Kvaliteta života u Dubrovniku je bolja nego u ijednom drugom velikom gradu u Hrvatskoj. Pokazalo je to nedavno istraživanje portala gradonacelnik.hr. Facebook grupa "Mame iz Dubrovnika", koja je svojedobno prerasla i u udrugu, zatvorenog je tipa i ima stroga pravila da se komentari ne objavljuju. Međutim, na molbu Dubrovačkog vjesnika da kažu što misle o novoj tituli Dubrovnika, pristale su javno izreći svoje mišljenje. Dubrovnik je siguran grad, mala sredina u kojoj se djeca još uvijek mogu igrati na ulici. To je jedan od argumenata koji idu u prilog tezi o visokoj kvaliteti života u gradu, ali je istodobno i mnogo primjedaba.
„Sve nam je u teškom raspadu, samo fasada uljepšana“, kaže Ivana, pa dodaje: „Po Stradunu ne možeš hodati koliko su nas zatrpali kruzerima. Do Grada ne možeš prići autom od autobusa i taksista, dostavne službe nemaju mogućnost nigdje stati isporučiti pošiljke, kad padne kiša sve je jedna velika bara, kaos u prometu, nestaje struje kad je najsunčanije. A ovi dijelovi koji pripadaju Gradu Dubrovniku, npr. Zaton, su ispod zadnje rupe na svirali. Ljeti nema programa, zimi kučka ni mačka. Kakva kvaliteta?“. Mame se žale na očajnu prometnu povezanost s ostatkom zemlje, preskupe zrakoplovne karte Croatia Airlinesa, nepouzdani red letenja. "Lako što nema jeftinih (karata), nego u zadnje vrijeme jedine dostupne su one najskuplje, dvije povratne karte 4.000 kuna. Strašno!".
„Prvo i osnovno, djeca s posebnim potrebema i njihovi roditelji u ovom gradu nemaju adekvatnu podršku. Dom zdravlja, kao i druge ambulante, nemaju parking pa roditelje netko mora voziti na preglede. Sportsku dvoranu kao da nemamo jer jako malo pruža djeci ovog grada. Dvosmjenski rad OŠ?!“, kaže Helena, a Jelena se nadovezuje: "Ma, nema nikakve podrške, sam u svemu!".
Sandra: „Zaista kvalitetno živimo kad nakon svake kiše ne možemo piti vodu. Do dežurne ljekarne u Gradu, u srcu sezone se možeš spustiti jedino padobranom po lijek. Prometne gužve i nedostatak parkirališta gdje god kreneš. Nedovoljno sadržaja za djecu i mlade“.
Antonija: "Kvaliteta života na nivou: ljudi nemaju krov nad glavom, podstanarstvo se plaća jednu i pol plaću, i moliš Boga da te ne izbace zbog turista, i sve to ako uopće uspiješ naći nekoga tko je spreman primiti obitelj s djecom! Ovi najavljeni POS stanovi bi trebali riješiti dio, ali mislim da ih neće biti ni za trećinu obitelji koje čekaju neko rješenje".
Romina: „Osnovna infrastruktura u 2018. šteka. Novorođenčad se zimi kupa u podgrijanoj Jani. Voda nam, zaboga, nije pitka sigurno nekoliko tjedana godišnje. Dva od tri pedijatra u gradu nemaju NIKAKAV parking. Dežurna ljekarna u Gradu nije adekvatno rješenje, s obzirom na gužve i trošak parkinga. Sportske aktivnosti su na koljenima, pogotovo za najmlađe. Svaka čast trenerima sportske školice, skidam im kapu na trudu i radu, ali naši najmlađi na sport idu kroz hitni bolnički prijem, na putu do treninga gaze preko krvavih mrlja. Gradska knjižnica i čitaonica, ona glavna, derutna je i nedostupna. Djeca zaslužuju pravi multimedijalni centar, čitaonicu, kojoj se može pristupiti. Isto stoji i za sportsku infrastrukturu. Vrtići, osim Palčice, su neadekvatni. Djeca ili ne idu van, ili se igraju nadomak magistrale, na balkonu, ili u prašini parkinga stanara zgrade. Dječje parkove treba češće nadzirati i održavati. Nerijetko se popravci rade tek nakon pritiska roditelja. Mogla bi ovako do sutra. Gotovo sve primjedbe se odnose na brigu o infrastrukturi, a ne o ljudima u spomenutim institucijama. Treneri, tete i osoblje iz gradske knjižnice su brižni, odgovorni ljudi. O stanju škola i bolnici... to ćemo neki drugi put“.
Lucija: "Evo, mi smo u Cavtatu, druga općina, ali životom smo oslonjeni na Grad. U ljetnim mjesecima doći i vratiti se iz Grada je prava lutrija, u butigama je sve puno skuplje nego u ostatku Hrvatske, kvalitetnih prostora i ideja za djecu, a pogotovo u zimskim danima jako fali,... Ma, moglo bi se nabrajati do sutra".
Anela: "Osim svega spomenutog, meni jako smeta što kad idem kupiti opremu za dječje hobije, pa i za školu, nikad nema potrebnog u butigama. Neki dan prodavačica kaže, za štucne djeci koja imaju broj cipela od 34 - samo internet kupovina, starijem niđe njegov broj kopački... Nismo tražili određenu marku, nego bilo što".
Marijana: "Ja ću samo reći da smo postali najkvalitetniji grad za oboljeti od neke vrste tumora, najkvalitetniji da te strah i ostati trudna, najkvalitetniji da su građani, s nama iz okolice, ograničeni na svakom području. Pa ja pitam te koji su ocjenjivali: Bi li se mijenjali?".
