StoryEditor
RukometIZBORNIK SRBIJE NIJE ZADOVOLJAN PRISTUPOM IGRI SVOJIH RUKOMETAŠA na SP-u

Veselin Vuković: Imamo zvijezde, ali nemamo vođu!

Piše PSD.
19. siječnja 2011. - 14:31

Malo stariji ljubitelji rukometa dobro se sjećaju slavne šabačke Metaloplastike koja je onomad harala Europom. Jedna od najvećih zvijezdi tog dream teama, uz Vujovića, Isakovića, Portnera i Mrkonju bio je i pivot Veselin Vuković, sadašnji izbornik Srbije s kojom naši rukometaši večeras, s početkom u 18 sati, vjerojatno love prve bodove za drugi krug Svjetskog prvenstva.

Rezultatski gledajući, Srbi su dosadašnji dio turnira odigrali ispod očekivanja. Alžir su jedva pobijedili u posljednjim sekundama (25:24), Australce su dobili, ali to nije ozbiljan rukomet, da bi od Danaca ostali zaleđeni na minus osam. Međutim, taj rezultat može biti zamka jer su Srbi do sredine drugog dijela igrali odličnu utakmicu protiv Danaca koji su doslovno letjeli terenom na krilima svojih desetak tisuća navijača.

- Mi nikako da se riješimo duhova prošlosti... Kad su se Danci malo odvojili dao sam instrukcije igračima da najdužim mogućim napadom smanjimo sa četiri na tri gola razlike, to je bio jedini zadatak, da izgubimo s tri razlike. A mi smo “uspjeli” izgubili s osam, i to sa tendencijom da bude... deset!?

Srpski rukometaši, i ne samo oni, to je “bolest” mnogih momčadi “iz regiona”, poznati su i po tome da se raspadnu nakon prvog poraza. Obično tada uslijede svađe, međusobna optuživanja, događale su se i tučnjave. I onda do kraja bude samo blamaža. Ne bi im bilo prvi put. Da će poraz protiv Danaca ostaviti tragove i da se “nešto” loše događa među srpskim rukometašima svjedoči i sljedeća izjava izbornika Vukovića, inače vrlo staloženog i racionalnog čovjeka koji je na sve ovdje ostavio izniman dojam.

- Primijetili ste vjerojatno da se opet događaju mnoge “čudne” stvari... Odgovornost je na meni, prvo ću pokušati popričati sa igračima i doći do istine koje ćemo se držati. Nisu mi se svidjele mnoge stvari, pogotovo u trenucima kada smo počeli tonuti, odnosno ponašanje nekih igrača čija vam imena neću za sada reći, to će ostati između mene i igrača.

Jesu li to Stojković i Šešum?

- Nemojte tako da me pitate. Za sada će ta imena ostati u krugu reprezentacije, a kad dođe vrijeme da se to javno kaže onda oni više neće biti tu. Ali dotle još nije došlo, hvala Bogu, pa je glupo spominjati imena. Ali definitivno ima stvari koje sa mnom ne idu... Ne znam kako su navikli do sada i kako su naučili ali, ili neće biti tih stvari ili neće biti mene.

U drugom poluvremenu protiv Danske, kod zaostatka od samo dva gola, Rastko Stojković je u napadu laktom udario jednog Danca i u vrlo važnom trenutku skrivio isključenje i izgubio važnu loptu. Kad je izlazio s terena, s obzirom da je dobio dvije minute isključenja, izbornik mu je tri puta rukom pokazao da ode na tribine, da mu više ne treba. Došlo je do verbalnog sukoba, ali su nekako uspjeli izgladiti problem i Stojković je odigrao utakmicu do kraja.

- Detalja za štampu u ovome trenutku neće biti. To su ti strahovi koje ja ne mogu shvatiti. Nisam bio uz reprezentaciju nekoliko godina, nisam doživio ono što su oni doživljavali, teško mi je reći nešto više o tome... “Imali smo razdoblja odlične obrane i dobrog napada”, kaže Vuković, “a onda smo imali razdoblja igre kada ništa nije valjalo”.

- Pogotovo sprječavanja protivničke kontre, što je bila posljedica lošeg napada, a loš napad je posljedica loše obrane. Sve su to strahovi iz prošlosti koje ja ne razumijem...

No, to nije jedino što muči Veselina Vukovića.

