Zavrtile su se i u Dubrovniku slike koje ćemo pamtiti, put 'Vatrenih' do svjetskog srebra i velikog finala protiv Francuske, svih velikih pobjeda s kojima smo stigli do njega. Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija i Engleska. Dani ponosa! Ljeto u Rusiji prošle godine. Skoknulo se, po tko zna koji put, i dvadeset godina prije najvećeg uspjeha - do Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. i prve naše velike medalje - svjetske bronce. Ovo drugo iz razloga jer je uz Zlatka Dalića u dvoranu hotela Rixos Libertas ušetao njegov učitelj, legendarni Miroslav Ćiro Blažević. Dalić je potpisao srebro u Rusiji, a Ćiro broncu u Francuskoj.
Da, Rusija naših snova! Još 'letimo', skačemo i preskačemo s jedne na drugu 'sliku'. Na tri velika 'ekrana' dvorane dubrovačkog hotela su se izmjenjivale te slike, i video zapisi sa SP-a. Svaki put zastanemo kad vidimo sjajnu sliku fotoreportera Draga Sopte na kojoj Šime Vrsaljko leži na hrvatskoj zastavi na travnjaku Olimpijskog stadiona u Moskvi nakon plasmana u finale, potom srce, koje je prstima 'ispisao' Dejan Lovren ispred televizijske kamere nakon te velike pobjede protiv Engleske... Luka Modrić s pokalom za najboljeg igrača prvenstva. Odgledali smo još jednom sve pogotke 'Vatrenih' u Rusiji. Vidjeli ples, radost i ponos naših navijača na tribinama stadiona u Rusiji.
Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu - stoji ispod naslova knjige Zlatka Dalića. Mario Zorko, urednik Sportskih novosti je u svom uvodniku napisao: 'Može, ali samo pozitivno - tako je Zlatko Dalić početkom rujna prihvatio ideju da svojim riječima ispriča priču o ruskom pohodu i da taj njegov pogled iznutra pretvorimo u knjigu radnog naslova - Rusija naših snova'.
- Zašto ova generacija sjajnih igrača nije napravila veliki rezultat prije SP-a? Nisu bili tim. Nisu bili momčad. Bilo je 'iznad svih ja', a ne 'iznad svih Hrvatska'. Od prvoga dana stvarao sam zajedništvo - to je bio prvi 'sudar' Dalića s reprezentacijom. Bila je to, kvalitetna reprezentacija, igrači koji su osvojili 85 trofeja sa svojim klubovima, Realom, Barcelonom, Juventusom, Bayernom... , ali, nisu bili momčad.
I zasukao je rukave Dalić. Slagao 'kockice'. Na kraju je bilo - 'Iznad svih Hrvatska!'.
- Važnije od tog srebra jest ono što je bilo u Hrvatskoj za vrijeme Svjetskog prvenstva te nakon Svjetskog prvenstva. Ujedinili smo cijelu Hrvatsku. To zajedništvo se pamti. Bili smo najljepša, najponosnija zemlja na svijetu - podvukao je Dalić.
Na travnjaku?
- Argentina je bila okidač (shvatili smo nakon tih 3:0 da možemo), a Engleska je bila kulminacija - rekao je Dalić 'sto puta'. Napisao je to. Ponovio opet.
- Nikad mu ništa nisam rekao jer sam bio uvjeren da on sve to zna. Stvorio je jednu obiteljsku atmosferu. Pedagog, koji radi na jednom zajedništvu s mladićima, kojim je trebao takav čovjek - rekao je Ćiro o Daliću. Ispričao 'milijun' priča. O tome kako je u zadnji tren shvatio kako on nije za svećenika, kako se 'posvađao' s Bogom, te kako je od njega tražio oprost u dodatnim kvalifikacijama za SP u Francuskoj, u onoj utakmici u Kijevu koja je nakon pobjede 2:0 u Zagrebu završila 1:1. Tada je pomoćni sudac na početku poništio pogodak domaćina za 2:0.
- Hvala ti Bože. Bila je to Božja pomoć - i opet je Ćiro podigao raspoloženje svih u dvorani.
- Prva utakmica s Nigerijom je bila veliki pritisak, bila je ručak i večera nekoliko mjeseci uoči SP-a. Zatim Danska, to je bila najteža utakmica. Prošli smo skupinu sa svih devet bodova. Ako izgubiš u prvoj utakmici nokaut faze, kao da ništa nisi napravio. Najlakša utakmica bilo je finale. Rekao sam igračima: 'Igrajte i uživajte u nogometu'. Cijeli svijet je gledao Hrvatsku. To finale nikad neću prežaliti. Odigrali smo možda najbolju utakmicu, a izgubili smo - naglasio je Dalić. Spomenuo je suca, koji je čak pet puta pregledavao snimku te potom dosudio kazneni udarac za Francusku.
