ANDRO BUŠLJE Zato sam i rekao kako imam 'Nažalost, samo broncu iz Barcelone!'

Sve što je Hrvatska osvojila od Melbournea 2007. godine – to ima on, a on je Andro Bušlje. Stasiti Dubrovčanin, branič naše reprezentacije. Kapetan! Istina, kad mu se obratimo s kapetane, on odmah dodaje: 'Kapetan je Sandro Sukno, i svi se nadamo da će iduće natjecanje opet biti s nama'.

Nadaju se svi u hrvatskom sportu, i ne samo hrvatskom. Je li zbog poraza od Srbije u polufinalu, razmišljate na način: 'E, da je Sandro bio, i tu bi utakmicu dobili te osvojili zlato'?

- Od kraja prošle godine, pogotovo kad je otišao na operaciju srca u Cleveland, bilo je jesno kako ćemo biti bez njega. Mislim da ne treba isticati koliko bi nam značilo da je on ovdje – podvukao je 32-godišnji Bušlje za kojim je već sedam Europskih prvenstava.

- Da, sedam. Beograd 2006., Malaga 2008., Zagreb 2010., Eindhoven 2012., Budimpešta 2014., Beograd 2016. te sad Barcelona… Ha, imam, nažalost, samo dvije medalje. Zlato iz Zagreba te sad bronca iz Barcelone. Da, nažalost samo dvije, i nažalost samo bronca iz Barcelone…

Je li - 'nažalost, samo bronca iz Barcelone' - znači kako niste prežalili poraz od Srbije u polufinalu?

- Mile Smodlaka je nakon što smo dobili Italiju za treće mjesto rekao kako ostaje žal za porazom u polufinalu jer smo u utakmici za treće mjesto pokazali koliko možemo, a odigrali smo protiv Italije vrhunsku utakmicu. Imali smo duplo manje igrača više, a kontrolirali smo rezultat od početka do kraja. Protiv Srbije u polufinalu nismo igrali dobro, igrač više nam je bio slab, ali smo opet, i onakvi, imali priliku za pobjedom. Nažalost, tu priliku nismo iskoristili. I sad kad gledaš kako smo odigrali protiv Italije, a naravno da promislim: 'E da smo bili ovakvi i u polufinalu'. Ali, tako je to u sportu. Jednom ih dobiješ, jednom izgubiš. U Budimpešti prošle godine kad smo dobili Srbiju u polufinalu ona je odigrala bolju utakmicu nego ovaj put u polufinalu.

Kad se ode do kraja – tad je neopisivo, a tako je bilo prošle godine baš u Budimpešti na Svjetskom prvenstvu. Prije Srbije u polufinalu pala je Italija u četvrtfinalu, a u finalu, domaćin, Mađarska. Na Svjetskom prvenstvu u Kazanju 2015. i Olimpijskim igrama u Riju 2016. Hrvatska je gubila finale od Srbije. U Kazanju i Riju naši pokisli sa srebrom na pobjedničkom postolju, a sad su s broncom u Barceloni pjevali i plesali.

- Hahaha, ljepše je na kraju biti treći, nego drugi… Ne, ne, šalim se. Finale je uvijek finale. Svi mi želimo igrati u finalu. Naravno, osvojiti naslov kad si već došao do te posljednje utakmice prvenstva. Ali, kad izgubiš finale, u tom trenutku si 'mrtav', nikakav, tužan. I tada si, očekivano, u odnosu na preostale dvije reprezentacije na postolju, a koje su taj zadnji dan ostvarile pobjedu, ti najtužniji. Ali, ne moram govoriti što je veći uspjeh. Zato sam i rekao kako imam nažalost samo broncu iz Barcelone.

Ne treba tješiti Bušlju zbog bronce?