- Problem je i taj što nemamo pravog vođu momčadi. Sve što je pokušavano, na ovaj ili onaj način, nije napravljeno kako treba, nemamo igračkog autoriteta među reprezentativcima. Ima previše komodnog ponašanja, previše olako izgubljenih lopti, izmišljenih šuteva... To je loše nasljedstvo iz klubova u kojima su oni zvijezde. Ne znam kako na tome raditi u ovome trenutku.

Nije prvi put da reprezentacija Srbije pada nakon prvog poraza; strahujete li od toga?

- Naravno da strahujem, zmije su nas ujedale pa se i guštera plašimo! Na momcima je da shvate da ništa nije izgubljeno jer nam protiv Danaca nisu ni davane neke šanse. Čak postoje razmišljanja da se čuvamo protiv Hrvata, da se štedimo za Rumunje koji su nam ključna utakmica za drugi krug. Ali mi moramo igrati na pobjedu i protiv Hrvatske jer imamo kvalitetu za to.

Kako do pobjede protiv Hrvatske?

- Kako? Teško! Eto kako. To su opet “posebne” utakmice iako ne bih želio da ova to bude. Momcima sam već nekoliko puta rekao da je to reprezentacija naših susjeda, uz to i jako kvalitetna, da im to bude motiv, a ne neki drugi motivi izvan sporta vezani za politiku. Ja na to gledam isključivo sportski. Momci se najnormalnije druže u hotelu, zašto bi sad na terenu razmišljali u nekom drugom pravcu?

Odgovara li vam igra hrvatske reprezentacije više nego danska? Ipak je to ista škola rukometa.

- Među nama, prije svega smatram da ćemo protiv Hrvata imati bolje suđenje. Bilo je nekoliko uistinu sumnjivih situacija. Ovo govorim vruće glave, možda kad pogledam snimku kažem da je suđenje bilo vrlo dobro... Vi ste svjedoci, vidjeli ste... Nećete to reći...

Nego, koliki vam problem predstavlja to što većina vaših igrača u svojim klubovima ne igra obranu?

- Ogroman, vidjeli ste...

Kako protiv Ivana Balića?

- Gledali smo dvije utakmice Hrvata na ovome prvenstvu i netko mi je rekao da Ivano opet igra u životnoj formi. On jedan od rijetkih majstora danas, ali pokušat ćemo nekako suprotstaviti se. To je ono što nama najviše fali, ta njegova lucidnost i organizacija igre. Imamo kvalitetnih šutera, ali nemamo pravog organizatora.

Nisu li očekivanja vaše javnosti neopravdano prevelika?

- Mi smo ovdje došli skromno, opravdano skromno jer nemamo rezultate koje nam daju za pravo da se nečemu nadamo. Nismo ni imali pravih provjera. Mi dobijemo Austriju petnaest razlike i onda se po našem starom običaju odmah napravi euforija. A onda ta Austrija ovdje izgubi od Japana!? I vi ste još blizu Balkana, znate kako to ide. Pobijediš nekoga i odmah misle da ćemo uzeti zlatnu medalju, a izgubiš od nekoga i odmah nemaš pojma.

Pojedinačno, imate sjajnih igrača...

- To i jest naš problem. Naši igrači imaju međunarodni rejting stečen u klubovima, a na reprezentativnoj razini je nedokazan. Čak vrlo upitan.

Kako bi ocijenili izvedbu protiv Danaca vašeg ključnog igrača Vujina?

- Tipično ponašanje klupske zvijezde! On je dobar i pametan momak, ima veliku želju, ali veliki je problem ako ne možeš razlučiti želje od mogućnosti. Ako ne možeš prihvatiti da još netko igra, da još netko želi. Ipak ste vi izabrali ove igrače? Nisam ih ja selektirao, ja sam ih naslijedio... Mi imamo katastrofalno stanje u našem reprezentativnom rukometu, zajedno s natjecanjima imamo četrdeset dana godišnje... Igrači nam s dvadesetak godina odlaze u inozemstvo. Vi barem imate Zagreb. Mi nemamo klub na takvoj razini.

Je li Hrvatska po vama jača od Danske?

- Mislim da jest, ali ne znam koliko vi kao Savez možete biti zaštićeni. Jer su jedino Šveđani i Danci ovdje “zaštićeni”...

Iz svega rečenog lako je steći dojam da Veselin neveselo dočekuje Hrvatsku. Ali, opreza nikad dosta...

marko bilić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. studeni 2020 19:55