Juniori HMNK Vrgorca napravili su najveći sportski uspjeh u momčadskim sportovima, u povijesti Tinova grada, postali su državni prvaci u dvoranskom nogometu. San je to koji su generacije vrgoračkih malonogometaša sanjale desetljećima. „Nebesko-plavi“ su igrali tri finala prvenstva Hrvatske, dva puta su bili u finalu nacionalnog Kupa, prošle godine odmjerili su snage u finalu juniorskog prvenstva, i nažalost uvijek su ostali „kratkih rukava“. Jedan čovjek je sve to osobno proživljavao, a on se zove Duško Martinac, kapetan posade, najveći domaći golgeter s preko 320 pogodaka, koji je kao igrač i trener izgubio čak šest finala. U nedjelju je u Sutinskim Vrelima, bio u svom sedmom finalu, ovaj put kao trener jedne od najnadarenijih vrgoračkih generacija, koja nije imala nijedan poraz u jedinstvenoj juniorskoj ligi. No, trebalo je još proći i posljednju prepreku, taj Final Fourea i vratiti se kući s toliko željenim zlatom. Međutim, već na početku priče, kola su bila krenula nizbrdo, zagrebačka Uspinjača Gimka povela je u polufinalu s 2:0, no na krilima sjajnog Šimuna Ive Barišića, Ante Jelavića i Duje Dragičevića, Vrgorac radi preokret i slavi na kraju s 4:3. S druge strane, u finalu ih je čekala vinkovačka Aurelia, koja je bila bolja od Olmissuma s 3:2.
-Ne tresi se, bit će sve uredu- stigla je poruka dva sata prije finala s Vinkovčanima.
Direktor kluba Ante Mihaljević, poveo je cijeli stručni stožer HMNK Vrgorca na završnicu kadetskog i juniorskog prvenstva u Zagreb, tu je bio trener seniorske momčadi Saša Subotić, njegov pomoćnik i kondicijski trener Ante Kraljević, trener vratara Hans Matić, trener juniora Duško Martinac, čovjek od posebnog povjerenja Ivan Ribičić, a sve samo s jednim ciljem- da napokon „ sleti jedan kleptan ispod Matokita“.
Kadeti su u polufinalu nakon produžetaka poraženi od Olmissuma, i sve su karte bile bačene na juniore.
A protivnik nije bilo ni malo lagan, „žuto-crni“ s istoka Hrvatske, koji imaju jednu od najboljih škola dvoranskog nogometa u državi.
No, ta kamena drskost i govor tijela igrača odmah su dali naslutiti da napokon stiže prvi veliki trofej u Zabiokovlje. Martin Gudelj s dva pogotka i Dane Raos koji je zabio nakon sjajne akcije s Josipom Govorkom, postavili su konačnih 3:1 u finalu. Kad je sudac Mario Blažin, odsvirao kraj susreta, krenula je erupcija oduševljenja na vrgoračkoj klupi i među navijačima. A onda je stigla i jedna majica sa slikom nezaboravnog kapetan Antonia Pervana, koji je život izgubio u tragičnoj prometnoj nesreći, no njegovi prijatelji i suigrači ga nikad nisu zaboravili i ovaj trofej su mu posvetili.
Teško je u tom trenutku bilo koga bilo dobiti za neki komentar, izjavu…“krenuo je napad na dućane s dobrom žesticom i pivom“, a pjesma se orila od dvorane do autobusa. U Vrgorcu se već spremao doček u organizaciji gradonačelnika Mile Hercega.
-Emocije su na vrhuncu! Veliki je ovo uspjeh za naše malo misto. Ovo su momci koji su godinama skupa rasli, razvijali se i trenirali. Pehar pobjednika je samo nagrada za njihov višegodišnji trud i rad. Vjerujem da je ovo jedan veliki početak, te da će u budućnosti nastaviti putem kojim su krenuli- poslao nam je u poruci kovač ovog uspjeha, Duško Martinac.
Nekoliko stotina navijača iza ponoći dočekalo je svoje ljubimce na gradskom kolodvoru uz bengalke i vatrogasne sirene, a ulicama je odzvanjalo „Večeras je naša fešta, večeras se vino pije…“
Što za jedna mali gradić od 3.500 do 4.000 stanovnika znači ovaj naslov, ne treba posebno isticati, a za njega su najzaslužniji: Leo Rašić, Dane Raos, Josip Govorko, Martin Gudelj, Šimun Ivo Barišić, Mate Mihaljević, Roko Ujdur, Mateo Stanković, Ivan Jukić, Duje Dragičević, Antonio Radonić, Ante Jelavić, Ante Čuvalo i njihov trener Duško Martinac s pomoćnikom Antom Kraljevićem.
