StoryEditor
Hajduknovi krah bijelih

Izmiču kvalifikacije Lige prvaka: igra Hajduka uz sva opravdanja koja postoje, opet je bila loša...

1. srpnja 2020. - 12:14
Ronald Goršić/HANZA MEDIA

Hod po mukama se nastavlja, a kamo li da će se na muci pokazati hajduci. 

Poraz Hajduka 1:3 u Velikoj Gorici došao je kao logičan slijed svih problema koji otprije muče hajduke (nedostatak uigranosti, ne igra se dobro svo ovo vrijeme nakon korona-pauze), te friških nevolja što su se posebno prije ove utakmice sručile na glavu splitskih, ove večeri „crveno-plavih”.

Najlakše je reći kako je izostanak okosnice momčadi Dimitrov, Barry, Caktaš i Jairo bio prevelik hendikep. Kao alibi. Međutim, tako i jest... Iz svoje se kože ne može. Kad ti najviše treba, onda jedna nevolja ne dolazi sama.

Pisali smo kako su nam ZG-kolege govorile pola u šali kako „ne moramo ni dolazit znajući kakva je igra jednih i drugih”. Tako se i dogodilo, bilo je ovo uzaludno putovanje. Uzaludna nada. Hajduk je opet skliznuo s drugog mjesta. I Gorica se svrstala u red onih koji su Hajduku zabili ovih dana tri gola, kao Varaždin, kao Lokomotiva.

A što će tek biti sad kad slijede okršaji protiv trojca najvećih, Osijeka, Dinama i Rijeke? Ove tužne večeri za Hajduk, još jedne u Velikoj Gorici (jer ne zaboravimo da su ovdje nedavno gubili i Oreščanin i Burić), najteže je bilo čuti skandiranje domaćih navijača „A sad adio, a sad adio...”

I što sad? Osijek stiže u nedjelju, još četiri meč-lopte, četiri finala su ostala kako bi se reklo. Ima li u svići uja? Svaka želja da se iole ublaži gorčina od Gorice, osuđena je na propast.

Istina, ova je utakmica bila plod posebnih okolnosti, rekosmo bez sedmorice je Hajduk izašao na dvoboj većinom muževnim i kršnim momcima Gorice, suprotstavio im je „dječji vrtić”. Taj manjak godina, centimetara i kilograma osjetio se, pa neka su oni uvijek Gorica, a s druge strane uvijek je to Hajduk, kako to voli trener Igor Tudor reći.

Igrali s četvoricom otraga

Što se tiče same igre, Tudor je u datim okolnostima odustao od svoje ideje-vodilje s tri stopera i rekli bismo smišljeno postavio momčad u formaciji 4-1-4-1. Bilo je to logično, izostavit trećeg stopera, a jednog više stavit u vezni red i napadu.

Prigodu je dobio i Marin Jakoliš koji je barem postigao počasni pogodak, vrijedan tanke privremene nade da se na odmor ode sa 1:2. No, to je bilo kratkog vijeka, jalovi napadi Hajduka i ubitačna kontra Gorice, stari recept za konačnu pobjedu 3:1. Momčad u kojoj su mahom golobradi, naspram snažnih momaka Gorice doista je trpjela hendikep.

Pisali smo to u najavi Vušković, Brnić i Čuić godište su 2001., a Čolina, Dolček, Kreković, Blagaić 2000... Premlada momčad.

Najbolji nam se u nadmetanju činio Jradi, koji se trsio i borio, djelovao snažno, ali onda se baš njemu dogodilo da izgubi u žrvnju balun na centru odakle je potekla kontra za konačnih 3:1 Gorice.

Vraćamo se na pitanje: I što sad? Bit će vremena i za te odgovore, non-stop je u tijeku, koliko bodova iz najtežih ispita Osijeka, Dinama, Rijeke, koliko je to bodova?!

Igra Hajduka uz sva opravdanja koja tu postoje, opet je bila loša, ova Gorica preveliki je bila zalogaj i Hajduk je već tradicionalna mušterija ovdje, kad dođe u Turopolje... Pukne kao turopoljski top...

Tablice omogućuje SofaScore LiveScore

Izdvojeno

02. kolovoz 2020 01:31