StoryEditor
Biznisprivatni sektor

Dubrovačka poduzetnica: Birokracija je štetnija od korone. Jasno je tko ovdje gubi, a tko niti je išta izgubio niti će. Udarilo nam je svima na psihu!

Piše LORIITA VIERDA
3. lipnja 2020. - 21:39
privatni album

Mali su poduzetnici u nikad goroj situaciji, sve su nam djelatnosti vezane uz turizam, turista nigdje i neće ih biti još dulje vrijeme, a porezi i sva moguća davanja dolaze na naplatu. Jasno je tko ovdje gubi, a tko niti je išta izgubio niti će – govori nam dubrovačka poduzetnica Slavica Grkeš, vlasnica turističke agencije i suvlasnica tvrtke za property management.

Zapošljava 40-ak ljudi u sezoni, jezgru čine njih 13, i dobro zna tko je i na koji način morao privatnom sektoru izići u susret i kako. Istodobno, na površinu je isplivalo sve ono što ne valja u sustavu, a nakupljalo se desetljećima.

– Poduzetnica je riječ koja dosta fancy zvuči s obzirom što sve jedan čovjek koji se okuša u privatnom sektoru prođe. Nema tu rođaka, ljubavnica, kumova i ostalih da ih uvaljuješ da rade, eto, jer od plaće se mora živjeti, a isplaćuje je netko drugi. Ova bolest, osim što oboljelima napada pluća, udarila nam je svima na psihu!

Očuvati radna mjesta

Državne institucije su napravile to da su dale potpore za očuvanje radnih mjesta. Ti iznosi su manji nego da su svi ti ljudi završili na Zavodu za zapošljavanje, ne bi radili a primali bi više novca. Sad radimo i primamo manje, paradoks, ali nevjerojatno je koliko su manevarski to odigrali i PR-ovski se rasula sindikalna spika da su “zločesti zlorabitelji” aka poduzetnici dobili džabe lovu od države.

Još nisam izračunala kako su zapravo pomogli svima jednako. Trebalo bi uprijeti prstom u one koji taj novac isisavaju, pa ga nema za nikoga. Samo parafiskalnih nameta u Hrvatskoj je više od 480, ja znam nabrojiti možda 10-12, ostalo je sve zbunjujuće zamotano u klupko birokracije, koje ne mogu otpetljati ni ovi što su to smišljali kao opravdanje za otvaranje nepotrebnih radnih mjesta za rođake i ljubavnice s početka priče...

Grkeš dodaje kako je veliki problem kidanje glave malima, dok javni sektor ima samo “kozmetičke” promjene, ako ikakve, a svi ih plaćamo.

– Do ovoga je dovela viša sila i kao takvu se treba situaciju i tretirati. I to se sve dogodi u trenutku kad smo sve zalihe ostavili u zimi, u ulaganju u nove projekte i tekućim troškovima. Lanac dugovanja koji se sad stvara ne odgovara nikome. A da su se otpisala tri mjeseca, bilo bi kao da nam je dano 25 posto popusta na razini godine. Banke su sve samo odgodile, plaćamo kamate i sve ćemo jednom platiti. Otpis. Otpis. Otpis.

Presjedavajući smo Europske unije, trebali smo malo agresivnije reagirati, povući sredstva za pomoć. Još se dogodio i potres u Zagrebu... Ali kako otpisati ako je nas 750 tisuća na minimalcu, a javni sektor je pod kozmetičkim smanjenjem plaća? Od čega odrezati točno? Uvijek tvrdim da veliki dio javnog sektora mogu zamijeniti aplikacije, sad se to i vidi. Što je s režijama? Nikome nisu poslali smanjene račune, samo na računu za vodu imamo 11 nameta.

Slavica navodi s kojim se neradom susreću kad su u pitanju oni koji bi trebali pomoći da se ljudi dovedu, ostanu kod nas i odu neokrznuti našim “ne znamo kako ćemo”.

Paul Bradbury je Britanac koji živi u Hrvatskoj i od njega sam dobila više informacija o turizmu nego na razini cijele države! Ni jedan jedini mail nismo ni mi, ni naši privatni iznajmljivači, dobili od Turističke zajednice. Gospodarska komora nas je obavještavala o promjenama, mjerama itd.

Zašto je problem bio napraviti platformu kao COVID na Viberu ili onog Andriju za medicinsko stanje, pa da se netko sjetio otvoriti npr. tvrtku za turističko stanje, informacije o potencijalnim karantenama i o otvaranju granica, uvjetima? Pa da rade update stalno kako se nešto promijeni?

Naravno da je turizam jedina grana, kao 20 posto BDP-a, a u realnosti puno više jer su i drugi indirektno vezani uz njega. Imamo najviše poreze u turizmu, od svih zemalja, a pogotovo od ovih koje nas okružuju, a nude slično što i mi. Nikad neću shvatiti kako jedan Cipar i Malta imaju cjelogodišnji turizam, a kod nas u Dubrovniku 1. studenoga kao da netko ugasi svjetlo!

