ZLATNI IZ MELBOURNEA 2007. GODINE Pavo Marković: 'Iskreno, jedva sam isplivao tu polukontru. Toga se dobro sjećam, ali smogao sam snage, opalio te pogodio!'

U Dubrovniku je gužva, kao i svako ljeto te je Pavo Marković s obitelji skupio stvari i otišao na otok Mljet odakle su njegovi.

- Kupamo se i uživamo - kratko i jasno od igrača koji je proteklu sezonu odradio u kapici francuskog Strasbourga. Tamo će biti i iduće sezone. Možda ostane još koju. Možda tamo zaključi karijeru.

- Ha, imam 34 godine. Bliži se kraj karijere - dodao je. Sa Starsbourgom je obranio naslov prvaka Francuske te je dodao još jedan trofej u svoje vitrine (naravno, najviše ih je osvojio s Jugom - dva puta prvak Europe, dva puta pobjednik europskog Superkupa, tu je još desetak domaćih prvenstava i kupova, zatim dva puta Regionalna liga).

Za Pavom je gotovo dvadeset prvoligaških sezona. Debi je imao početkom ovog stoljeća u kapici Gusara iz Mlina u kojeg je otišao na posudbu, a u sezoni 2003./04. je prvi put zaigrao za prvu momčad Juga. U Gružu je, kad je imao devet godina, odradio prvi trening. Nepune tri godine poslije debija u kapici prve momčadi najtrofejnijeg hrvatskog kluba Ratko Rudić ga je pozvao u reprezentaciju. Imao je u tom trenutku samo 20 godina.

Iako se Hrvatska te 2006. nije proslavila, u Svjetskoj ligi te na Europskom prvenstvu u Beogradu, iako je potom Rudić odlučio vratiti neke starije i iskusne igrače, ipak se našao u sastavu za Svjetsko prvenstvo u Melbourneu 2007. godine, među 13 najboljih. Debi i taj svoj jedini nastup na Svjetskom prvenstvu će pamtiti dok je živ.

Hrvatska je 'tamo dole', u Australiji, osvojila naslov svjetskog prvaka, prvu zlatnu medalju na jednom velikom natjecanju, a to je bila ujedno i prva medalja za naš vaterpolo sa SP-a. U produžetku finala dobila je veliku Mađarsku s 9:8. Na kraju četvrte četvrtine bilo je 7:7. Marković je postigao oba pogotka u produžetku finala.

- To se ne zaboravlja. Po tome me najviše pamte, ha, po tome me jedino i znaju. Meni je to bilo treće veliko natjecanje za seniorsku reprezentaciju. Sjećam se, domaće prvenstvo se prekinulo. Kratke pripreme smo odradili kod nas te potom mjesec dana bili u Australiji. Prvo na pripremama u Sydneyju, pa zatim na prvenstvu u Melbourneu. Sydney je prekrasan grad, Melbourne također. Australija je divna zemlja. Imao sam tada 21 godinu. Na kraju smo se vratili sa zlatom, a ja sam postigao oba pogotka u produžetku finala. Sve je baš bilo prekrasno.

Naravno da se sjeća obje akcije u produžetku finala koje je zaključio pogotkom.

- Prva je bila s igračem više. Poveli smo 8:7, a druga je bila polukontra za konačnih 9:8. Iskreno, jedva sam isplivao tu polukontru. Toga se dobro sjećam, ali smogao sam snage, opalio te pogodio. To je bilo iscrpljujuće finale protiv baš sjajnih Mađara, koji su bili aktualni olimpijski pobjednici, točnije, koji su osvajali zlato na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. i Ateni 2004., a koji su godinu poslije Svjetskog prvenstva u Melbourneu uzeli i treće uzastopno zlato na Olimpijskim igrama. Bili su najbolji i u Pekingu 2008. godine gdje smo mi ispali nesretno u četvrtfinalu. Po meni je to možda najbolja momčad protiv koje sam igrao u karijeri. Mi smo samim ulaskom u finale Svjetskog prvenstva u Melbourneu osvojili prvu medalju za Hrvatsku na Svjetskim prvenstvima. U polufinalu smo dobili Srbiju, tada aktualnog europskog i svjetskog prvaka. I to je bila sjajna pobjeda. Velika pobjeda. Čudo smo napravili te 2007. u Melbourneu. Baš tako, čudo!

