U gradu je čudna atmosfera, svi bi kao htjeli promjene i razvoj, a kad se nešto pokrene, digne se kuka i motika

Mjesec dana ste na mjestu posebnog savjetnika premijera za strateško komuniciranje. Što to znači za jednog od poznatijih hrvatskih PR stručnjaka za krizno komuniciranje i strateško komuniciranje u politici?

Veliki izazov prije svega, jer sam sad u poziciji stvarno neke stvari mijenjati nabolje. A to mi je nekako i bila osnovna motivacija za prihvaćanje poziva da se pridružim savjetničkom timu predsjednika vlade. Svi mi često znamo kritizirati i objašnjavati kako bismo nešto učinili, a ustvari svakodnevno imamo priliku to raditi. Promjena kreće isključivo od nas. Naučili smo pitati što nam može dati naša zemlja i administracija, a zaboravljamo da je još davno američki predsjednik Kennedy poručio da se trebamo prvo zapitati što mi sami možemo napraviti za zemlju. Zato smo i dobili Hrvatsku jer su branitelji i brojni drugi 90-tih davali sve od sebe za zemlju bez puno pitanja. Mislim da je sada jedan sličan trenutak, kada se nakon godina krize moramo svi pokrenuti da bi se razvoj nastavio. Druge velika je promjena da sam nakon 20 godina otišao iz svoje agencije Manjgura kako bi se izbjegao bilo kakav potencijalni sukob interesa. Sad se moram priviknuti na posve drugačiji način života i rada, no sve me skupa jako veseli, makar je siječanj zbog tranzicije i selidbe bio prilično naporan.

Što radi posebni savjetnik za strateške komunikacije?

Ovo je godina strukturnih reformi, koje će značajno mijenjati način života i poslovanja, kroz projekte digitalizacije. Jedan od prioriteta je i što veće povlačenje sredstava iz EU fondova i izrada nacionalne strategije razvoja do 2030. Važno je da građani dobiju informacije o reformama na vrijeme i u što praktičnijem obliku. Svaki EU projekt upravo zato uključuje obavezu informiranja javnosti o uslugama i napretku koje donosi i ako ne objasnite praktično to što radite i sve ostane na razini lijepih reklama, građani ne stignu shvatiti promjene koje se velikom brzinom događaju oko nas od ulaska Hrvatske u EU. Često spominjem primjer klasičnih žarulja sa žarnom niti koje se povlače iz prodaje zbog zamjene štednim žaruljama koja su trajnije, ali zato i skuplje te imaju druge oznake snage. Trebao mi je cijeli dan da shvatim koje zamjenske moram kupiti, iako nisam bio ograničen iznosom koji sam mislio potrošiti. A zamislite kako se osjeća neka umirovljenica koja je dosad mogla kupiti žarulju za kunu ili dvije, a sada mora platiti puno više, a nitko joj nije objasnio zašto i kako koristiti te nove. Naš zadatak je da se strateškim pristupom u komuniciranju osigura potpora građana i što bolje prihvaćanje novih usluga i promjena.

Kakav je premijer u komunikaciji s javnošću? Jeste li uočili neke pomake otkako ste mu savjetnik?

Andrej Plenković je političar s vizijom koji točno zna gdje želi pozicionirati Hrvatsku kroz rad vlade, ali i reagirati na sve izazove kroz koje prolazimo na kraju tranzicije. Nije to lak i brz proces i ponekad se u javnosti stvara dojam da treba vremena za pojedine odluke. Bitno je da kod odlučivanja raspolažete svim bitnim informacijama, a to nekad zna potrajati s razlogom. Vidim da ih premijer svakodnevno donosi, često i one teške, jer je takva priroda posla kad ste predsjednik vlade. Na nama je da potom te odluke približimo građanima. Donošenjem Zakona o izvanrednoj upravi u Agrokoru vlada je, koliko se sjećam, prvi put reagirala prije nego što se nešto dogodilo i time spriječila puno teže posljedice stečaja tog velikog sustava. Podsjećam da lani 15.travnja nije bilo novca za plaće 30-tak tisuća radnika u hrvatskom dijelu kompanije. Tada sam rekao da je zajašio zmaja, a to se po svježem razvoju događaja i potvrđuje. Nastojimo više informirati javnost o procesima jer će informiranje o reformama biti ključni izazov pred nama koji se bavimo komunikacijama.