Uvijek nas se napada za visoke cijene, vjerujem da bi bile dosta pristupačnije da imamo opciju zarađivanja cijele godine i da nam nameti ne dignu sve, pa od onoga što ostane pokrivamo hladni pogon zime. Od gušta bismo radili svi mi cijelu godinu. Onda ne bi dolazilo do ludila od sezonalnosti i “odrađivanja” jer imamo kratko vrijeme, nego bi se svi disperzirali...

image
Denis Lovrović/AFP

Informatička pismenost

Prema njezinu iskustvu, malo volje i informatičke pismenosti zlata bi vrijedilo.

– Neki dan su krenuli s pričom da stranci moraju platiti 200 eura da se testiraju. Predložila sam da mi to platimo kao država, svakako bi nam se vratilo kroz poreze i sve ostalo kroz potrošnju. Dan poslije Island objavi da pokriva svim gostima testiranje. Možda toga testiranja neće ni biti, ali udarili su veliki PR time.

Mi smo spori, veliki, slabo okretni, tromi i možda i mi ponudimo to isto, ali tamo u 11. mjesecu, kad netko kome je to posao preda papir na šalter 1, ovaj ga preda u drugi odjel, ovaj ga ostavi na očitovanje trećemu, ovaj vrati natrag jer fali jedno slovo, pa eto zašto je kod nas sve sporo. U nekoj Estoniji se to rješava s tri klika miša, bez procedura, klasa, urudžbenih brojeva, sto kazina... – ističe naša sugovornica s vlastitim iskustvom prolaženja kroz labirinte birokracije.

– Je li normalno da jedna ovako mala i bogomdana zemlja ima 330 turističkih zajednica s 229 direktora na čelu, sakriva broj zaposlenih i onda jedan portal otkrije da za plaće godišnje ode 300 milijuna kuna. Tristo milijuna?! Imamo Ministarstvo turizma, a jedna Austrija, koja zarađuje od turizma više nego mi, nema odvojeno ministarstvo turizma, nego je pri ministarstvu gospodarstva.

Doduše, imamo mi i agencije za turizam, institut za turizam i sve lijepe institucionalne prefikse najdražeg nam turizma koji su se mogli izmisliti. Ili idemo natrag u komunizam, ili nek nas puste da radimo, a nek režu izmišljena mjesta, a ne nama malima grkljan. Treba nas pustiti da radimo, do daljnjega maknuti fiskalne i parafiskalne namete kako bismo se sami refali i spasili tvrtke i ljude koji su srce svake tvrtke... – kazat će.

I njezini su djelatnici na mjerama, ostalo ih je 13 koji čine jezgru dviju tvrtki; s početkom sezone zaposli se još 30-ak ljudi. Sve su ih, kaže, odmah na početku morali odbiti, a raditi se i dalje mora jer troškovi ne padaju. Privatni sektor, kaže Slavica, dobro će se napatiti, dok javni ostaje gotovo neokrznut.

Tvrtke su živi organizmi

– Jučer se javio neki bivši načelnik i govorio mrtav-hladan kako je četiri godine primao 16 tisuća kuna neto plaću, objašnjavajući svoju funkciju tako da je samo rezao vrpce i polagao vijence. Što da više komentiram, lik je s tom izjavom izišao u novinama. Digitalizirati, rezati, informirati, surađivati treba. Što će jednom načelniku zamjenik, pa tajnica, pa savjetnik itd. Mora li stvarno svaki naš političar imati tajnicu, službeno auto i vozača? Nema svoje auto? Ne zna sam voziti? Pa ako hoćeš funkciju, onda lijepo koristi svoje auto, sam se vozi, sam se savjetuj u selu od 4000 ljudi. Ako ne možeš, žao mi je! – nisi ispunio uvjete natječaja da trebaš imati vozačku dozvolu i nisi dovoljno sposoban da sam zapišeš tri zadatka i četiri sastanka u rokovnik.

Rasipanje me nervira jer znam koliko se mi svi stiskamo da poplaćamo sve što imamo platiti, a tamo netko sve to uzima zdravo za gotovo. Kad čujem za radno mjesto kafe-kuharice u 21. stoljeću, naježim se, a toga se sjetim svaki put kad se prošetam iz ureda u hodnik na kafe-aparat – govori Slavica, koja neprekidno dobiva mailove i poruke što od drugih obrtnika i poduzetnika, što od običnog svijeta koji se ne snalazi u mjerama, zahtjevima, neizvjesne su im budućnosti i ne znaju kome se obratiti. “Meni je”, kaže, “dodijalo odrađivati tuđi posao i sama ‘lajati na mjesec’.”

– Prvo bih voljela da svi počnu javno govoriti što im smeta jer sigurno ima utjecaja. Vidi se po Glasu poduzetnika, a u vrijeme socijalnih mreža i svega što imamo na raspolaganju, vjerujem da svatko tko želi i može, vidi. Turizam je situacijski, tvrtke su živi organizmi i imamo radno vrijeme 24 sata. Ako neke institucije žele postojati i raditi u turizmu, moraju se prilagoditi tome. Biti dostupni 24 sata, informirati, gristi i nitko od nas ne bi njorgao što plaćamo.

