KPK RADOSTI 'Plivaj, praši, naprid naši na vas gleda Korčula!'

Mlađi kadeti KPK su najbolji u državi. Uspjeh su ostvarili u splitskom Poljudu, i kad su se vratili navečer katamaranom u Korčulu, na rivi se skupilo i staro i mlado. Došli su svi zapljeskati malim junacima i njihovim trenerima. Gorjele su i bengalke. Korčula nije skrivala oduševljenje.

- Jesmo li iznenađeni? Ne, s obzirom na prethodne rezultate, ne. Prošle godine su nas iznenadili kad su u uzrastu mlađih kadeta uzeli broncu jer je većina igrača bila iz uzrasta nada, ali sad ne – tako zbori Mario Sardelić, predsjednik Korčulanskog plivačkog kluba, ali i svi u  Korčuli koji dan poslije trijumfa u splitskom Poljudu gdje je momčad mladog trenera Marjana Kosovića i iskusnog lisca Marinka Bojića stigla kao treća s polufinalnog turnira, a vratila se sa zlatom. Ni to nije iznenađenje zna li se kako je u Gružu na polufinalnom turniru bila nekompletna, a kako je od Primorja i Juga tada izgubila samo dva odnosno jedan pogodak.  Međutim, iznenađenje je kad se zna kako je uoči finalnog turnira u Splitu imala problema kao u priči. Nekoliko igrača se razboljelo. Bilo je pitanje i ako nastupe, koliko će moći pomoći nakon svega. Zato je trener Kosović poslije slavlja u Splitu, gdje su uzvratili i Primorju i Jugu, isticao kako su svi odigrali nabolje do sad, 'utakmicu života'.

Prvu medalju od samostalnosti Lijepe naše junaci ove priče uzeli su prije dvije godine u uzrastu nada. Osvojili su kod kuće broncu. I taj uspjeh se slavilo, isticali su, kao u dobra stara vremena kad je KPK uspio osvojiti čak i europski trofej. I dan danas će se pohvalit, a bilo je to, evo krajem iduće godine će bit točno 40-ak godina, kako su najmanje mjesto u povijesti europskih klupskih natjecanja koje je osvojilo trofej (Kup pobjednika kupova Europe 1978.). O toj sjajnoj generaciji korčulanskih vaterpolista ispisane su stranice i stranice. I danas Korčulani znaju napamet slavni sastav Duška Antunovića: Milovan Tomić, Uroš Marović, Ivo Lozica, Boško Lozica, Perica Richter, Žarko Lozica, Slobodan Trifunović, Bojan Lozica, Nebojša Jeričević, Perica Radonjić, Velebit Veršić i Marinko Bojić, koji je prošle godine odveo male Kapekaše do zlata na državnom prvenstvu u uzrastu nada. Korčulani prvaci Hrvatske, a što se zadnji put dogodilo u njegovo vrijeme. Ante Žanetić, tajnik kluba, još dok su tribine 'gorile', Bojić i djeca skakala u bazen od sreće, sjetio se kako su zadnji put bili prvaci Hrvatske tamo negdje 70-ih. Nije bio siguran na prvu koje godine, ali je znao kako je to uspjelo ondašnjim juniorima KPK. Provjerio je i dobio potvrdu.

- Nakon 40-ak godina imamo momčad s naslovom prvaka Hrvatske - presretan je bio Žanetić.

Danas, dvije godine od prve medalje malih junaka, prvog penjanja mlađih uzrasta na pobjedničko postolje od samostalnosti Hrvatske, opet je trebalo provjeravat, i to sad koja je ovo medalja? Stali su u KPK malo, pa broje. Nade su osvojile broncu i zlato, a mlađi kadeti su uzli broncu, a sad zlato.

- Četiri medalje, ali najvažnije je to što imaju kontinuitet – istaknut će Sardelić te podsjetiti kako su i u uzrastu kadeta prije neki dan bili u polufinalu (četvrto mjesto), kako u i u Kupu Hrvatske sudionici završnih turnira u uzrastu nada, mlađih kadeta...

