TROFEJNI TRENER BRASLAV TURIĆ U SRIJEDU ĆE PO PRVI PUT VODITI TRENING RAGUSE 'Ja sam iz Imotskog, ali i Dubrovnik je moj grad. Ljeta sam tu provodio, sestra mi živi u Mokošici, a jedan brat u Gružu!'

Krenuo je jutros iz Zagreba prema Dubrovniku. Stat će večeras u svom Imotskom. Prespavat te se u srijedu ujutro uputiti prema Sportskoj dvorani u Gospinom polju.

- Sutra bi trebali imali, ako sve bude u redu, trening u 16 sati – rekao je Braslav Turić, novi trener košarkašica Raguse. Do jučer je bio na klupi Medveščaka, i to ni manje, ni više nego punih osam godina. Ipak, unatoč tome što je zadnjih šest sezona svog mandata na klupi 'medvjedica' bio prvak Hrvatske, a zadnjih pet sezona osvajao duplu krunu, uzimao uz naslov prvaka Hrvatske i trofej Kupa Hrvatske 'Ružica Meglaj Rimac', dočekao ga je otkaz. Nakon završene sezone čelnici Medveščaka su mu priopćili da više nije trener prve ekipe.

- To je sramota. Mnogi su me zvali nakon toga, pitali zbog čega. Odgovor, nažalost, nisam dobio ni prošli tjedan kad sam se došao razdužiti tako da ni danas ne znam odgovor na to pitanje. Predsjednik Medveščaka MIlan Perić mi nije odgovorio zbog čega. Ali, što je, tu je. Idemo dalje.

S obzirom na rezultate, nije dugo bio bez posla. Između ostalih zvao ga je i Tomislav Tabak, predsjednik Ženskog košarkaškog kluba Ragusa. Dubrovački klub želi napraviti korak naprijed. Doći do prvog trofeja u svojoj povijesti. U prvenstvu je nekoliko puta bila u polufinalu doigravanja, a u Kupu Hrvatske 'Ružica Meglaj Rimac' dva puta u finalu. Oba puta ga je rastužio Medveščak baš s Turićem na klupi (2015. i 2018.).

- Razgovarali smo. Vrlo brzo su obje strane pokazale interes za suradnjom te smo se dogovorili. Ragusa s predsjednikom Tabakom na čelu je ambiciozna. Tu su još i Alma Majstorović te Cvjetana Matić, koje su s mlađim uzrastima, pokazuju to rezultati, napravile dobar posao. Uglavnom, dogovorili smo suradnju za iduću sezonu. Vjerujem kako ću opravdat svoj dolazak.

Braslav Turić je 'povukao' za sobom iz Medveščaka u Ragusu dvije reprezentativke, Ivu Todorić i Anu Vojtulek.

- Nova sezona počinje 12. listopada. Kroz pripreme i prijateljske utakmice ćemo se pokušat posložit. Točnije, cijeli taj ligaški dio prvenstva će biti priprema da budemo pravi kad bude najvažnije.

Promijenio je radno mjesto, ali ostao mu je na 'leđima' imperativ osvajanja trofeja.

- Nije lako biti u toj ulozi. Živim od košarke. Košarka je moj posao. Uvijek postoje strahovi od poraza, ali i taj strah je nešto što te gura prema naprijed. U Medveščaku sam nakon gotovo svakog uspjeha ostajao bez nekoliko igračica. Kad ste na okupu, tad je sve puno lakše. Međutim, kad se ekipa svaki put mijenja, tad nije lako, ali, iskreno, i to mi je bio jedan dodatni motiv. Nama u Medveščaku se poklopilo da smo uspjevali sve posložiti kako treba, da smo svake sezone rasli, da su svake sezone izlazile nove igračice, da su ulazile u reprezentaciju te u njoj ostajali bez obzira na promjene u stručnom stožeru. Nama je sjajna bila sezona 2015./16. kad smo u oba domaća natjecanja bili bez poraza, kad smo bili u finalu Regionalne lige u kojoj smo u polufinalu dobili jednu odličnu ekipu Radivoj Korać... Uglavnom, naučio sam se nositi s tim teretom, tim pritiskom.

Cilj je, kaže, osvojiti barem jedan trofej.

- Trešnjevka je jaka, ima tri sjajne igračice. Šibenik se pojačao, Medveščak i dalje ima dobru ekipu te igračice koje znaju kako se osvajaju trofeji.

Je li zaključen prijelazni rok za Ragusu?

- Nije, bar se nadam da nije jer nam je želja dovesti još jednu igračicu, i to na unutarnjim pozicijama. Naravno, treba vidjeti s upravom možemo li posegnuti za jednom takvom igračicom ili ne. Nitko ne želi ići u 'minus'...

Ukoliko uprava iznađe sredstva za dovođenje još jedne igračice, zna li se o kojoj je igračici riječ?

- Dvije su igračice u igri, ali prvo valja sjesti s upravom.

Turić je rodom iz Imotskog, i dok je bio trener Medveščaka, kad se 'tukao' s Ragusom za trofeje i dolazio u Dubrovnik, znao je uvijek reći kako je i Dubrovnik njegov grad.

- Ha, kad je tako. Ja sam 80-ih, svake godine, ljeto provodio u Dubrovniku. Tu su mi sestra Slavka Ledinić i brat Rudolf. Sestra živi u Mokošici, a brat u Gružu.

Trenersku karijeru Braslav je počeo u sezoni 1998./99.

- Bit će ovo moja dvadeset i druga sezona u trenerskoj karijeri. Počeo sam kao trener u Zrinjevcu, muškom košarkaškom klubu, kad je on bio prvi do Cibone. Prošao sam sve uzrasne kategorije počevši od škole košarke do pomoćnika seniorske momčadi. Nisam samo bio glavni trener prve momčadi. Zatim sam tri sezone proveo u A-2 ligašima, a nakon toga bio pomoćni trener u Ciboni kad je glavni trener bio Ivan Sunara. Bilo je to u sezoni 2007./08. Potom samo radio dvije sezone u Mladosti, koja je bila, a i ostala, druga ekipa Cedevite. U sezoni 2011./12. ulazim u Medveščak, ujedno je to bio moj prvi ulazak u žensku košarku. Bio sam 2001. izbornik mlađih kadeta Hrvatske, 2002. pomoćnik u muškoj kadetskoj reprezentaciji Hrvatske. Od 2013. sam vodio juniorsku reprezentaciju košarkašica na EP-u, a 2014. bio izbornik ženske seniorske reprezentacije. Vodio je kroz kvalifikacije te odveo na EP 2015., koje je bilo u Mađarskoj. Onda sam 2016. ponovno vodio seniorke u kvalifikacijama za EP, ali tad nismo uspjeli izboriti EP.

Prije toga je bio košarkaš.

- Zbog košarke sam i došao u Zagreb 1987. godine. Gore sam išao u srednju školu. U prvom srednje sam igrao za kadete Cibone, a potom za Zagreb, i to kod Pepsija Božića. Jednu godinu kadet Zagreba, a dvije godine junior. Zatim sam tri sezone igrao A2 ligu, te dvije sezone u trećem rangu. Potom sam s 25 godina zaključio igračku, a počeo trenersku... Moj drugi brat Slaven i moj kum Ivo Maras su me nagovorili da počnem trenersku karijeru. Eto, ta priča traje više od dvadeset i jedne godine.