Znate li, na primjer, da se turistička članarina plaća kao postotak od prometa tvrtke? Pazite, prometa, ne prihoda, što znači da možete godinu završiti s 200 tisuća kuna gubitka, ali, na primjer, 10 tisuća kuna turističke članarine morate platiti. Ubijemo se da dođemo do gostiju, pa oni rezerviraju, pa dođu i sad dok su tu, mi moramo letjeti okolo, hvatati ih da nam daju putovnicu, da ih prijavimo.

Ne može se to raditi nekako drukčije? Nek razmisle. Govorim iz pozicije građanke koja plaća poreze ovdje, ovdje stvaramo dodatnu vrijednost, samo mali kotačić koji pokreće nešto. Nisam oporba nikome, dapače, vrlo sam sretna s projektima koji se trenutačno rade po Gradu, sve je to lijepo, na lokalnoj razini.

Nama je problem ta najveća slika koju, kad pogledaš, vidiš samo jedan golemi oblak poviše države koji samo što ne saspe kišu problema, samo što sve ne popuca. U tim javnim službama najviše ispaštaju ljudi na najnižim pozicijama koji svakodnevno trpe naše frustracije po šalterima. Toliko puta mi ljudi pišu, zovu i šalju linkove: “E, jesi vidjela ovo?” Ja samo odgovorim: “Ma piši sam, neću ja lajat sama, tko sam ja na kraju krajeva? Neki aktivist?”

Grkeš zaključuje:

– Samo želim da nam svima bude bolje i da savjest proradi kod onih kod kojih treba; moramo upozoravati na nepravdu svi mi. Nemam titulu, imam višu spremu, ali imala sam uvijek volje za raditi i stvarati, i ne podnosim blokade u ikakvom smislu jer nas ograničavaju i ne daju nam da rastemo ni kao ljudi, ni kao narod.

Savjest je jedino što nas treba blokirati kada se nešto radi jer onda odustanemo od tog neispravnog. A ne da, nakon što nas smijene, uzmemo još 6+6 za “cooling” glave, kao naša bivša ministrica s Mercedesom ispred ulaza za koji ne zna čiji je. A mi samo odmahnemo rukom, puhnemo i prokomentiramo – a jesi vidio ovo? Ne bi trebala karavana proć, treba odgovorno vratiti sve!

‘Sezonaca je trebalo biti još 25’

Cijelu zimu smo se pripremali i trebali za 15 dana otvoriti, i bam! Stao svijet, život, poslovanje. Smanjili smo troškove na minimum i čekamo taj početak i povratak. Od mojih 13 zaposlenih koji su jezgra tvrtki, svi smo na mjerama, dvije su na porodiljnom dopustu.

Govori se da ćemo odraditi 30 posto prošlogodišnjeg prometa, i da budemo sretni s tim. Kako nam troškovi nisu pali za 70 posto i treba izdržati do sljedećeg ljeta, bit će borba i mislim da smo više-manje spremni na nju. A najneugodniji trenutak otkad radim bio mi je kad sam ljudima morala reći za rezanje plaća.

Odvratan osjećaj, kad znaš da negdje sjede neki koji žive od turizma, a za treći i četvrti mjesec im nije smanjena plaća, a za svibanj će biti možda 15 posto. A žive od turizma jer im mi svi plaćamo članarine. Što da nema nas svih?

Sezonaca je trebalo biti još 25, ali smo im odmah javili da nismo u mogućnosti ispoštovati dogovore i da se snađu ako imaju negdje priliku. To nas je užasno pogodilo jer su to ljudi na koje smo navikli, i oni na nas, i dolaze godinama. Ima tu i ljudi iz Grada, nekima je ovo trebala biti šesta godina zaredom.

Praonicu kod Duhana i na Ilijinoj glavici smo aktivirali i radimo akcije za domaće ljude, pripremamo jedan projekt također, osim što je novitet, bit će koristan i zajednici, neću još izlaziti u javnost.

Uglavnom, smanjili smo troškove koliko smo mogli, ne pričamo bajke da ćemo razvaliti sezonu, sa svim klijentima smo u kontaktu i sve što znamo javljamo dalje njima.

Za agencije umjesto zajednica

Zamislite da imamo 20-ak turističkih zajednica po županijama, s nekoliko ljudi, a da nam marketing odrađuju najbolje hrvatske marketinške agencije.

Da od ovih 300 milijuna za plaće u turističkim zajednicama raspišemo natječaje i ponudimo 100 milijuna agencijama za programe koje bi odrađivali i za budžet istih. Koja ima najbolji program, odrađuje i pravda budžete, koliki je postigla reach i na kojim tržištima, znači profesionalci.

#PODUZETNICI#GOSPODARSTVO#SLAVICA GRKEŠ#TURIZAM#DUBROVNIK

Izdvojeno

03. srpanj 2020 11:09