LUKŠA JAKOBUŠIĆ "U Juga zbijemo redove i izbacimo bodlje kao jež, jer ježa će gutati... Nažalost, u Hajduku nismo u jednakoj mjeri jedinstveni i to se osjeti i na atmosferi i na rezultatu"

Dan nakon odlaska iz Hajduka, kada su se malo ipak slegnuli dojmovi, kontaktirali smo sada već bivšeg dopredsjednika Uprave Hajduka Lukšu Jakobušića.

Zašto ste se i kada odlučili na odlazak iz Hajduka, koliko je to "kuhalo" u vama? Vaš odlazak nema nikakve veze s time što je klub dao povjerenje treneru Buriću?

- Moj odlazak nema apsolutno nikakve veze s odlukom o statusu trenera, već s privatnim razlozima, koji su bili okidač u nezgodnom trenutku dok se javnost bavila sudbinom trenera. A da je u podlozi postojala želja da se neke stvari u Hajduku i oko njega rade drugačije, to nije tajna. Međutim, svijest da u ovom trenutku iz objektivnih razloga to ne mogu odraditi na način koji je moj, autentičan, je presudila – kazao nam je Jakobušić.

Smatrate li da ste u vrijeme provedeno u Hajduku mogli/trebali nešto napraviti drugačije i što?

- Uvijek se moglo i moralo više, ali imam pozitivan stav prema životu pa volim gledati pozitivne stvari. Drago mi je da više nitko ne priča o financijama i opstanku kluba, što je do jučer bila glavna tema vezana uz Hajduk. U tome su velike predsjednikove zasluge. Danas se govori isključivo o igri i igračima, što je najbolja potvrda da su se neke stvari u Hajduku značajno popravile. Na to sam ponosan. Ali to je tek početak dugog puta na kojem će predsjednik trebati podršku ne samo novog dopredsjednika nego cijele hajdučke javnosti.

Je li vam pritisak rada u Hajduku najbolje odmah pri startu pokazalo neodobravanje jednog dijela javnosti na vaš susret s izbornikom Dalićem na utakmici Varaždina?

- Više me ražalostilo čime se bavimo, na čemu nam je fokus, nego li to što je izazvalo neslaganje dijela javnosti. Nije problem bio u pritisku, na to sam bio spreman, nego u činjenici da imamo potpunu zamjenu teza, meni neshvatljivu, umjesto da surađujemo s klubovima u Hajdukovom interesu dio javnosti očekuje da se trebamo svađati. Sebi zamjeram što nisam odmah reagirao na svoj način i suprotstavio se teorijama zavjere i negativnom pristupu svemu oko sebe. A partnerski odnos s drugim prvoligaškim klubovima preduvjet je boljih odnosa u hrvatskom nogometu. Svima je bilo drago kad je Varaždin pobijedio Dinamo, a to je upravo to o čemu govorim, da se svatko bori za sebe, a zajedno surađujemo da cijeli hrvatski nogomet bude bolji.

Kakav je bio vaš odnos i suradnja s predsjednikom Brbićem, rastanak je kako čujemo protekao prijateljski?

- Naravno da je bio prijateljski, pa razlaz je uslijedio zbog toga da takav i ostane. Zbog privatnih razloga nisam mogao predsjedniku obećati i dalje onaj angažman koji je moj način rada i koji smatram jedinim mogućim u klubu kao što je Hajduk, a to je do krajnjih granica želje, ambicije i izdržljivosti svakog od nas. Kad to iz raznih razloga ne mogu obećati ni sebi ni predsjedniku, bolje je da se povučem i prepustim mjesto nekome tko iskreno vjeruje da to može. Iskreno se nadam da baš takav stiže. Što se predsjednika tiče, Marin je vrlo inteligentan čovjek, svjestan svojih vrlina i mana, kao i težine i odgovornosti koju nosi funkcija predsjednika Hajduka. Žao mi je da oni koji ga kritiziraju nisu bliže klubu da dožive klub i izazove na dnevnoj bazi.

Čovjek ste iz sporta, vrhunskog, bili ste prvi čovjek Juga. Kakvo je stvarno stanje u Hajduku?

- Ogroman je potencijal. Klub je trenutno savršena podloga za ambiciozne planove. To je pravi izazov. Naravno da ima i problema, a po meni su možda najveći pasivnost, odnosno strah koji se može osjetiti na raznim stranama onog što zovemo hajdučkom obitelji. Najgore je kad postoji strah unutar obitelji. Kad to uklonimo i kad vratimo vjeru u sebe, jednom smo nogom zakoračili u uspjeh kojeg svi toliko dugo čekamo. Što se usporedbe Juga i Hajduka tiče, mnogo je sličnosti i mnogo razlika, ipak su različiti sportovi, ali trenutno najveća razlika mi se čini u reakciji svih u klubu i oko njega kad je klub izložen pritiscima izvana. U Juga zbijemo redove i izbacimo bodlje kao jež, jer ježa će gutati... Nažalost, u Hajduku nismo u jednakoj mjeri jedinstveni i to se osjeti i na atmosferi i na rezultatu. Previše energije i emocija trošimo na odnose između sebe, umjesto da svi zajedno tu energiju usmjerimo prema van i prema rezultatu koji nam je svima potreban – poručio je Jakobušić.