Rekli ste kako premijera zbog njegovog rječnika javnost doživljava kao nekoga tko im se obraća s visoka. Hoćete li uspjeti to promijeniti i možda podići rejting Plenkoviću?

Kad ste godinama u diplomaciji i u Europskom parlamentu, usvojite poseban rječnik. Vidjeli ste ovaj tjedan u Strasbourgu da premijer suvereno komunicira u tom okruženju. Uživao je u prilici da i kroz pitanja euro zastupnika odgovara na to kakvu EU vidi i kakvu Hrvatsku u njoj. No, kad dođete na lokalne životne teme, rječnik se mora više prilagoditi običnim građanima. Oni u konačnici svaku odluku vlade gledaju samo iz osobnog kuta i pitaju se hoću li ja od toga imati koristi i što mi se mijenja. Zato te odluke treba jasno preniejti da ih građani mogu prenositi dalje. Poput činjenice da ljudi troše više jer više imaju za trošiti (iako se uvijek dio neće s time složiti), što smo vidjeli na blagdanskoj potrošnji u prosincu. A tako je zbog rasta plaća većeg od 6 posto uslijed porezne reforme. To brojke govore, ali umjesto da suhoparno „emancipiramo“ informacije, radimo na tome da odgovorno i jednostavnim jezikom informiramo o promjenama. Cilj svega što radimo jest da građani žive bolje i ako to oni osjete u svakodnevici, sve ostalo će doći samo. Kad donosite odluke, nisu sve popularne i to utječe na rejting. Vjerujte, to su one najvažnije odluke koje mijenjaju stvari i kad idete u rizik. Važni su krajnji rezultati, jer ako bi se samo ravnali rejtingom, tada bi bili populisti, a Andrej Plenković to sigurno nije.

Spustimo li se na lokalnu razinu. Možete li usporediti komunikaciju s javnošću sadašnjeg gradonačelnika Mata Frankovića i bivšeg Andra Vlahušića?

Mislim da su oba bila u dobroj poziciji jer kad ste na ovako „debelom“ proračunu, možete puno učiniti na razvoju grada. Dakle pravo je pitanje što građani vide od tih prihoda i koliko grad iz godine u godinu napreduje, a ne kako komunicirate. Mislim da možemo uvijek bolje i to treba tražiti. Vidljiva je razlika u stilu komunikacije. Mislim da je prethodnik Vlahušić, pa i zahvaljujući nešto duljem iskustvu, vrlo ciljano planirao svoje komunikacijske aktivnosti i dosta u to ulagao, dok kod gradonačelnika Frankovića vidim da ga ponekad ponese srce kad reagira na prvu. Ako slijedi svoj osjećaj i ima sva značajne informacije, to je najčešće dobro, ali ponekad je dobro stati na loptu i ne reagirati na prvu dok ne čujete sve strane. Ako to već i radite, nije problem ako i odluku naknadno promijenite, no obavezno objasnite zašto.

Franković više koristi PR-ovce dok je Vlahušić novinarima bio dostupan 24 sata dnevno. Što je prihvatljivije?

Prava mjera. Oba su koristile usluge kolega iz odnosa s javnošću i to je danas neizbježno zbog količine informacija i upita kojima je gradonačelnik dnevno izložen. Prvi čovjek grada mora biti dostupan svima, ali ne nužno uvijek on i osobno – važno je da informacije dolaze do njega i da se s građanima i medijima kvalitetno razgovara na svim razinama. Smatram da je to važnije negoo stvoriti „dojam transparentnosti“ kojeg uistinu nema. Tada su na gubitku i građani i lideri. Danas bez dvosmjerne komunikacije ne možete napredovati, morate slušati i voditi, naći ravnotežu, jer vođenje znači ponekad i da procijenite da ne treba poslušati baš sve, jer se prave promjene i u osobnom životu dogode kad krenete "kontra struje", kada izađete iz zone komfora u kojoj je sve predvidljivo.

Bili ste angažirani i na projektu tvrtke 'Razvoj golf'. Što mislite, kako će se ta priča u konačnici razviti?

