VRATIO SE SANDRO SUKNO U GRAD 'Nadam se da ću nastupiti u Tokiju. Ta nada je i sportska, i ljudska'

Vratio se Sandro Sukno u Hrvatsku, u Dubrovnik. Prije 15 dana, 13. ožujka, operiran je u Clevelandu. Operativni zahvat na srcu, glasila je prva vijest, protekao je bez komplikacija. Tada je istaknuto i kako se liječnici nadaju da će se Sandro čim prije u potpunosti oporaviti, te biti u mogućnosti ponovo igrati.

- Znam da je najveći dio hrvatske sportske javnosti, i ne samo sportske s radošću i olakšanjem primio vijest o mom uspješnom operativnom zahvatu u Clevelandu. To mi neizravno pomaže da se osjećam još bolje poslije operacije, koja je na moje veliko zadovoljstvo prošla u najboljem redu. Čuveni američki liječnik dr. Nicholas Smedira je, također, više nego zadovoljan. Prava je sreća što sam, uz nemalu pomoć Hrvatskog vaterpolskog saveza, posebice doktora reprezentacije Borisa Labara došao do njega i Clevelanda. Svakim se danom osjećam sve bolje, a doktor Smedira to potkrepljuje i ohrabrujućim nalazima – rekao je prije dva dana Sukno, još dok je bio u SAD-u, u razgovoru s Petrom Mikuličinom za Slobodnu Dalmaciju, koji donosimo u cijelosti.

Između lijepih sportskih snova i grube stvarnosti već danima, da ne kažemo mjesecima živi najbolji vaterpolist svijeta Sandro Sukno. Kao da se smjestio na neki čardak, lociran ni na nebu ni na zemlji. Od dana, kad mu je ugledni rimski liječnik Paolo Zeppilli konstatirao srčanu aritmiju, dočekali smo, konačno, i jednu dobru vijest. Točnije, informaciju o Sandrovoj uspješnoj operaciji srca u američkom Clevelandu. Njegovo životno bilo, s obzirom na sporne nalaze srca, osluškuje ne samo vaterpolska, već i cijela hrvatska sportska javnost. Brinu o njemu i brojni Hrvati u tom američkom gradu, u kojemu trenutačno košarkaški kruh zarađuje splitski Omišanin Ante Žižić. Da ne govorimo o supruzi Paoli, majci Mariji i ocu Goranu, koji je, također, vezan za bolesničku postelju, zbog još težih zdravstvenih teškoća. Sandru je nešto lakše, jer mu se „prikazao“ i njegov „zamjenski otac“, zagrebački Šibenčanin Perica Bukić, koji je bio i časnik za vezu kod našeg razgovora za „Slobodnu Dalmaciju“.

Sandrovi odgovori bili su iskreni i kratki. Novinar, zapravo, ne može ni tražiti više od sportaša, koji je nakon najbolje sezone u karijeri završio na delikatnoj operaciji srca. Dobro uzdrmanog mladog čovjeka, koji se tek polako oslobađa bolesničke postelje.

- Bit će vremena za ozbiljno razmišljanje o nastavku karijere. O ponovnom skoku u bazen. Ako sve bude teklo, kako predviđa doktor Smedira, onda ću do kraja godine plivati, jačati, da bi potom bio spreman za „pravi“ povratak u bazen.

- Kakav bih ja bio sportaš, kad ne bih budan sanjao povratak u bazen! Vaterpolo je bitan dio mog života. No, vjerujte mi nekog posebnog inata nema. Moja je situacija previše delikatna da bih se inatio. Ipak, ne krijem jaku želju da opet zaplivam, tresem suparničke mreže. Vaterpolo je bio i ostao važan dio mog života. Naravno, da mi se povremeno nametne misao na koji bih način živio bez vaterpola - rekao je u razgovoru s nije Sandro do kraja prihvatio tezu o dišpetu.

A Sandrova je velika sportska i životna bitka samo dio drame, koju proživljava obitelj Sukno. Za bolesnički je krevet odnedavno vezan i njegov otac Goran, koji je s Pericom Bukićem i Ratkom Rudićem kao izbornikom „kalio“ olimpijsko zlato prije 34 godine u Los Angelesu.

- Otac je, također, sve bolje. Ide redovito kod logopeda. Nemojte inzistirati na detaljima. Naravno, da nije lako cijeloj obitelji, ali oporavak teče dobro. To je jedino bitno – raduje se naš sugovornik usporednom zdravstvenom oporavku svoga oca Gorana.

