Bilo je to dva dana nakon 42. Katalinićeva rođendana, 19. svibnja 1993., evo točno 30 godina je prošlo, igrali su Hajduk i Croatia prvu utakmicu drugog hrvatskog finala kupa i Hajduk je pobijedio sa 4:1 u nezaboravnoj atmosferi, na terenu kojeg su prekrili „papelitosi” što ih je Torcida u ekstazi pobacala u znak slavlja i fešte...
Hajduk je s tom pobjedom stavio obje ruke na osvajanje kupa, bit će to prvo Rabuzinovo Sunce što je obasjalo Poljud. Tri su desetljeća prošla, uspomena živi. A ima i svoje posebne anegdote, pa da vam priču ispričamo.
Hajduk je godinu prije posta prvi prvak Hrvatske, a Dinamo, tadašnja Craotia nije osvojila niti kup, trofej je ponio Inker iz Zaprešića.
U idućoj sezoni, 92/93 ambicije Hajduka da obrani titulu splasnule su u proljeće, Croatia je stekla prednost i pod vodstvom Ćire Blaževića jurišala prema naslovu.
Glavna akvizicija bio im je Mario Stanić, pridošlica iz Željezničara, koji se u vihoru rata odlaskom iz Sarajeva skrasio u Zagrebu. Menadžer Predrag Naletilić smjestio ga je u Croatiju i to je dalo ogromnu snagu „modrima”.
Hajduk je usred slabijih rezultata u proljeće (1:1 u Poljudu protiv Belišća) odlučio smijenit Stanka Poklepovića. Novu svježu krv našli su u Ivanu Kataliniću, vrataru i treneru vratara koji je imao trenerske sklonosti i želju da se iskuša kao prvi trener.
Bilo je logičnije da trenersku palicu preuzme Katalinić, nego Ivan Buljan koji je bio sportski direktor. U razgovoru u kancelarijama Poljuda, rečeno je „Kate, uzmi ti...”
Zanimljiv susret dogodio se ubrzo nakon Špacine smjene, Hajduk je gostovao kod Zagreba u Kranjčevićevoj ulici. U trenutku rezultatske krize „bijelih” dok su gubili korak na ljestvici, predsjednik Hrvatske dr Franjo Tuđman, koji je volio doći i na nogometne utakmice, prišao je Hajdukovu rukovodstvu i samom Kataliniću:
- Učinite mi Hajduk jakim... - rekao je predsjednik.
Nije tajna da je Tuđman preferirao Dinamo, odnosno Croatiju kojoj je nadjenuo takvo ime, no u trenutku baš je tako rekao Kataliniću. Učinite mi Hajduk jakim!
Znajući koliko predsjednik voli „modre”, u Poljudu su se kasnije znali našaliti:
- Rečeno, učinjeno! Uradili smo to prebrzo, u roku odmah! Možda se predsjedniku i nije sve baš svidjelo, ha, ha, ha... Poruku smo shvatili doslovno.
Toliko brzo da su u finalu kupa isprašili Ćirin Dinamo sa 4:1!
Učas je kucnuo trenutak prvog finala kupa u kojem su se našli baš Hajduk i Croatia, prvi put da su pitanje trofeja u Hrvatskoj „bijeli” i „modri” međusobno rješavali.
Na juriš i dišpet Hajduk je stekao 4:1 prednost tog 19. svibnja 1993., golove su u Poljudu zabili Ardijan Kozniku (2), te Joško Jeličić i Mario Novaković za Hajduk, a Mario Stanić za Croatiju.
U revanšu je Croatia povela sa 2:0, pogocima Gorana Vlaovića, oba s bijele točke, da bi Kozniku donio smirenje „bijelima” u Maksimiru i snizio poraz na podnošljivih 1:2. Rabuzinovo Sunce prvi put je obasjalo Hajduk!
Bio je to početak razdoblja Ivana Katalinića koji je nanizao za kormilom Hajduka 940 dana i u tom razdoblju osvojio kup 1993., naslov prvaka 1994., duplu krunu 1995. i začinio sve to plasmanom u četvrtfinale Lige prvaka iste te 1995. godine, igralo se protiv kasnijeg europskog i svjetskog prvaka Ajaxa (0:0, 0:3).
- Ispunili smo obećanje, učinili smo Hajduk jakim – ponavljali su u Poljudu.