- Ne, ne treba. Koliki su samo ostali bez medalje, a došli su u Barcelonu s tim ciljem. Koliko samo Rusija ulaže u vaterpolo u zadnje vrijeme, a nije nam blizu. Koliko je Italija uložila, a evo je iza nas, i praznih ruku. Ako ćemo gledati šire, koliko ulaže jedna Amerika, koliko Australija, kakve uvjete oni imaju, pa sad i neke azijske zemlje, a mi smo u zadnji gotovo deset godina svake godine s najmanje jednom medaljom, a nekad i s tri. Da, nemojte zaboraviti od Svjetskog prvenstva u Rimu 2009. kad smo prvi put dobili utakmicu za treće mjesto na jednom velikom natjecanju, osvajamo medalje. Ne znam bi li uopće komentirao one 'zle jezike' kad kažu kako samo nekoliko država u svijetu igra vaterpolo. Smiješno mi je govoriti o tome. Isto kao i o težini našeg sporta. Međutim, pravi sportaši znaju koliko je težak, tj, koliko je zahtjevan vaterpolo kao sport.

Bušlje je od 2007. osvojio dva naslova svjetskog prvaka, jedno srebro i tri bronce sa SP-a, zatim olimpijski je pobjednik iz Londona te srebrni iz Rija. Ima zlato s EP-a i broncu. Dakle, sudjelovao je u osvajanju deset od trinaest medalja koje je Hrvatska osvojila u povijesti na najvećim natjecanjima, Olimpijskim igrama, svjetskim i europski prvenstvima.

- Ha, što sam još osvojio? – zastao je nakon toga. Vjerojatno nas je poslao 'k vragu', jer kako sad reći da ne zna točno koliko je osvojio medalja s reprezentacijom.

- Puno. Puno. Trebalo bi sjest. Ovako na pravu… Znam da mi od velikih medalja nedostaje bronca s Olimpijskih igara te srebro s EP-a. Sa svjetskih prvenstava imam medalje sva tri sjaja. Znam kako ima medalje svakog sjaja i iz Svjetske lige… Mislim dvadeset.

Osvojio je srebro i broncu u Svjetskom kupu, zatim u Svjetskoj ligi zlato, dva srebra i tri bronce. Ima zlato s Mediteranskih igara te zlato iz prvog izdanja Europskog kupa. Ovaj zadnji uspjeh će pamtiti jer je tada prvi put bio u ulozi kapetana, a Hrvatska pobjednik, te mu je pripala čast podići pobjednički pokal.

- Slušajte, čast, zadovoljstvo, ponos, sve to je, ne znam koju bi još lijepu riječ dodao, biti kapetan u klubu. Biti kapetan reprezentacije, to je neopisivo. Ma, meni ovakav lijep osjećaj drži od prvog dana kad sam zaigrao u reprezentaciji, a danas sam posebno ponosan jer je hrvatska vaterpolska reprezentacija ponos hrvatskog sporta, sjajna momčad u kojoj su sjajni pojedinci. Čestitam svim suigračima. Čestitam vodstvu i stručno stožeru. Znate, osim što smo uspjeli svake godine ostvariti najmanje jedan uspjeh, u zadnje, dvije godine smo uspjeli što nam nije prije polazilo za rukom. Prije kad smo gubili, raspali bi se, a sad ne gubimo glavu. Ne predajemo se do zadnje sekunde utakmice. Pa i ova pobjeda protiv Italije nakon izgubljene utakmice u polufinalu pokazuje tu našu snagu. Istina, nakon poraza u polufinalu, pa i jutro nakon utakmice bio sam utučen i razočaran, ali vrlo brzo smo se okrenuli utakmici za treće mjesto. Znali smo da možemo, znali smo da ono protiv Srbije nismo odigrali kako znamo, i protiv Italije smo pokazali koliko možemo i što znamo.

Bušlje je klupsku sezonu zaključio na najbolji mogući način. S Olympiacosom, prvakom Grčke, osvojio je naslov prvaka Europe i sve što se u Grčkoj osvojiti može. Produžio je ugovor za još godinu dana. Šalimo se, te ga pitamo: 'Hoće li mu trener Olympiacosa, Teodoros Vlahos, koji je ujedno grčki izbornik, 'čestitati' na bronci i na činjenici da je Hrvatska jedan od 'krivaca' što Grčka nije dohvatila medalju u Barceloni, te mu odmah nakon Europskog prvenstva zakazati trening?'

- Neće, neće… Dobar je trener. Imamo dogovor da se tek početkom rujna priključim treninzima.