaju ali ja znam da smo mi tu za njih – kaže Klara, a Karla nastavlja:
- Volim pomagat' ljudima i volontirat', volim prvu pomoć. Poslije srednje bih htjela studirat' medicinu tako da mi je ovo odličan pos'o.
I one su primijetile kako je ove godine više intervencija nego lani.
– Ljudi su svake godine sve gluplji, žao mi je to reć ali to je činjenica. Blesaviji su. Ne znaju đe idu, u podne se pentraju na zidine, jako su neoprezni i svake godine su sve gori. Rekla bih da su najluđi Amerikanci – otvoreno će Klara. Dok pričamo s njima prilaze im turisti. Neke zanima gdje je WC, druge kako do trgovine...a na sve to tim Crvenog križa pristojno i smireno odgovara. Koliko upita bude tijekom smjene, teško im je pobrojati. No vole to što rade, svi su postali prava ekipa koja se druži i izvan radnog vremena.
U projektu koji gradski Crveni križ provodi već petu godinu, sudjeluje šezdesetak srednjoškolaca i studenata.
Rade u grupama po dvoje, u dvije smjene od 9 do 19 sati i to na više lokacija - na dubrovačkim zidinama, Minčeta i Sv. Ivan, u Gradu ispred Sponze i samostana Sv. Klare, na otoku Lokrumu (tri lokacije Portoč, stijene, Mrtvo more) plažama Šulić, Danče, Bellevue, Mandrač, Štikovica, Zaton, Orašac, na Kalamoti te na Stonskim zidinama na dvije lokacije. Iako veći dio tima Crvenog križa nije još ni punoljetan, za svaku je pohvalu njihov rad i trud. Mi im pak želimo što manje rada a što više druženja i smijeha.
Čak 4 tisuće intervencija
Projekt Crvenog križa sufinanciraju Društvo prijatelja dubrovačke starine, Grad Dubrovnik, Javna ustanova rezervat Lokrum i Turistička zajednica Dubrovnika. Tijekom prošle godine mladost je u projektu „Crveni križ u Gradu“, koji se provodi od lipnja do kraja listopada, odradila je skoro 30 tisuća sati, s više od 4 tisuće intervencija, dvadesetak intervencija po danu.
Projekt Crvenog križa sufinanciraju Društvo prijatelja dubrovačke starine, Grad Dubrovnik, Javna ustanova rezervat Lokrum i Turistička zajednica Dubrovnika. Tijekom prošle godine mladost je u projektu „Crveni križ u Gradu“, koji se provodi od lipnja do kraja listopada, odradila je skoro 30 tisuća sati, s više od 4 tisuće intervencija, dvadesetak intervencija po danu.
Kud god se okreneš, Crveni križ
- Ovo je jedini projekt u Hrvatskoj koji Crveni križ održava i prepoznatljiv je ne samo u Dubrovniku i Hrvatskoj nego i u svijetu jer smo najraširenija humanitarna organizacija. Djelujemo u više od 190 zemalja svijeta. Turistima je drago vidjeti mlade, rado se s njima slikaju podijele s njima neka iskustva i slike na internetu.
Prošle godine predsjednik norveškog CK-a je bio u Gradu pa je na svom FB profilu izjavio da je bio u Dubrovniku i kud god se okrenuo, vidio je Crveni križ, u Gradu, na zidinama, Lokrumu – kaže ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Živko Šimunović.
- Ovo je jedini projekt u Hrvatskoj koji Crveni križ održava i prepoznatljiv je ne samo u Dubrovniku i Hrvatskoj nego i u svijetu jer smo najraširenija humanitarna organizacija. Djelujemo u više od 190 zemalja svijeta. Turistima je drago vidjeti mlade, rado se s njima slikaju podijele s njima neka iskustva i slike na internetu.
Prošle godine predsjednik norveškog CK-a je bio u Gradu pa je na svom FB profilu izjavio da je bio u Dubrovniku i kud god se okrenuo, vidio je Crveni križ, u Gradu, na zidinama, Lokrumu – kaže ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Živko Šimunović.