Imamo u gradu jednu čudnu atmosferu u kojoj nikako ne možemo postići konstruktivnu raspravu oko mogućeg razvoja. Svi bi kao htjeli promjene i razvoj, a kad se nešto pokrene, imamo veliki otpor. Meni,recimo, nije jasna halabuka oko Belvedera ovih dana – imamo projekt, iza kojega stoje širom svijeta nagrađivani arhitekti poput Dubrovčanina Marka Dabrovića. Želi se nakon 26 godine taj zadnji hotel obnoviti i opet ništa ne valja. I ovdje nemamo spora kao kod golfa gdje se kretalo od livade. Imamo ruševinu hotela koji treba obnoviti – u čemu je problem? Radio sam godinama sa stranim investitorima u Hrvatskoj i samo su rijetki zasad spremni nastaviti s ulaganjima, jer su apsurdi preveliki. Kod golfa mi se svidjela priča uređenju platoa u jedan veliki javni park, s brojnim sadržajima za javnost i upravo to rješenje nam je donijela kvalitetna javna rasprava. Da odete žičarom na obiteljski izlet na Srđ s pokazom. Ja to svakodnevno gledam u Zagrebu na primjeru Bundeka koji je totalno preobrazio Novi Zagreb. Od zapuštenih šikara napravljen je najljepši javni prostor u Zagrebu. Pođite danas na Srđ i pogledajte što tamo danas imamo, a žičara gore preveze skoro pola milijuna ljudi godišnje. Puno propuštenih prilika. Niti je krenula obnova tvrđave i izrada novog modernog postava muzeja Domovinskog rata, niti se išta promijenilo – pa i poštena puta do Bosanke nema osim onog koji je koristila još Dubrovačka Republika. Ako je to ono što želi većina, u redu, sami smo krojači svoje sudbine. Samo nemojmo onda poslije kukati nema ovog, nema onog. To je naš izbor.

Surađivali ste s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, radili u Ministarstvu informiranja. Vaš prvi zadatak je bio objava pada Vukovara koja je, kako se pisalo, naljutila tadašnjeg predsjednika. Koliko je to bilo zahtjevno?

Kad imate 21 godinu, radite srcem i ne razmišljate puno o rizicima. Nismo imali puno iskustva, bili smo pod udarom pravog i „specijalnog“ rata i nosili smo se s time puno bolje nego danas. I tada su nas pokušavali prikazati kao antisemitsku državu, što rade i ovih dana. Nije se puno toga promijenilo. Išli smo srcem za domovinu i taj smo propagandni rat dobili kao i ovaj pravi. Kad znaš da si u pravu i radiš ispravne stvari, znaš da ćeš i pobijediti.

Surađivali ste s cijelom plejadom hrvatskih političara. Koji od njih je bio 'najneposlušniji', kojeg je bilo najteže savjetovati, a tko je bio poslušan učenik?

Sa Željkom Kerumom je bilo najzahtjevnije, ali kad smo se uigrali, znao je strateški igrati po pravilima i zato je postigao rezultat. Iznimno je inteligentan i brz u odlukama. I upravo zato se radi o jednom od najboljih iskustava u karijeri. S druge strane je Željko Burić, prvi gradonačelnik Šibenika koji je uspio izboriti i drugi mandat nakon što je pokrenuo grad. Njemu sam prvi dan rekao da će biti gradonačelnik, kliknuli smo odmah, a za ostalo pitajte Šibenčane. Nije da nas u svemu slušaju i tako treba biti, mi smo savjetnici, on je prije svega političar.

Radili ste kampanju za predsjedničke izbore Ivu Josipoviću no pobijedila je aktualna predsjednica Grabar – Kitarović. Kako podnosite neuspjeh?

Prije sam ga doživljavao jako osobno, sada puno manje jer s vremenom upravo iz „neuspjeha“ najviše naučite. Kampanje imaju svoja pravila i ako ih se ne pridržavate, može vam se dogoditi da izgubite usitno, što se i dogodilo. Meni je kao savjetniku bilo važno da na vrijeme upozorimo na mogući razvoj događaja, no odluka je u konačnici na kandidatu i njegovu užem krugu, a i samoj organizaciji – imate li je ili ne. Mislim da je tada bilo ključno da je HDZ u potpunosti stao iza svoje kandidatkinje, što nije bio slučaj sa SDP-om. A kad je razlika "u glas", odlučuju detalji.

Od turističkog vodiča do stručnjaka za odnose s javnošću. Biste li nešto mijenjali u ovom vašem osebujnom poslovnom putu?

Ne, svaki od dosadašnjih poslova me pripremao za sljedeći, pa tako i ovaj. Bilo je trenutaka kad sam mislio da je bilo bolje da sam napravio ovo ili ono, ali danas sam miran jer znam da je tako trebalo biti.