Jelena: "Vjerojatno su uzimali u obzir ovo naše prekrasno vrijeme i još ljepše more kad su odlučivali? Ma, kakva kvaliteta života, pitam se?! Gdje su tu najranjiviji, govorim iz svog iskustva, djeca i mladi s posebnim potrebama? Kad moj Luka napuni 21 godinu, što ćemo činiti svi koji smo u toj ili sličnoj situaciji. Nije radno sposoban, ovisan je o drugome. Treab vikati na sav glas!".
"S bebom u kolicima vrlo je zahtjevno kretati se po Dubrovniku. Ostala moja djeca imaju osobne, ali za najmlađu čekamo izradu da možemo, npr. u susjednu županiju", kaže Ana koja je odrasla na Pločama, a zadnji put je na Stradunu bila za Božić.
Ruže: "Kvaliteta života uključuje opće zadovoljstvo životom, zdravljem, osobnim odnosima, stambenim prilikama, financijskom situacijom, organizacijom vremena i životnim okruženjem. Što se tiče našeg grada, dobili smo tu prestižnu nagradu s tim da smo od navedenih kvaliteta ispunili ovu financijsku situaciju, bez koje ne bismo mogli ići naprijed.Točno je ima jako puno propusta u cijeloj županiji, dosta ste ih već nabrojali, ali isto tako, idemo naprijed, korak po korak".
Kate: "Ovi koji su ga proglasili takvim, nikad u gradu nisu živjeli, prema tome - smiješno".
Blaženka: "Za naše naselje zadnji autobus je u 20 sati, a muzička u gradu završava u 20.30. Roditelji s autima iz Mokošice, Župe, s glavice Babinog kuka, čekaju djecu s autima na Pilama, a nemaju gdje stati. 9. listopada se, od 20,20 do 20,35 sati, na Pilama zaustavilo osam autobusa!".
Sandra: "E, žene, svaka na mjestu. Željna sam Straduna gdje ću svakoj drugoj osobi reći "adio", i ujutro, i uvečer, i na podne, i ljeti...Tako da - jedva čekam prosinac!".
"Sami sebi postali smo zadnja rupa na svirali. Grad čine ljudi, a ovaj grad, od trke za parama, za svoje građane najmanje brine. Troškovi života su nenormalno visoki. Puno viši nego u ostatku države. Kosa mi se na glavi digne kad negdje pročitam kako se neki gost žalio da mu je ručak bio skup. Ma, dajte! Pa ovaj grad je najskuplji nama koji u njemu živimo, tu podižemo djecu, plaćamo poreze i prireze, još ako ste u kreditu, a o životu u podstanarstvu da ne govorim. Fali nam medicinskog kadra. Fali nam puno osnovne zdravstvene skrbi koju bismo trebali i morali imati, a nemamo, ili je plaćamo privatno. Ako smo sretni da je možemo priuštiti. Ili smo prisiljeni tražiti pomoć izvan grada ili države. Nemamo centar za ranu intervenciju kod djece s teškoćama u razvoju. Bolnica ga je obećala, ali ga još nema. Nema ama baš ništa za djecu s posebnim potrebama! A tek za starije od 21 godine s posebnim potrebama? Poslovi za njih? Program zapošljavanja koji doista djeluje? Fali asistenata za vrtićku djecu!", kaže Maris, administratorica ove grupe.
Dubrovnik u istom izboru najuspješnijih gradova 2018. nije bio najbolji na području gospodarstva, nije pobijedio u kategoriji demografije i obrazovanja, ili zaštite okoliša i pametnog upravljanja, niti je 'Šampion EU fondova'. U nekim je kategorijama, doduše, bio u užem izboru. Dubrovnik je dobio, kažu organizatori, nagradu svih nagrada. Na pitanje da pojasne kriterije odabira, s portala gradonacelnik.hr navode kako je agencija Ispos provela istraživanje na uzorku od preko tisuću građana koji su odgovorili na pitanja o tome što im je najvažnije za kvalitetu života u njihovom gradu. Odgovori su regresijskom analizom pridruženi stvarnim brojkama u 25 parametara. Svaki parametar analiziran je unatrag zadnje tri godine kako bi se izbjegla sezonalnost ili izvanredni porast namjenskih proračunskih sredstava u pojedinoj godini. Dakle, gledali su se prihodi po stanovniku, indeks nezaduženosti, stopa prireza, porodiljne naknade, prosjek mjesečne bruto plaće, proračunska izdvajanja za razne potrebe stanovništva, od vrtića do zaštite okoliša, obrazovanje, broj djece po odgajatelju u vrtiću, indeks kretanja stanovništva, starenje stanovništva, itd.
Na pitanje, otkud im podatak o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći, s obzirom da Državni zavod za statistiku ni ostale institucije nikada ne objavljuju podatke samo za Dubrovnik, organizatori dodjele nagrada kažu: "Prosječna mjesečna plaća izračunata je iz podataka o izvršenju proračuna lokalnih jedinica (preuzeto s MinFin). Izračunata je kao omjer dviju stavki: izdvajanja za bruto plaće i prosječan broj zaposlenih u tijelima uprave".
StoryEditorOCM
DubrovnikŠTO KAŽU MAME IZ DUBROVNIKA NA TITULU GRADA NAJKVALITETNIJEG ŽIVOTA U DRŽAVI
"Željna sam Straduna gdje ću svakoj drugoj osobi reći adio, i ujutro, i uvečer, i na podne, i ljeti..."
21. listopada 2018. - 10:59