Napustio nas je jutros gospar Andrija Habulin. Otišao je malo više od dva mjeseca prije svog 80. rođendana. Samo malo više od dva mjeseca od kada je zadnji put u Sportskoj dvorani u Gospinom polju pratio i komentirao nastupe najboljih hrvatskih, i ne samo hrvatskih judoka na trećem izdanju Europskog seniorskog kupa.
I tada, po tko zna koji put, svjedočili smo o veličini čovjeka, koji je rođen u Bedekovčini, 28. kolovoza 1937., ali koji je svoj život vezao uz Dubrovnik, koji je odgojio generacije i generacije, i to ne samo dubrovačkih judoka. Znaju to svi, te ne čudi što nije bilo niti jednog trenera, predstavnika nacionalnog Saveza, Europske federacije, službene osobe na Europskom seniorskom kupu, koji nije došao i pozdravio ga.
Habulin je u Dubrovniku bio od 1960. godine, točnije, nakon što je bio sudionik prvog međunarodnog judo seminara koji je održan u srpnju u Cavtatu. Tada je stigao u Grad zbog juda, i ostao je uz sport, kojem se posvetio do kraja života.
- Nakon što smo odslužili vojni rok, general Janko Bobetko, tadašnji zapovjednik vojne oblasti, pozvao je Sulejmana Muratovića i mene te nam rekao: 'Ako ne želite biti u rezervi dok sam živ, trebate pokrenuti folklor i judo u Dubrovniku'. Prihvatili smo to i s komične i s ozbiljne strane te došli u Dubrovnik – prisjetio se u jednom razgovoru Habulin tih početaka.
– Preko naših veza u Londonu, dubrovačke obitelji Sorgo, te u suradnji s dubrovačkim entuzijastima Vlahom Lučićem, Antunom Napicom, dr. Markovićem, Markom Grošetom, Pavom Mitrovićem i drugim, organizirali smo prvu prezentaciju juda na ovim prostorima, i to u Cavtatu. Doveli smo čuvenog nizozemskog judaša Esinga i trenera Van der Eista. Taj prvi seminar koji smo održali na cavtatskom plivalištu trajao je deset dana. Sjećam se, postavili smo drvene pontone i na njih par strunjača koje smo posudili iz gimnastičkih klubova, a ono što je nedostajalo, popunili praznim vrećama brašna. Tako je to bilo 1960. godine...
Andrija Habulin je bio začetnik borilačkih sportova na ovom našem području. Od svojih najranijih sportskih dana u gradu Dubrovniku bio je instruktor borilačkih sportova, a 1966. godine i inicijator, pokretač i osnivač, uz još nekoliko sportskih entuzijasta, Judo kluba Dubrovnik 1966., koji je u svom začetku imao i grupu karatea te ju-jitsua.
- S judom sam se upoznao na seminaru 1951. godine u Zagrebu. Nisam još bio napunio 15 godina. Odmah sam zavolio judo. Sjećam se, učio nas je japanski natjecatelj Nacui, prvi svjetski prvak u otvorenoj kategoriji, po kojemu smo poslije i nazvali dubrovački klub.
Razvojem i velikom popularnosti klub kasnije prerasta u samostalni judo klub. Habulin je cijelo vrijeme bio trener, u posljednje vrijeme svoje veliko znanje prenosio na mlađe. Kao takav najzaslužniji je i za sve uspjehe u svim dobnim kategorijama, pojedinačno i ekipno, u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji. Bio je i trener reprezentacije, kako bivše države, tako i Hrvatske. Bio je prvi savezni judo sudac iz Dubrovnika. Nositelj je crnog pojasa 8. DAN u judu. Dobitnik brojnih priznanja. Počasni predsjednik Judo kluba Dubrovnik 1966.
I dok su svi isticali njega, njegove zasluge, on je uvijek u prvi plan gurao druge. Svoju obitelj, koja mu je uvijek bila potpora, prijatelje, dok je znao reći za sve koji su s njim bili na tatamiju: Trener je toliko dobar koliko ima dobre ljude oko sebe! Ja sam ih imao puno, jako puno.
Komemoracija i ispraćaj u petak, 23. lipnja
Komemoracija povodom smrti Andrije Habulina održat će se u petak, 23. lipnja u 11 sati u Kazalištu Marina Držića, a poslijedni ispraćaj je istog dana na groblju Boninovo u 19 sati