Uz Sandrovu bolesničku postelju neprestano bdije supruga Paola. Iako je dvojbeno možemo li krevet nazvati strogo „bolesničkim“, s obzirom da Sandro i Paola žive u hotelu…

- Ne znam kako bih sve izdržao bez Paole. Ona mi je, blago rečeno, najveća podrška. Najveći oslonac u teškim trenucima, kao i inače u životu. A, istina, hotel je u sklopu bolnice. Sve je ovdje sjajno organizirano. Ništa se ne može dogoditi bez nadzora liječnika. Zato je suvišno pitanje o načinu hotelskog života, režimu prehrane – otkriva nam Sukno.

U našem razgovoru nismo mogli preskočiti njegov dosadašnji klub, talijanski Pro Recco. Posebno, onaj dio priče, koji se odnosi na raskid ugovora talijanskog kluba s bolesnim hrvatskim igračem. Na potez, koji je izbornik Ivica Tucak bez ustručavanja nazvao sramotom vaterpolskog Real Madrida. Teza o sramoti ima uporišta i u usporedbi sa „slučajem Ademi“, kad je zagrebački Dinamo korektno i redovito pune dvije godine plaćao, zbog nedozvoljenih sredstava, suspendiranog igrača. Pokušali smo Sandra isprovocirati tezom o nekorektnošću Maurizija Feluga, predsjednika slavnog talijanskog kluba i bivšeg talijanskog reprezentativca. No, bez uspjeha.

- Nemojte se vraćati na odavno proliveno mlijeko. Sve sam proživio na svoj, ne baš lagan način. Zadržao sam, međutim, korektnu komunikaciju s bivšim klubom. Prije odlaska u Cleveland obavijestio sam Talijane da sam se odlučio na operativni zahvat. Oni su mi, pak, zaželjeli sreću – otkrio nam je Sandro komunikaciju, koja je (ne)sretna kombinacija kurtoaznog i protokolarnog.

Na plodno tlo nije palo ni naše pitanje jesu li zdravstveni problemi i dobra prilika da se, konačno, izmiri s ljudima iz matičnog, dubrovačkog Juga?

- Ja sam bio i ostao Dubrovčanin, no nisam se čuo ni sa kim iz Juga, otkad rješavam probleme sa srcem. Nisam kontaktirao ni s bilo kojim drugim klubom. Kako ću donijeti bilo kakvu odluku o nastavku karijere, prije nego što potpunom ozdravim? – pita se 27-godišnji Dubrovčanin.

I tako malo, pomalo stigosmo do priče o reprezentaciji. Do zlata na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, za koje izbornik Ivica Tucak kaže „da ga je najvećim dijelom iskovao Sukno pogocima protiv Mađara i Srba“. U utakmicama, koje su Tucka i Sukna promovirale u nacionalne junake. O tome je najbolje svjedočio pljesak, što ga je izbornik dobio na sinjskoj alci, i neviđeno zanimanje, koje je u Splitu, gradu baluna, probudio nedavni dvoboj Hrvatske i Srbije na Europa cupu.

- Bio sam u Splitu na utakmici sa Srbima i, što kriti, rado slušao komentare u stilu „kako bismo tek igrali da je Sukno u vodi“. Bila je to stvarno lijepa utakmica. Jednako, kao i atmosfera u publici. Sve je bilo na visokoj, svjetskoj razini. Pogotovo, igra naše reprezentacije. Raduje me spoznaja da smo i poslije Svjetskog prvenstva nastavili s izvrsnim, atraktivnim vaterpolom. Ne sumnjam da će tako biti i u budućnosti – zadovoljan je vođa hrvatske reprezentacije slikom iz splitskog bazena.

Sandro Sukno ne krije da mu se poslije uspješnog operativnog zahvata u Clevelandu puno realnijim čini san o zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bolje reći, cilj, koji je izbornik Ivica Tucak označio realnim, s obzirom da će Sandro i ostali hrvatski reprezentativci u Japanu biti u najzrelijim igračkim godinama. Baš kao što je Srbija bila u Brazilu.

- Nadam se da ću nastupiti u Tokiju. Ta nada je i sportska, i ljudska. Zlato je uvijek hrvatski cilj. No, lakše ga je u ovom trenutku priželjkivati nego ozbiljno najavljivati. Pogotovo, s ruba moje bolesničke postelje – iskreno je završio Sandro Sukno.