StoryEditorOCM
ZabavaDUBROVAČKI SREDNJOŠKOLAC ZALJUBLJEN U DALEKI ISTOK

ANTUN SPAJIĆ Istina je, ni sami Kinezi ne znaju dobro svoj jezik

Piše Lorita Vierda
20. travnja 2019. - 12:34
"Moje kinesko ime je An Ton, dolazim iz Hrvatske, to je prekrasna zemlja. Uvijek ste dobrodošli. Bio sam u Kini, učim vaš jezik, upoznavam vašu kulturu i volim vašu zemlju" - ovim riječima između ostaloga, na kineskom jeziku, kineskog premijera Li Keqijanga koji je nedavno bio u Dubrovniku, prije sastanka Kina 16+ pozdravio dubrovački srednjoškolac Antun Spajić. I to na izvrsnom kineskom, kojeg uči tek nekoliko mjeseci. Ponosan jer je između učenika koji su se dobrovoljno javili izabran kako bi izgovorio nekoliko pozdravnih rečenica velikoj delegaciji, Antun je uživao, zabavljao se i doživio nešto što srednjoškolci doživljavaju ne baš često. Učenik Matematičke gimnazije i Umjetničke škole Luke Sorkočevića jedva je izdvojio deset minuta za nas, i nije čudo - kraj je školske godine, posla je i preko glave, a uza sve što se posljednjih dana događalo, dojmovi su još uvijek svježi. "Ajme sve me je stis'lo sa svih strana! Kraj je godine, moram malo pojačat', a često izbivam imam puno izostanaka iz škole, pa sve to moram nadoknađivati, a svi bi nešto, a ja bih samo da je malo usporit'..." priča Antun ali - s osmijehom na licu. Osim talenta za glazbu očito je talentiran i za jezike, a tu je i veliki interes koji se javio preko obiteljske 'linije'. Kaže da je ustvari njegov brat 'kriv' za sve.

Kinesko veselje


"Brat me je navuk'o na kineski, zainteresirao me prošlog ljeta, kad je Konfucijev institut prvi put organizirao ljetnu školu za srednjoškolce i to u Kini, pošao sam i zavolio kulturu i jezik, bio sam na najboljem mjestu za to - u Šangaju, istraživao, družio se, učio i uživao u svemu što dotad nikad nisam čuo, vidio ni doživio. Voditeljica je tad pitala bi li htjeli kineski učiti i u Dubrovniku i eto - zadnjih nekoliko mjeseci ga i učim. Kad su saznali za dolazak Kineza predložila je da pođemo, pa smo se drugi učenici i ja dobrovoljno javili, jer je bila radionica u kojoj nam predavanje drži umjetna inteligencija odnosno robot, ono što zovu A.I. Bit svega je da Kinezi lakše nauče engleski jezik jer oni su se tek otvorili svijetu i oko trgovine, i oko jezika, kulture, svega. Imali smo svoje uređaje i govorili na engleskom jeziku i bodovalo bi se po izražaju riječi, tonu i ostalo, igrali zabavne igre uz učenje izgovora i pisanja simbola, a sveugdje oko nas sve je bilo uređeno i namješteno kako bi prikazalo tu povijest razmjena s Kinom. I moram priznati, nakon svega, osjećao sam se nekako posebno", priča Antun u jednom dahu dok ga čekaju daljnje obaveze. Dvije škole, dodatne aktivnosti koje ne stigne ni nabrojiti i još učenje kineskog jezika - sve to može se samo kad si mlad i imaš energije za četvoricu. Antun je sa svojim kolegama nastupio na kraju programa samita. "Na početku mi je bilo dobro, pričao sam i tako, ali onda me oprala trema, mislio sam - pa ja ipak razgovaram s jednim Kinezom, kako ću sad sve ovo a da bude dobro, i to još s drugim čovjekom Kine... ali ipak je dobro prošlo.", smije se Antun i dodaje kako ga je premijer pohvalio i rekao 'bravo', rukovao se s njim i - svak o svom poslu.

Pinin je spas


A školarci su se ostali družiti s drugima iz kineske delegacije, i zbog jezika ali i zbog učenja o njihovoj kulturi življenja i komunikacije. Kineski jezik ima puno stupnjeva, još više znakova i načina izgovora, ton izgovora je jako bitan i istina je - ni sami Kinezi svoj jezik ne znaju dobro. "Ima preko 4 tisuće znakova, koje, kad dobro dobro savladate možete recimo čitati njihove knjige. Ali s primjerice 2 i pol tisuće možete skoro do kraja pročitati njihove novine. Zato oni imaju takozvane 'pinin' odnosno simbole koji pokazuju izgovor znakova kako bi oni koji ga ne znaju tako dobro govoriti ni pisati, a to je većina stanovništva, mogli razumjeti i točno izgovarati. I ti pinin su svugdje, a najviše ih ima po prometnicama.", dodaje Antun koji će u Kinu opet, jer ni približno mu nije dosta. "Već sam se prijavio za ovogodišnju ljetnu školu, upao sam iako prednost imaju oni koji nisu dosad išli. Veliki dio toga mi je plaćen, ali ostalo je toliko troškova koje treba pokriti poput vize, povratne karte i da ne nabrajam sve, morat ću cijelo ljeto raditi k'o konj, ali neće mi biti teško, treba upoznati tu kulturu, način življenja i mišljenja. Tamo vrlo brzo shvatite jeste li u krivu ili u pravu. i Jedva čekam!"
18. travanj 2024 14:15