Dok Hrvati masovno iseljavaju u Njemačku, Austriju, Irsku i drugdje, tražeći dobro plaćen posao, hrvatski turizam muku muči s radnom snagom. Kroničan nedostatak radnika u turističkoj branši ne začuđuje baš kao ni to da se sve češće kod nas mogu sresti radnici pristigli iz drugih zemalja. Filipinci su zahvalna, nadasve stručna i odana radna snaga, često se može čuti. U tu tvrdnju uvjerili su se u ugostiteljskom objektu Bota Šare u povijesnoj jezgri. U njihovim objektima zaposleno je sedam djelatnika pristiglih iz te mnogoljudne otočne zemlje u Jugoistočnoj Aziji. U Dubrovniku ih je dvoje; 26-godišnji Stephen Jill N. Diguiles i 30-godišnji Nino Rey Sardina.
- Došao sam ovdje zbog posla na preporuku prijatelja. Imao sam posao na Filipinima, ali plaća je jako niska, preniska. U Hrvatskoj je radnik plaćen puno bolje i bolji su uvjeti rada – kaže Nino. Stephen je na Filipinima čuo o mogućnosti zaposlenja u Hrvatskoj i odmah iskoristio priliku.
- Što sam brže mogao sam prihvatio jer europska ste zemlja, a to su poznate i poželjne destinacije. Hrvatska je prekrasna i baš kul mjesto. Čuo sam još prije da se ovdje snimala serija 'Game of thrones'. Ovo mi je prilika da upoznam novu kulturu. Kad sam odlučio ostaviti posao na Filipinima i zgrabiti ovu priliku znao sam da je ovo pravi način da otkrijem svoje vještine – iskreno će Stephen. Dvojica dubrovačkih Filipinaca ostavljaju dojam skromnosti, a njihova je ljubaznost uistinu iznimna. Vole li novi posao i jesu li zadovoljni u Dubrovniku, u isti glas će – 'naravno, zato i jesmo ovdje'.
- Moj san je imati jednog dana svoj restoran. Sad sam fokusiran na rad, rad i samo rad. Vidio sam da i ljudi ovdje marljivo rade kako bi pružili savršenu uslugu gostima. S takvim načinom rada mogu se Dubrovnik i Hrvatsku pozicionirati još više na europskoj turističkoj karti – savjetuje Stephen a Nino nastavlja:
- Ljudi su u ovom gradu super. Vlasnik objekta u kojem radimo Pero Šare i njegova supruga Drage su stvarno divni. Imamo super odnos s njima – kaže Nino.
Završili su visoku školu hotelsko-restoranskog menadžmenta na Filipinima, a imaju višegodišnje iskustvo rada u kuhinjama tamošnjih hotela i restorana. Kao kuharima, zadovoljstvo im je raditi izvan granica, upoznati drugačiju kuhinju, različite načine pripreme namirnica. Posao ovdje, kažu, uči ih novim vještinama u pripremi hrane.
- Dubrovnik je toliko spokojan i tih. Vaša zemlja puna je planina, drveća, predivnih mjesta i kuća. Filipinski gradovi su drugačiji, puni velikih zgrada, hotela i betona – kažu nam dvojac.
Rade za obitelj
Stephena na Filipinima čekaju supruga i dijete. Zbog toga se i odlučio otići iz zemlje jer mora financijski zbrinuti obitelj.- Uzdržavam ih radeći ovdje. Zato sam i fokusiran samo na posao. Možda dovedem obitelj iduće godine da iskuse ljepotu koju ja doživljavam. Grad vam je pun predivnih crkvi i građevina.
Nino uz roditelje na Filipinima ima i trogodišnju kćerkicu.
- Malena je, fali mi, a i ja njoj. Ali čujemo se putem Messengera svaki dan. Radit ću vrijedno i ustrajno samo da joj omogućim sve što treba – kaže Nino.
Iako im radna dozvola i viza vrijede na godinu dana, obojica se, dapače, mogu zamisliti u Dubrovniku na duže vrijeme. Samozatajni i nadasve pristojni, kroz osmijeh dodaju kako će primjerak novine pokazati obitelji i prijateljima na Filipinima da i oni vide kako su prave 'face u Dubrovniku'.
O kvaliteti njihovog rada najbolje zna vlasnik objekta Pero Šare koji je prepun hvale za svoje djelatnike s Filipina.
- Oni su top kuhari. Dobili smo dokumentaciju sa diplomama, certifikatima i slikama njihovog rada, za svakog ponaosob. Vidjeli smo fotografije onoga što rade s kruhom, sa pastom, to je umjetnost – kaže Šare i dodaje kako je najveći problem bio riješiti svu potrebnu dokumentaciju.
- Četiri i pol mjeseca smo to radili, potrošili ogromne novce, više od dvije tisuće dolara za dovesti svakog od njih. Kad se stupi s njima u kontakt i dogovori posao onda se izvadi radna dozvola i radna viza. U procesu rješavanja tih dokumenata, mora se pripremiti cijela dokumentacija koja se mora legalizirati, a to znači da sedam različitih institucija, od sudova, ministarstava do ambasade mora staviti pečat i potpis na svaki od tih dokumenata. Svi ti dokumenti se šalju u Beč u njihovu ambasadu i opet u njihov glavni grad. Tek onda od njihove emigracijske službe oni dobivaju potvrdu OEC (dozvola za rad u inozemstvu) gdje piše kolika im je plaća, ugovor o radu, koliko će dnevno sati raditi... Tek tada ih ta služba pušta da oni dođu ovamo – objašnjava ugostitelj Šare.
Pet puta više
Radna dozvola je na 12 mjeseci, ali po isteku, smatra, moći će se normalno produžiti bez dodatnih procedura.- Budući da je situacija kakva jest, djelatnika nema, nemaš s kim raditi, vjerujem da će to biti još lakše u budućnosti. Oni su krasni ljudi, pobožni, radišni, vrlo odani, poštuju svakoga, nevjerojatno su pristojni i to treba cijeniti. Rade osam sati dnevno, imaju slobodne dane, osiguran im je smještaj i hrana u povijesnoj jezgri. Troškova nemaju pa im ostaje čista plaća, čak i napojnica s kojom mogu popiti kavu, kupiti cigarete. Njihova prosječna plaća će biti između 800 i tisuću dolara, dakle ono što će primiti na ruke neće biti manje od četiri i pol do šest tisuća kuna. To je nekih četiri do pet puta više nego što oni primaju u svojoj državi – objašnjava Šare te ističe kako mu je u pribavljanju sve potrebne dokumentacije puno pomogao susjed Davor Štern. Podsjetimo, hrvatski poduzetnik Štern već je u više navrata isticao kako Hrvatska nedostatak radne snage može riješiti uvozom
radnika s upravo s Filipina.
Zbog cigarete u zatvor
Na pitanje mogu li usporediti život u Hrvatskoj odnosno Dubrovniku s onim na Filipinima, Stephen i Nino kažu:
- Filipini nisu demokratska republika. Gledamo ljude ovdje u javnosti mogu pušiti, piti. Filipinci to ne smiju raditi na javnom mjestu. Ako zapališ cigaretu, dođe policija i ideš u zatvor. To je tek jedna od različitosti. Tamo je život teži. Zato smo i htjeli iskusiti nešto drugačije za nas. Ljudi su ovdje disciplinirani, tako otvoreni drugim kulturama, pokazuju zanimanje i ljubaznost prema svim turistima koji dolaze. Veseli nas vaša kultura, hrana.
Pronalaze i jednu sličnost – onu religijsku jer Filipini su katolička zemlja.