Ove jeseni obilježavamo 70 godina od izlaska prvog broja vašeg i našeg Dubrovačkog vjesnika. Tog 1. rujna 1950. objavljen je prvi broj Dubrovačkog, tada organa Narodnog fronta grada i kotara Dubrovnik. Sukladno vremenu, na naslovnici su nabrojeni udarnici socijalističkog rada, najavljen drugi narodni zajam te osnivanje radničkih savjeta uz prigodno natjecanje poduzeća tim povodom. Uvodnik nije sadržavao ništa što je nosilo egidu ekskluzivno, senzacionalno, najčitanije, prvo i najbolje. Tek skromna isprika unaprijed, za prevenciju. Znamo da ćemo griješiti, ali potrudit ćemo se da budemo bolji, pišu naši tadašnji kolege na naslovnici.
Naše su se novine u počecima pojavile pred čitateljstvom kao list Narodnog fronta, ili Fronte, kako će se zvati i kasnije, nakon što je Fronta preimenovana u Socijalistički savez radnog naroda. Poslije Domovinskog rata Dubrovački vjesnik prošao je nekoliko privatizacija, da bi danas poslovao pod okriljem najvećega hrvatskog koncerna Hanza Medije, u biranom društvu najpoznatijih i najčitanijih hrvatskih tiskanih medija i pripadajućih internetskih portala. Lokalni, tradicionalni list ruku pod ruku s najvećima, kombinacija je koja dobro funkcionira. Sa zadovoljstvom mogu reći da nas veliki drže kao malo vode na dlanu i zbog tradicije, ali i zbog mjesta koje ova kuća uživa u najpoznatijem hrvatskom gradu.
Za ovaj broj izdvojili smo „vremeplov“ naslovnica koje kroz različite epohe progovaraju o mijenama i prilagodbi Dubrovačkog tehnološkim i sadržajnim izazovima. Tjednik koji je odavno postao dijelom tradicije Grada, svoj okrugli rođendan obilježava i velikom izložbom u Lazaretima. U skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama, izostalo je otvorenje u klasičnom smislu, što nikako ne umanjuje doživljaj povijesti kojoj možete svjedočiti ako od petka, 2. listopada kroz cijeli sljedeći tjedan svratite do bivše karantene i pogledate jedinstveni postav Dubrovačkog vjesnika od prvog broja do danas.
Stjecajem okolnosti našli smo se u dosad nezapamćenom scenariju na koji utjecati ne možemo. Živimo u vremenu globalne oluje na koju male zemlje ne mogu utjecati, nego se jedino uklopiti s manjim ili većim posljedicama.
Dubrovnik je proživio zlatne godine turizma, povijesno naslijeđe pretvorilo se u zlato i bilo je za svakoga. U prošlim vremenima tek rijetko se znalo čuti „ma zamisli da nestane turizma, što će ostat od nas?“ I dogodilo se, ali s najmanje očekivane strane. Govorilo se o ratovima, čak opet i lokalnim sukobima nakon sve tragedije s početka devedesetih, terorizmu, a kad ono nešto posve drugo. U toj neočekivanoj i nevjerojatnoj krizi živimo i dalje i jedino nam ostaje raditi i nadati se.
Dragi čitatelji, hvala vam što ste ostali s nama i u vremenima lockdowna, ograničenog rada i prihoda, straha od pandemije. Ova redakcija, s druge strane, ni u jednom trenutku nije radila u smanjenom kapacitetu, trudeći se cijelo vrijeme da vam pruži kvalitetu i kvantitetu. Nismo smanjivali broj stranica, a nadam se ni raznovrsnost članaka, iako smo dosta dugo zapravo ostali na jednoj temi, pandemiji i njezinim posljedicama. Bili smo prisiljeni jer ničega drugog nije ni bilo. Nismo ukinuli ni naš popularni šou biz prilog Moskar, kao ni sportske stranice, iako zabave i sporta dosta dugo uopće nije bilo. Jednostavno, nismo se predali. Vama hvala što ste nas pratili uz nadu da će tako i ostati. Tome je potvrda naših 70 godina.
Dubrovački vjesnik i ubuduće će vam pružati presjek najvažnijih događaja proteklog tjedna uz informaciju više u gradu koji je medijski najgušće premrežen, čak i u konkurenciji puno većih sredina. Tiskani tjednik i portal, zahvaljujući svojoj dugovječnosti i iskustvu, medijsko su sidro grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.
Hvala vam na povjerenju.