Zašto se gotovo 40 godina čekalo u Korčuli na nove uspjehe vaterpolista, to je jasno svima. Vaterpolo se počeo 80-ih igrati zimi, klupska sezona ne bi uhvatila ljetne mjesece, a Korčula nije imala zatvoreni bazen, koji su u Korčuli sanjali upravo od tada. Uspjeli su u tome prije nepunih pet godina. Napravili su zatvoreni 33-metarski bazen te počeli raditi od jutra do mraka, 365 dana. KPK danas ima najbolje uvjete za rad. Jedini je ozbiljan korisnik bazena.

- Gdje god sam radio, imaš termin od tada do tada. Negdje sam dijelio bazen, dvije pruge tvoje, dvije njihove. Na Malti su četiri kluba istovremeno imala trening te se snađi. Zbog toga kažem da su ovdje u Korčuli uvjeti za raditi idealni – kazuje to Emil Nikolić, najuspješniji trener u povijesti dubrovačkog Juga, koji je od prošlog ljeta postao šef struke KPK.

Korčula je malo mjesto. Tri i pol tisuće stanovnika. Kad se zbroje sva okolna mjesta dođe se do brojke od pet tisuća. Učenika u školi je 350, a na bazenu je svaki dan 180 djece, što plivača, što vaterpolista. Kad se otvorio bazen u pomoć im je pristigao Vili Mladinić iz Splita. Uz njega je u radu su najmlađima bio Marinko Bojić, a potom se u rad uključio Marjan Kosović. Sad su u KPK posegnuli za trofejnijim trenerom, koji je osvajao europske trofeje, a i medalje vodeći juniorsku reprezentaciju Hrvatske.

- Nigdje osim u Dubrovniku nema toliko talentirane djece za vaterpolo kao u Korčuli. Predispozicije su im fantastične. Ali, za razliku od Dubrovnika i možda koje druge sredine, Korčulani su specifični. Ne bave se samo jednim sportom. Oni što igraju vaterpolo, treniraju i rukomet, vole i košarku. Zatim su zaokupljeni i viteškom igrom Moreškom. Većina njih svira i u glazbi. Plus, svi su u vatrogasnom društvu. Pitali su me kakva su to djeca na Korčuli? Rekao sam kako se ovdje djeca rađaju s vatrogasnom kacigom na glavi, u kupaćim gaćicama, u jednoj ruci s mačem u ruci (moreška), a u drugoj s loptom. Plešu, plivaju, pjevaju i rastežu vatrogasne cijevi. To su vam djeca Korčule. Ponavljam, imamo sjajne predispozicije da na kraju uspijemo stvoriti dobre igrače, možda i buduće reprezentativce. Znate, Korčula se dosta zaobilazila. Nemamo u vaterpolu ljude koji prate rad u manjim centrima s obzirom kako je izgrađeno dosta bazena u zadnjih deset godina. Osim što bi odigrali u tim sredinama finale Kupa Hrvatske, koju utakmicu reprezentacije, nije se ništa drugo napravili kako bi se pomoglo tim sredinama. Jedino su se Zadar i Korčula afirmirali. Drugi što su dobili bazen, ništa. Opet, izgradnjom tih zimskih bazena izgubio se vaterpolo ljeti, a vaterpolo je ljetni sport. Tu nema dileme. I treba ga igrati ljeti, ne isključivo ljeti, već većim dijelom ljeti – zbori Nikolić.

Korčuli je problem, nadovezuje se Sardelić, što na otoku nema visokih škola. Sa 17, 18 godina, kad završe srednju školu, djeca odlaze u neku veću sredinu. Na kraju ove sezone četiri igrača seniorske momčadi, koja se natječe u Prvoj 'B' hrvatskoj ligi, odlazi na fakultet. Naravno, s obzirom na veličinu Korčule, svjesni su kako taj problem nije moguće riješiti i kako će teško jednog dana prva momčad biti poput danas nada i mlađih kadeta, ali učinit će se kako bi se uskoro opet mogli pohvaliti kako su njihovi igrači opet u kapici reprezentacije.

