- Michel je prvi osvojio.... Da, tako je. Ti si osvojio prvi bronce na 200 slobodno – obratio se Mario svom klupskom kolegi, koji klima glavom. Potvrđuje kako je Mario u pravu te kako je on prvi doplivao od Jugaša do medalje na državnom mlađe juniorskom, juniorskom i seniorskom.
- Da, kad netko tvoj osvoji medalju prije tebe, kad vidiš da je uspio, to tebi daje više energije. Sam sebi sam rekao: 'Mario, sad je tebe red. Ideš jako!' – nastavio je Šurković.
I išao je jako. Nikad nitko ni na jednom državnom u povijesti nije išao tako jako. Naime, Mario je osvojio prvi naslov državnog prvaka u disciplini 200 metara mješovito, i to je bio najbolji ne samo u svom uzrastu - mlađih juniora, već i u konkurenciji juniora te mlađih seniora, a do njih je stigao isplivavši na Savi mlađe juniorski rekord Hrvatske, koji je punih deset godina držao Fran Krznarić iz zagrebačke Mladosti.
- Plivao sam čak 75 stotinki sekunde brže od starog državnog rekorda. Sad je novi državni rekord 2 minute, 6 sekundi i 85 stotinki! – precizan je Mario, koji je rođen 2003. godine. Godinu prije rodio se Brassard.
- Sedmi put sam oborio državni rekord, a trenutno držim četiri državna rekorda, tri kadetska, i sad ovaj na 200 mješovito u mlađe juniorskoj konkurenciji – dodao je Šurković.
Znaju li Jugovi najuspješniji plivači napamet sve državne rekorde u disciplinama u kojima nastupaju te ostvaruju uspjehe?
- Znamo, znamo – smije se Brassard. Na dodatno pitanje: znate li u stotinku sekunde? – odgovorio je: 'Za neke da, za neke ne'.
- Tako i ja, ali za ovaj na 200 mješovito sam znao da sam oborio rekord kad sam završio utrku. Čim sam završio utrku, pogledao prema semaforu, koji je bio iznad mene, vidio sam da je 2:06, te sam već tad znao kako je rekord jer je stari bio iznad 2:07. Predivan osjećaj. Došao sam prvi od svih. Bio sam zadovoljan već s tom činjenicom, a želio sam oboriti državni rekord. Kad sam vidio da sam uspio.... pričekao sam da plivač u prugi do mene završi utrku te sam se tek tada popeo na prugu i slavio – istaknuo je Šurković.
Brassard je prošle godine, nakon 'milijun' utrka u kojima je bio tik do najboljeg, uspio osvojiti po prvi put naslov državnog prvaka. Ove godine potvrđuje kako to nije bilo slučajno. Šurković je pak do svojih prvih naslova državnog prvaka stigao 2017. na kadetskom prvenstvu.
Ishvalio ga je tada Frane Ćirak, šef struke Plivačkog kluba Jug: 'Mario je dobar mladić. Skroman. Talentiran za plivanje. Tu mislim da je dobro građen, visok je. Osjeća vodu. Inteligentan. Brzo usvaja stvari. Željan je učenja. Uživa u treningu i natjecanjima. Zna što hoće. Zadovoljstvo je raditi s takvim sportašem' – 'pjevao' je Ćirak, koji je skakao od sreće i kad je prošle godine Brassard prvi put u karijeri skočio na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. I njega je ishvalio na 'mali milijun načina'.
Obojica su razvukla osmijeh nakon što smo ih podsjetili na riječi trenera. Dodali su kako je trener i sad bio više nego zadovoljan nakon što su Jugaši na državnom u Zagrebu osvojili ukupno 17 medalja te bili četvrti u ukupnom poretku plivača.
- To je sjajan rezultat kad se zna kako klubovi, koji su bili na kraju ispred nas, imaju predstavnika u svakoj disciplini. Nas ima malo. Eto, mi smo juniorski prvaci u štafeti 4 puta 200 slobodno, a u štafeti su jedina četiri mlađa juniora i juniora u klubu. Ali, očito smo dobri kad smo državni prvaci – istaknuo je Brassard, a nadovezao se i Šurković.
Jeste li to očekivali naslov državnog prvaka u štafeti 4 puta 200 slobodno?
- Nadali smo se tome. Nismo previše plivali do prvenstva skupa, ali kad smo stavili naše najbolje rezultate na papir, te računali, vidjeli smo kako bi mogli biti prvi. Prošle godine nismo uspjeli. Bili smo drugi. Sad smo uspjeli te postigli nešto što nakon dugo, dugo vremena, potvrdio je to i naš trener Frane Ćirak, nije uspjelo niti jednoj štafeti Juga.
Najmlađi Jugaš, Marko Baletin je prvi skočio.
- Potom je išao Michel, pa ja – podsjeća Mario.
- Ja sam pritisnuo štafetu Mladosti, te ZPK, a Mario je potom skočio... – kazuje Brassard.
- Ja sam stigao štafetu Dubravu te predao prvi. Đivo Damić je skočio zadnji. Imao je tri sekunde prednosti i elegantno je bio prvi. Odlično je plivao. Zadržao prednost – istaknuo je Šurković.
Nek se zna, na pobjedničkom postolju najbrža štafeta je bila ujedno i najmlađa. Jugaši su uzeli zlato s vremenom 7 minuta, 46 sekundi i 41 stotinku. Gotovo četiri sekunde su bili brži od štafete zagrebačke Mladosti, koja je osvojila srebro, dok je treća Dubrava zaostala gotovo sedam sekundi.
