Sjajan niz je zaustavljen, ali tako je samo na papiru. Jugaši su u svom devetom finalu u nizu doživjeli prvi poraz. Međutim, i naslov doprvaka Europe je novi uspjeh momčadi Vjekoslava Kobešćaka. Čudo su Jugaši napravili u dvije sezone nakon dvije sušne. Složili su se u ljeto 2015. godine i krenuli. U prvom natjecanju otišli do kraja, a nisu bili favoriti (Kup Hrvatske, s trona skinuli prošle sezone i dalje moćno Primorje EB). Potom protiv istog suparnika uzeli Regionalnu ligu, pa prvenstvo Hrvatske, i to su svaki put u završnici bili u 'milijun problema'. Tko se ne sjeća kako su u finalu Kupa Hrvatske zbog brutalnog prekršaja Paula Obradovića ostali četiri minute s igračem manje! Zatim, kako je uoči završnice Regionalne lige na operacijskom stolu preko noći završio Felipe Perrone, taj sjajni Brazilac, čudo od igrača. I onda na listi ozlijeđenih se nađe Marko Macan, reprezentativni branič.
Nakon svega, kad su kod kuće pored Primorja EB uzeli sve, te kad se mislilo kako je dosta čuda od Kobešćakove vojske, luda kuća usred Budimpešte. Preko domaćina turnira (Egera), branitelja naslova (PRO Recca) i do tada neporaženog Olympiacosa uzeli su kantu prvaka Europe.
Ostavili su ove sezone istu momčad, a Primorje EB je napravilo nekoliko koraka unatrag. Kako nitko drugi nije isplivao, Kup Hrvatske, Regionalna liga i prvenstvo Hrvatske, gledali smo šetnju Jugaša do trofeja. Istina, nije išlo sve glatko u ta tri natjecanja, nema toga tko može držati top formu sedam mjeseci, međutim, kad je trebalo, kad su se dijelili trofeji, tada su bili sjajni, te je konkurencija ispadala smiješna.
Čitave sezone se čekala završnica najjačeg europskog klupskog natjecanja. Može li Jug još jednom napraviti čudo u Europi? Ni oni najzagriženiji Jugaši, kad su vidjeli kako je konkurencija u Europi posegnula za silnim pojačanjima, kako bi osvojila pokal prvaka Europe, nisu vidjeli Jugaše opet na tronu. Točnije, nisu ih vidjeli ni blizu finala. Nadali se kako bi mogli dobiti Olympiacos te se plasirati među četiri. Ali, opet taj Jug, i opet čudo na lijepom plavom Dunavu. Međutim, pobjede protiv Olympiacosa te PRO Recca i činjenica kako je trebalo u nepunih 48 sati i treći put skakati u bazen, i kako je opet nasuprot stajao sastav koji je bolje stajao na kladionicama, kako je on bio odmorniji… Želja nije bila upitna, srce je još jače tuklo, ali iscurila je baterija.
Dočekali smo na kraju unatoč uvjerljivom porazu, Szolnoki je slavio s 10:5, nakon utakmice nije bilo pognutih glava. Čak su i slavili nakon što su primili srebrne medalje. Potvrdio je to režiser čudesnih rezultata Vjeko Kobešćak: Rijetke su situacije kada nakon izgubljene utakmice, a tim više i finala, nisam tužan!
Ishvalio je Kobešćak svoju momčad. Rekao je: 'Ovo je grupa mladića koja ima jednu strašnu kemiju, i unutar i van bazena i vidjeli ste kada su izišli na dodjelu medalja, da su izišli uzdignute glave svjesni da je ovo danas s obzirom na odigrane dvije utakmice protiv Pro Recca i Olympiacosa u dva dana, bio maksimum. Hvala im na svim pruženim igrama u ove dvije sezone!'.
Hvala i Kobešćaku. Bravo i za njega te sve koji su doprinijeli svim silnim rekordima, koje je ova momčad postavila u ove dvije sezone. Jugaši su prvi u povijesti hrvatskog sporta, ne samo vaterpola, već računajući sve loptačke sportove u obje konkurencije, muškoj i ženskoj, koji su u jednoj sezoni osvojili čak (i svih) pet trofeja! Momčad je to koja je u svih devet natjecanja u dvije sezone igrala u svih devet finala, i dobila čak osam, i to je čak polovicu toga uzela, a da nije bila favorit od čega tri kad nije bila kompletna!
- Svi mogu biti ponosni na nas! – rekao je Pavo Marković. Bilo je zadovoljstvo dijeliti ove dvije sezone svlačionicu s ovim momcima – dodao je prvi među jednakima, kapetan Marko Bijač.
Bio je užitak pratiti ih – prenijet ćemo riječi navijača. Da, svima je bio užitak: igrali u svih 9 finala, dobili u završnicama tih devet natjecanja 20 od 21 utakmice, osvojili 8 od 9 trofeja! Dva puta prvaci Hrvatske, dva puta pobjednici Kupa Hrvatske, dva puta pobjednici Regionalne lige, osvajači europskog Superkupa, prvaci te sad doprvaci Europe!
Najveća pobjeda Juga!
Najveća pobjeda Juga je što drugi, čak i veliki PRO Recco želi biti poput dubrovačkog kluba. Ima najuspješniji klub Italije novce, ali nema dušu. Nema svoje igrače. Kupuje. Gruž radi i proizvodi. Čak devet je njegove djece bilo među 13 u zapisniku na Final Six-u u Budimpešti.
Messi se vraća u Barcelonetu!?
U kojem sastavu dalje? Zove Barceloneta te španjolska reprezentacija Felipea Perronea. Žele oba da se vrati te su udružili snage. Perrone ima ugovor s Jugom. Tu odlučuje i Jug. Sigurno je kako će Perrone sjesti s upravom Juga te razgovarati. Bude li dubrovački klub mogao parirati konkurenciji, ostaje vaterpolski Messi i dalje u Gružu. Mnogi klubovi pogledavaju prema Jugovoj momčadi. Nema tko ne bi htio Marka Bijača, Luku Lončara, Josipa Vrlića… Mađari ulažu, PRO Recco će opet mijenjati nakon neuspjeha, a ako itko ima novce, ima talijanski velikan.