Glazba Ston u Koloni sjećanja u Škabrnji

U rano jutro 18. studenoga 1991. srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju, malo mjesto u zaleđu Zadra. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća istjerane su žene, djeca i starci, a samo su tog dana u Škabrnji ubijena 43 civila i poginulo je 15 branitelja. Tijekom višegodišnje srpske okupacije broj škabrnjskih žrtava narastao je na 86.
U Škabrnji nema obitelji koja u okupaciji nije izgubila nekog od najmilijih.

Masovne grobnice

Za zločin u Škabrnji ni nakon 27 godina izravni krivci nisu odgovarali, kao ni itko od onih koji su okrvavili ruke i mirno nastavili svoje živote, kao da se ništa nije dogodilo. Stvar je to hrvatskog pravosuđa, koje u mnogim slučajevima nije ni zaslužilo da se takvim zove.
U nikad duljoj Koloni sjećanja 'Poginuli u mislima i srcima' ove, 2018. godine, bili su ljudi iz svih dijelova Hrvatske, od Međimurja, Podravine, Banovine, zapadne Slavonije, Posavine, zaleđa Rijeke, Gorskog kotara, Like, cijele Dalmacije, otoka, Dubrovnika, Pelješca i susjedne BiH. U koloni, među pukom, viđen je i general Ante Gotovina. Od Ambara do Spomen obilježja masovne grobnice kod škabrnjske osnovne škole, među 15.000 ljudi, našli su se i članovi Hrvatskog pučkog društva Stoviš i njihove Glazbe Ston, noseći veliku hrvatsku zastavu i barjak Stoviša. Tu su se svi sudionici poklonili žrtvama, te se vratili u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na svetu misu. Iza mise, ljudi su u Koloni sjećanja otišli na groblje, gdje su uz spomen obilježje masovne grobnice položeni vijenci i upaljene svijeće.
Škabrnja danas živi punim plućima i to je njezina najveća pobjeda. Izgrađen je vrtić i obnovljena škola koji su puni djece, a raste i broj domaćinstava. Prije rata bilo ih je 397, danas je taj broj prešao 500 domaćinstava. Zahvaljuju to i blizini Zadra, gdje mnogi rade. Ljudi ne bježe iz Škabrnje, nego joj se vraćaju. Nema kuće uz koju nisu nasadi, maslinici ili vinogradi i u kojoj se ne čuju glasovi djece. Na zemlji se radi, baš kao što se radilo i prije rata, kada je Škabrnja bila sinonim za sve najbolje što dolazi iz Ravnih kotara. Ovo uredno, malo mjesto u zaleđu Zadra ide naprijed, u bolju budućnost, ipak nikad ne zaboravljajući svoju tragičnu prošlost – da se ne bi ponovila.

Interna glazbena škola

Članovi Glazbe Ston noć prije Kolone sjećanja u Škabrnji proveli su u Zadru, a nakon dirljivog posjeta Škabrnji uputili su se u Drniš, k prijateljskoj drniškoj Glazbi. Ondje su ih dočekali osmijesi i topla večera pripremljena s ljubavlju, kojom su željeli uzvratiti na prijateljstvu i gostoprimstvu Stonjana prije pet godina, na tradicionalnom stonskom Festivalu orkestara.
- Tako širimo krug prijatelja – kažu s osmijehom dirigent Glazbe Ston Dražen Laskač i tajnik Hrvatskog kulturno umjetničkog društva 'Stoviš' – Glazbe Ston Antun Vukas, koji brine o cijeloj organizaciji.
Dirigent Dražen Laskač s njima je 22 i pol godine. Do suradnje je, prisjeća se, došlo po završetku Domovinskog rata.
- Kad sam se skinuo iz vojske, dubrovačka glazba preporučila me stonskoj, koja je trebala dirigenta. Ostvarili smo kontakt, odslušao sam ih na festi Svetog Vlaha, kad su svirali u procesiji i par dana kasnije dogovorili smo suradnju – kazuje Dražen.
Glazba Ston ima svoju internu glazbenu školu u kojoj obučavaju nove generacije, pojašnjava dirigent. Djeca se upisuju u 4. ili 5. razredu osnovne škole, a nakon par godina obuke, ulaze u prvi sastav Glazbe i sviraju do fakulteta.
- Onda poslije, tko se vrati, nastavlja nastupati s nama. Svakih par godina uključujemo novu generaciju i tako održavamo Glazbu – govori Dražen Laskač. Svi novi polaznici prvo prolaze tečaj na frulici, tu rješavaju glazbenu pismenost i neke osnove i odmah se vidi tko je za to, a tko nije, dodaje.
- Prema općim karakteristikama otprilike procijenim tko bi na kojem instrumentu mogao svirati. Riječ je o puhačkim instrumentima i udaraljkama. Kad je dijete sposobno za orkestar, uključimo ga u rad prve ekipe – nastavlja Dražen. Ta prilagodba traje godinu dana, poslije čega postaju punopravni glazbari. Nastupaju na raznim festama – svojoj festi Svetoga Vlaha u Stonu, pa za Svetog Liberana, obavezno održavaju Božićni koncert u crkvi Svetoga Vlaha, a redovito sviraju i za Svi svete, kao za druge blagdane, praznike i obljetnice koje su važne općini. Često odlaze na feste prijateljskih orkestara u okruženju, a redovno sudjeluju i na Županijskoj smotri orkestara u Dubrovniku, nabraja dirigent.