- Mi nemamo nikoga 2001. godište, koje je izlazno godište. Damić i ja smo 2002., Mario je 2003., a Baletin je rođen 2004. godine. Mladost je srebro osvojila sa četvoricom rođenih 2002. godine, a Dubrava sa čak trojicom rođenih 2001. i jednim 2003. godine. U ovom sastavu možemo nastupati i dogodine u ovoj istoj, juniorskoj konkurenciji. Bilo bi lijepo tada obraniti zlato, a želja nam je oboriti državni rekord. To bi bilo sjajno – poželio je Brassard.
Obojica su imala prošli mjesec debi na velikom natjecanju. U kapici reprezentacije su nastupili na Europskom juniorskom prvebstvu u ruskom Kazanu.
- Za obojicu novi doživljaj. Nervoza prije starta. Sve sjajno organizirano, odličan bazen. Nisu bili na kraju najbolji rezultati, nismo ispunili sva svoja očekivanja, ali... - kazao je Mario.
- Izgubili smo se u doživljaju – 'uskočio' je Michel.
- To je sjajan opis. Da, izgubili smo se u doživljaju. Evo, ja nisam prije EP-a bio u prilici nastupiti na natjecanju gdje 20 minuta prije starta čekaš u 'call roomu'. Prije bi 20 minuta prije utrke tek počeo oblačiti odijelo negdje na tribinama, a sad sam morao biti obučen 40 minuta prije starta - nastavio je Mario.
- Zatim su pregledavali kapice, odijela, je li sve po propisima. Nisam se mogao skoncentrirati poptpuno na utrku. To mi je bilo novo... Drago mi je da sam imao priliku to doživjeti te steći to iskustvo – priču iz Rusije s EP-a zaključio je Brassard.
Nakon državnog dobili su nekoliko dana slobodnih. Potom će ponovno u Gruž, svaki u svoju prugu, te 'gore, dole' po sto puta.
- Volim plivati - podvukao je Michel. Sad je Mario potvrdio klimanjem glavom.
'Jedinice' u bazenu, 'peta mjesta' u školi
U bazenu nam je zadatak imati što manje brojke, a u školi što više. Ha, u bazenu nam je cilj imati sve 'jedinice', a u školi smo zadovoljni samo sa četvrtim i petim 'mjestima' - smiju se Jugovi državni prvaci, Šurković i Brassard.
U bazenu nam je zadatak imati što manje brojke, a u školi što više. Ha, u bazenu nam je cilj imati sve 'jedinice', a u školi smo zadovoljni samo sa četvrtim i petim 'mjestima' - smiju se Jugovi državni prvaci, Šurković i Brassard.
Jugaš rođen u Japanu
Michel je rođen 1. srpnja 2002. godine u Japanu.
- Tata mi je Kanađanin, koji je u to vrijeme radio u Japanu. Do četvrte godine smo živjeli tamo. Inače, mama je iz Dubrovnika. Kad je ona dobila posao u Dubrovniku napustili smo Japan i od tada živimo u Dubrovniku - otkrio je Brassard, koji je plivanje počeo trenirati u Jugu 2013. godine.
Michel je rođen 1. srpnja 2002. godine u Japanu.
- Tata mi je Kanađanin, koji je u to vrijeme radio u Japanu. Do četvrte godine smo živjeli tamo. Inače, mama je iz Dubrovnika. Kad je ona dobila posao u Dubrovniku napustili smo Japan i od tada živimo u Dubrovniku - otkrio je Brassard, koji je plivanje počeo trenirati u Jugu 2013. godine.
Mrzio sam plivanje
Mariov tata Nikša je bivši košarkaš Dubrovnika (generacija 1979.), a tatina sestra Marijana je bila plivačica Juga, višestruka državna prvakinja i rekorderka. Nastupala je na europskom juniorskom prvenstvu te 2000. godine na Olimpijskim igrama u Sydneyju. Bila je te 2000. najbolja sportašica Grada Dubrovnika.
- Ne znam što je tetka sve osvojila, ali znam da je sa 16 godina išla na Olimpijske igre. Samo to je ogroman uspjeh. Sanjam li ja nastup na Olimpijskim igrama? Ha, to bi trebao biti svakome cilj - istaknuo je Mario kojeg je mama Magdalena 'natjerala' na plivanje, a on ga je u početku, ističe, mrzio.
- Htio sam na vaterpolo. Mama nije dozvolila. Danas ne razmišljam više od vaterpolu, kao ni o nekom drugom sportu. Samo o plivanju - dodao je Mario.
Mariov tata Nikša je bivši košarkaš Dubrovnika (generacija 1979.), a tatina sestra Marijana je bila plivačica Juga, višestruka državna prvakinja i rekorderka. Nastupala je na europskom juniorskom prvenstvu te 2000. godine na Olimpijskim igrama u Sydneyju. Bila je te 2000. najbolja sportašica Grada Dubrovnika.
- Ne znam što je tetka sve osvojila, ali znam da je sa 16 godina išla na Olimpijske igre. Samo to je ogroman uspjeh. Sanjam li ja nastup na Olimpijskim igrama? Ha, to bi trebao biti svakome cilj - istaknuo je Mario kojeg je mama Magdalena 'natjerala' na plivanje, a on ga je u početku, ističe, mrzio.
- Htio sam na vaterpolo. Mama nije dozvolila. Danas ne razmišljam više od vaterpolu, kao ni o nekom drugom sportu. Samo o plivanju - dodao je Mario.