- Korčula je još od Lovra Radonića nakon Drugog svjetskog rata pa sve do Boška Lozice tamo 80-ih imala igrače u reprezentaciji ondašnje države, i sve je bilo tako dok se nije počelo igrati zimi u zatvorenom, a Korčula nije imala bazen. Prije se treniralo nekoliko mjeseci, pravi rad je bio dva i pol mjeseca. Sad Korčula radi svih 12 mjeseci. Deset mjeseci u zimskom bazenu, a dva mjeseca ljeti u moru. Škola završi - trči se na bazen ili se iz bazena ide u školu. Ljeti kad se probude evo ih na bazenu, u moru i tu su do objeda te nakon objeda dok ne odu na spavanje – ističu naši sugovornici te dodaju kako čitavo mjesto živi za KPK. Kako svi pomažu.

- Roditelji djece su neizostavni dio KPK. Oni će skuhat večeru, napravit im kolače. Idu s momčadi na putovanja. Živi se kroz klub. Svi su sentimentalno vezani za KPK. Zna se dogodit, dođe pomorac s broda te želi počastiti djecu večerom. Pomoći će svatko tko može na ovaj ili onaj način – istaknuo je Žanetić.

Prošle godine su u finalu memorijalnog turnira 'Tomo Udovičić' u Dubrovniku igrali finale s beogradskim Partizanom, i tako, dok su se djeca zagrijavala za finalu utakmicu, sluša Žanetić kako u Beogradu se prijavi na stotine djece za vaterpolo, te kako onda zadrže one najbolje te s njima rade. Upitali i Žanetića, kako na Korčuli rade selekciju.

- A kako, tko dođe, taj igra. Evo, od ove generacije svih 16 koliko ih se prijavilo je sad tu u bazenu – odgovorio im je tajnik KPK.
Kad su okupili djecu nakon otvaranja bazena gubili su od svakoga po 15, 20 razlike, a sad dijele lekcije svima. U Splitu su prije neki dan mlađi kadeti KPK dobili zagrebačku Mladost u četvrtfinalu sa osam razlike, bili duplo bolji od riječkog Primorja u polufinalu, a u finalu od Juga.

Hvale se u Korčuli kako su među deset sredina po najvećem postotku izdvajanja za sport u RH. Za bazen će gradonačelnik Korčule Andrija Fabris reći 'ako ga se gdje trebalo izgraditi, onda je to trebalo u Korčuli'.

- Bazen je objekt iznad naših standarda. Godišnje nam treba oko 1,3 milijuna kuna za njegovo održavanje. Ljeti dva mjeseca bazen ne radi. Nema potrebe. Tada su djeca na ljetnom plivalištu i tako se smanje troškovi bazena. Uglavnom, bazen je čudo. Što i koliko znači, govore sve ove brojke. Vaterpolisti imaju kontinuitet dobrih rezultata. Zatim danas imamo i plivače koji ispunjaju 'A' normu te nastupaju na državnim prvenstvima. U drugim većim sredinama bi brojka od 150 do 200 djece svaki dan na bazenu bila za pohvaliti se. Zbog toga nitko ne postavlja pitanje je li trebao ili ne izgraditi bazen u Korčuli – ističe gradonačelnik te otkriva kako im je sad plan napraviti i pomoćni bazen, 'otkinut' dio postojećeg parkinga, izgraditi dodatak te tako dobiti na bazenu 'Gojko Arneri' uvjete za održavanje i plivačkih natjecanja, a, naravno, još više poboljšati uvjete za rad. Zatim će, kaže, učiniti sve kako bi i djeca i iz drugih mjesta s otoka, ali i sa zapadnog dijela poluotoka Pelješca koristila bazen (trajektom su iz Orebića u Korčuli za 20-ak minuta).

I kad je sve to tako kao što kažu, djeca talentirana i 'luda' za sportom, a Grad čini čuda da uvjeti za rad budu najbolji, ulaže se i u struku, ne čudi što se svako malo u zadnje dvije godine u Korčuli slavi i čuje himna KPK: 'Plivaj, praši, naprid naši na vas gleda Korčula - plivaj, praši, naprid naši na vas gleda Korčula..'