I kad vrti film finala, pamti danas 34-godišnji Dubrovčanin onu sjajnu, veliku, legendarnu obranu Frana Vićana. Mađar Marton Szivos je pobjegao u kontru. Naši su gubili u tom trenutku, a bilo je to nepune tri minute prije kraja četvrte četvrtine, 7:6. Gotovo je. Kraj. Nažalost, ništa od prvog zlata na velikim natjecanjima – tko nije promislio u tom trenutku dok se Szivos približavao Vićanu, ali bacio je u očaj Mađare naš sjajni vratar, i ne samo to već je nakon obrane 'izbacio' Mara Jokovića u kontru, a naš najmlađi reprezentativac (tada 19-godišnji Joković) puca i pogađa za 7:7. Prvi dio produžetka finala Marković – Gergely Kiss 1:1. U druge tri minute dodatka pogodio je samo Marković.

Od Melbournea 2007. do Budimpešte 2017., kad je Hrvatska po drugi put osvojila zlato, i drugi put u finalu dobila Mađare, ovaj put u njihovom domu, odigrano je šest SP-a. Na svih šest Hrvatska na pobjedničkom postolju.

- Što reći? To je sjajno. Koliko znam nitko nikad nije uspio osvajati medalju na pet svjetskih prvenstava u nizu, a naša reprezentacija je osvajala medalju na šest svjetskih prvenstava u nizu. Osobno očekujem kako će se taj niz nastaviti, kako ćemo sad u Južnoj Koreji uzeti novu medalju. Mijenjali su se igrači u reprezentaciji, ali dobro se radilo po klubovima te nije bilo problema kad su jedni igrači odlazili, a drugi dolazili u reprezentaciju u kojoj se zna što tko radi.

Dejan Savić, izbornik Srbije, odlučio je odmoriti starije i iskusne igrače te je na SP u Južnu Koreju krenuo bez sedmorice igrača koji su nosili igru reprezentacije, aktualnog olimpijskog pobjednika i europskog prvaka (Filip Filipović, Andrija Prlainović, Stefan Mitrović, Duško Pijetlović, Branisla Mitrović, Gojko Pijetlović i Milan Aleksić). Je li zbog tog poteza najvećeg rivala veći pritisak na našoj reprezentaciji, koja brani zlato da obrani zlato?

- Za mene je naša reprezentacija prvi favorit prvenstva i da je Srbija došla na Svjetsko prvenstvo s tih sedam velikih igrača. Sad je li na nama veći pritisak zbog tog poteza Srbije, mislim da nije. Naši su dovoljno iskusni, i protiv najjače Srbije bi također išli po isto – obranu naslova prvaka, po treći naslov svjetskog prvaka. Što se tiče konkurencije, tu su Španjolci, zatim Mađari, Talijani, Crna Gora. Australci igraju dobro pod vodstvom našeg Elvisa Fatovića. Što se tiče novih pravila za mene su ona previše zbunjujuća, umjesto da se pojednostavi vaterpolo, on je sad kompliciraniji. Što je sad prekršaj za isključenje, što je prekršaj za peterac? Istina, taj sam dojam stekao gledajući utakmice na televiziji jer ja po tim novim pravilima još nisam igrao. Međutim, sad je daleko veći pritisak na sucima, a samim time i utjecaj sudaca na igru. Vidjeli su svi, sad svaka utakmica ima više od trideset isključenja. Previše, da, previše te se sve svelo na igrača više, manje. Ali, bez obzira na sve, Hrvatska ima odlične igrače. Hrvatska je odlična momčad. Ponavljam, za mene je naša reprezentacija prvi favorit prvenstva.