Probe dvaput tjedno

Zanimljivo je da cijelu Glazbu Ston zapravo čine članovi iz istih obitelji, jer ljubav prema glazbi i sviranju prelazi s oca na sina i s majki na kćeri. Ima i puno bračnih parova koji zajedno sviraju.
- Nastojimo svake godine otići na neko putovanje, na razmjenu sa sličnim orkestrima ili na edukativno putovanje kao što je ovo. Prošle godine bili smo u Vukovaru, isto u Koloni sjećanja – kaže Dražen, koji svira jako puno instrumenata, pa i djecu može poučavati sviranju na mnogima. Inače je saksofonist po struci. Vodi nekoliko orkestara – u Trebižatu, u Potomju i Stonu i od toga živi.
Glazbar je postao već u djetinjstvu, u Metkoviću, poslije je krenuo u Glazbenu školu i tu se našao.
- Svatko sebe nađe u nečemu, ja sam sebe našao u ovome – skromno će Dražen, koji je s članovima Glazbe Ston postao i veliki prijatelj. - Nije teško naučiti svirati, ako je dijete talentirano i ima volje. U Glazbi Ston ima dosta glazbenih talenata, a čine ih žene, muškarci i djeca osnovnoškolskog uzrasta.
- I Općina to prepoznaje i prati nas financijski, dobro smo organizirani, novi su nam instrumenti i uniforme. Sve to nije jeftino. Najjeftiniji saksofon košta najmanje tisuću eura. Sve smo nabavili najviše zahvaljujući Općini i nešto od sponzora. Svake godine znamo koliko nam je proračun i tako i planiramo, da ima i za putovanje i za instrumente. Nemamo više niti jedan instrument koji sam zatekao tu prije 22 godine, sve smo ih obnovili – kazuje dirigent, koji dva puta tjedno dolazi iz Metkovića u Ston na probe.
- Kad se nešto voli, to nije naporno. Jedino je ljeti malo teže prijeći granicu u Neumu – s osmijehom će Dražen. A i to bi trebalo nestati s izgradnjom Pelješkog mosta.

U rujnu došlo 12 novih

- Barem jedanput godišnje pokušavamo organizirati neko putovanje, i radi mladih i radi starijih – ističe vođa puta i tajnik Antun Vukas. - Volimo se družiti, da se osjeti to naše zajedništvo. Djeci su probe dva puta tjedno, utorkom i subotom, a mi imamo samo subotom jer svi imaju obaveze preko tjedna. Kad nismo nikome na teret, kao što je bilo u Škabrnji ili lani u Vukovaru, povedemo i prijatelje i roditelje djece koja sviraju kod nas. Financiranje nam, fala Bogu, nije problem jer nas načelnik Vedran Antunica prati, svake godine sve bolje i bolje - sretan je Antun. Samo jedna uniforma u kompletu košta oko 2.000 kuna.
Sljedeće godine Glazba Ston obilježava 90 godina postojanja, a centralna proslava održat će se najvjerojatnije za Svetog Liberana, značajan blagdan u Stonu, 23. srpnja.
- Cijela godina će biti posvećena toj velikoj obljetnici – ističe Antun, te dodaje da je članova u Glazbi sve skupa više od 50, od kojih je devetero studenata u drugim gradovima. Sedam djevojčica već tri godine uči solfeggio i sviranje instrumenta te ovih dana ulaze u Orkestar, a u rujnu su upisali 12 novih učenika, s ponosom će tajnik Vukas.
Zbog radosti u sviranju koja se prenosi s generacije na generaciju Stonjana, ali i činjenice da je Općina prepoznala njihov trud i rad i financira ih, za očekivati je da ova divna tradicija u Stonu nikad neće izumrijeti!