Potom se govorilo opet o knjizi, njenom nastajanju, pa opet se vratilo na SP u Rusiji 2018., ali i na SP u Francuskoj 1998. godine. Zatim i na Ćirovu 1982. s Dinamom kad je osvojio naslov prvaka bivše države. Bilo je govora i o budućnosti hrvatskog nogometa, reprezentacije. Za Ćira nema dileme tko će biti prvak Europe 2020. godine - Hrvatska!
Na kraju pitanja. Izdvojili smo ono malog Ante Kačića, koji je upitao Dalića: 'Tko mu je najdraži igrač?'. Odgovor je glasio: 'Momčad!' Izbornik je podsjetio na sliku: Luka Modrić s pokalom za najboljeg igrača SP-a.
- Bio je tužan iako je dobio najveće pojedinačno priznanje, a bio je tužan jer momčad nije uspjela osvojiti pokal prvaka svijeta. Bili smo momčad - naglasio je Dalić. Dva najuspješnija hrvatska izbornika u povijesti odgovorili su poslije pozitivno na svaku zamolbu za zajedničkom fotografijom, potpisivali se na knjigu, koja će od zaborava sačuvati sve lijepe slike iz Rusije...
Pljesak na početku je potrajao. Bio je to uvod u svečanost sporta i nogometa - kako je promociju otvorila u ime dubrovačkog ogranka Matice hrvatske prof. dr. sc. Slavica Stojan.
Pozdravila je Dalića, Ćira, zatim izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza Marijana Kustića, pa dvojac iz Sportskih novosti, urednika Maria Zorka i novinara Antona Samovojsku, zatim dopredsjednika Vaterpolskog kluba Jug Croatia osiguranje Lukšu Jakobušića.
- Ovo je deveto predstavljanje knjige, koju je na papir prenio kolega Dražen Antolić, novinar Sportskih novosti. Već je prodana u više od 20.000 primjeraka - istaknuo je Davor Buconić, novinar Hrvatskog radija i Sportskih novosti, moderator dubrovačke promocije.
Po čemu u svijetu prepoznaju Hrvatsku, po Dubrovniku, te hrvatskom sportu - podvukao je Mario Zorko, urednik Sportskih novosti, izdavača knjige Zlatka Dalića.
- Najljepših mjesec dana mog života. Ne zbog događanja na terenu, već zbog jedinstvene Hrvatske. Toga ću se sjećati do kraja života. Dalića obožavam. Dalić je poseban trener. Nitko osim njega ne bi postigao što je postigao. Njegov pristup nogometu, i životu, je inspirativan i pošten. Ljubav je najvažnija riječ u njegovom životu - istaknuo je Anton Samovojska, živa enciklopedija.
- Vjerovali ili ne, 4 milijardi ljudi od 7,5 ima dodir s nogometom. Nogomet je čudo neviđeno. Imate 265 milijuna aktivnih igrača, svaki 28 stanovnik svijeta je aktivan nogometaš, i to u toj konkurenciji je naša malena Hrvatska druga - dodao je Samovojska.
Vaterpolski klub Jug CO je najuspješniji dubrovački klub. Pozvan je kao gost na promociju. Zastupao ga je Lukša Jakobušić, danas dopredsjednik, a 2016. predsjednik. Te 2016. Jug je uzeo sve. Čak pet trofeja. Osvojio je prvi naslov prvaka Europe izvan Dubrovnika, i to je uspio kad je bio na petom mjestu po budžetu na Final 6 u Budimpešti - podvukao je Jakobušić.
Prisjetio se kako su se slagale kockice u Jugu, podizala atmosfera unutar momčadi i kancelarije, te kako se znalo tko što radi, što je čiji posao, što radi predsjednik, što direktor, što trener...
Naš nogomet zaslužuje bolje uvjete u Hrvatskoj - istaknuo je Marijan Kustić, odnedavno drugi čovjek Hrvatskog nogometnog saveza, izvršni direktor.
- Želja je novi stadion u Zagrebu, novi u Osijeku, obnova Poljuda... - rekao je Kustić. Naglasio kako HNS pomaže svih godina, a ne samo nakon Svjetskog prvenstva.
Promociji su nazočili dubrovački gradonačelnik Mato Franković, zamjenica župana Žaklina Marević, predsjednik Županijskog nogometnog saveza Dubrovačko-neretvanskog Blaž Pezo...
- Najbolji gradonačelnik - tako je legendarni Ćiro pozdravio Frankovića.