Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
OstaloSjećanja prijatelja

‘Vraćaju ti se neke slike iz mladosti, djetinjstva koje smo proživjeli‘: legendama Hajduka teško je pao odlazak Branka Cikatića

Piše Dražen Kuzmanić/SN
23. ožujka 2020. - 22:55
Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Vijest o smrti legendarnoga majstora borilačkih sportova Branka Cikatića rastužile je mnoge, među njima i prijatelje solinskoga Tigra koji je osvojio čitav niz titula u svojoj bogatoj karijeri, bio prvi osvajača K-1 turnira u Tokiju kao najstariji kojemu je to je uspjelo… Pogodila je Cikatićeva smrt Hrvatsku i Dalmaciju, vijest je stigla i do Japana gdje je bio obožavan, a u tuzi su u ova teška vremena i njegovi prijatelji, poznati sportaši s kojima je dijelio trenutku tijekom karijere.

- Teško je išta kazati u ovom trenutku. Potreslo me kao da mi je netko iz familije umro – rekao je Zoran Vulić, legendarni igrač i trener Hajduka.

- S Brankom sam proveo dugi niz godina zajedno, gotovo čitavu mladost. Teško je naći neku riječ kojom možeš ublažiti tugu u sebi. Vraćaju ti se neke slike iz mladosti, djetinjstva koje smo proživjeli. On je bio pionir ovoga sporta, da nije njega, tog sporta ne bi ni bilo, full contacta u početku, pa kasnije tajlandskoga boksa. Bio je čovjek koji je prvi osvojio Tokio, teško mi je pričati jer sam bio toliko emocionalno vezan za njega - pišu Sportske novosti.

Prisjetio se Vulić i vremena kada je Cikatić radio pripreme s Hajdukom

- Radili smo s njim kondicijske treninge, on je bio pionir toga rada zajedno s Radmanom, a kasnije su se još pojavili Čavka i Krolo. Sjećam se da je s nama bio na Kupresu. Izgubili smo legendu ovoga sporta.

Dosta se s Cikatićem družio još jedan legendarni hajdukovac Zlatko Vujović koji je s bratom blizancem Zoranom sa solinskim borcem provodio puno vremena.

- Družili smo se intenzivno, on se bavio kickboxingom, a ja nogometom. Gledao sam njegove treninge, divio sam mu se. Bio je super profesionalac, nije pušio ni pio, trenirao je svaki dan po tri-četiri sata. Oduševljavala me njegova disciplina i volja koju je imao za taj sport. Učio sam neke stvari od njega, ali ih nisam primjenjivao, jer to nema veze s nogometom. A govorili su mi da sam ja upotrebljavao ruke u nogometu, ali to sam naučio od pokojnoga Ivića kako bih izbjegavao startove.

- Kao sportaš je bio uzor koji je osvojio K-1 među borcima iz cijeloga svijeta, a došao je iz Splita. Imao je puno mečeva koji su ostavili posljedice, a bolest nitko ne može predvidjeti. Tužan sam, prisjećam se kako smo išli zajedno loviti ribu, igrali briškulu i trešetu, dolazili su Vulić i moj brat te mnogi drugi iz Hajduka.

I Zlatko Vujović pamti pripreme s Kupres

- Zvao ga je s nama trener Pero Nadoveza, on nam je tamo pokazivao vježbe istezanja i neke stvari iz boksa. Ali poanta je bila da mi vidimo jednoga superprofesionalca koji toliko trenira, da se ugledamo na njega. Shvatili smo da nam treba puno odricanja da bi u životu nešto napravili. Trčao je on tada s nama, nismo imali puno sprava, stavljali smo kese kao zaštitu od snijega. Ništa nas nije sprječavalo da jedan drugoga guramo, trčimo po snijegu koji je bio do pojasa.

- Sve nam je to kasnije koristilo, i njemu i nama. Hrvatska i sport su puno izgubili njegovim odlaskom, praktički do jučer je bio aktivan, organizirao turnire, dovodio sportaše iz Japana. Otišao je veliki profesionalac koji je ostavio veliki trag u sportu, proslavio Hrvatsku i puno učinio za nju – rekao je Vujović.

Dok su hajdukovci bili uspješni po Europi i bivšoj državi, uz Cikatića je još jedan legendarni sportaš ostvario vrhunske rezultate diljem svijeta, penjao se na najviše vrhove planeta. Slavni alpinist Stipe Božić također žali za prijateljem…

- Bili smo zaista dobri prijatelji. Ponovit ću ono što svi znaju, da je on bio najveći u svom sportu, proslavio nas je vani, pogotovo u Japanu. Stvorio prema njegovim riječima i Mirka Filipovića. Bio je zaista pravi sportaš koji je živio za to, ali se u posljednje vrijeme razbolio i velika je šteta što nas je napustio. Sjećam se da sam bio sportaš Dalmacije 1979., a on je godinu poslije, to me je strašno veselilo.

- Imali smo kontakt i prije nego što se razbolio, htio je napisati knjigu, pitao me za savjet. Imao je očito potrebu ispričati ono što je pozitivno u životu radio. Čak smo dogovarali tko bi uredio knjigu koja bi otišla i u Japan jer su je oni isto htjeli budući da ga pamte, ali se u međuvremenu nažalost razbolio – ispričao nam je Božić.

#BRANKO CIKATIć

Izdvojeno