Sjedimo tako na tribinama dvorane u Gospinom polju. U pomoć je stigao Emerson, kojeg znam više od deset godina, točnije, od onog dana kad je stigao u Čilipe te zaigrao za Nogometni klub Konavljanin. Tada je Andro Gandić, alfa i omega najjačeg i najuspješnijeg sastava sa Šupjake u povijesti, imao pri ruci prevoditeljicu, te je ona tada pomogla da svi upoznamo Emersona, koji je na kraju, eto što ti je život, ostao u Čilipima. Konavle su mu sad dom, a sad se taj naš Emerson, konavoski zet, stavio u ulogu prevoditelja u razgovoru sa sjajnim igračem Squarea.
- Velika je razlika između španjolske i hrvatske lige. Da, španjolsko prvenstvo je najjače prvenstvo na svijetu. Opet, u ovom drugom dijelu sezone u Hrvatskoj je dosta bolje nego u prvom dijelu. Mnoge su se momčadi pojačale - kazuje Pele kad je tema španjolska i hrvatska liga. Točnije, kaže Emerson kako je to rekao Pele.
Što je Pele znao o Squareu prije nego je stigao u Gospino polje? Mnogi znaju kako ga je preporučio Dario Marinović. Točnije, kako su i našeg najboljeg malonogometaša poniklog u 'crveno plavom' dresu, a koji je danas najbolji strijelac malonogometne reprezentacije Hrvatske svih vremena, pitali za Pelea jer je Brazilac prošle sezone igrao u Španjolskoj za Cartagenu dok je Marinović bio u ElPozu.
- Prije poziva i dolaska u Dubrovnik nisam znao za Square. Čuo sam za jedan hrvatski klub, ali se sad ne mogu sjetiti o kojem je klubu bilo riječi, međutim, to nije bio Square. Kad sam stigao u Square to nije bilo ono što sam očekivao, ali je momčad iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu rasla, bila sve bolja i bolja. Cilj Squarea su trofeji. Volim izazove, i zbog toga sam prihvatio poziv.
Pele je trenutno drugi strijelac lige s 18 pogodaka. Malo smo zastali, pogledali u papire, i dok tražimo, tj. provjeravamo u koliko je utakmica pogađao ove sezone, pitamo: 'Je li Pele prvo igrao veliki nogomet, te onda, jer mu tu nije išlo, prešao na mali?'.
- Ne, ne... Naprotiv, prvo sam počeo igrati mali nogomet, a poslije sam pokušao igrati veliki nogomet. Međutim, to je trajalo kratko. Nije mi se svidio, te sam se vratio na mali nogomet, koji mi je draži. Uvijek ističem kako sam u malom nogometu cijeli život.
I dok Pele priča, i dok čekamo da Emerson prevede, 'vrte' se slike iz Brazila. Ta putovanja se ne zaboravljaju. Prvo je bilo za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2014., a drugo za vrijeme Olimpijskih igara u Riju 2016. godine. Nezaboravno je bilo putovanje autobusomu iz Sao Paola do Rio de Janeira. Svako malo uz cestu se mogao vidjeti nogometni teren. To što nije bilo ni 'centimetra' travnjaka, što je bio prašnjav ili betonski, nema veze. Na svakom su djeca trčala za loptom, trčala i šutirala, priželjkujući, valjda, kako će i oni jednog dana zaigrati na zelenim travnjacima, kako će ih s tribina tada gledati tisuće i tisuće navijača, kako će jednog dana zaigrati u žutom dresu brazilske reprezentacije, kako će potom njih crtati po zidovima kuća te njihova imena ispisivati po zidovima i ulicama, slaviti ih kao majstore brazilskog nogometa koji su napravili nešto veliko...
Potom su se pred očima 'ukazale' slike života u favelama, siromašnih gradskih četvrti Rija. Favele su smještene po uzvisinama, na brežuljcima i brdima. Sjećamo se kako su nam pričali da su ime dobile po drveću koje je raslo po tim uzvisinama, kako je to drvo, koje se zvalo favela, imalo gustu krošnju, kako nije bilo nimalo lijepo. Da, baš tako izgledaju te favele i zbog toga ih tako i zovu. Kuće su jedna do druge. Većinu rijetko sunce pogleda. Baš kao što se nije uspjevalo probiti ni prije kroz guste krošnje favela.
Pričali su nam, a moglo se i vidjeti, da velik broj Brazilaca živi u bijedi, na rubovima gradova, u tim favelama. Jedina mogućnost za te dječake da otiđu iz te bijede je nogomet. Emerson prevodi. Pele sluša. Brazilci su, to je sreća u nesreći, iznimno talentirani, s loptom su u stanju plesati najljepše plesove....
- Da, i ja sam počeo igrati s loptom na ulici. Sad kad ste to spomenuli, hvata me nostalgija... - kaže Pele.
U điru favelom, u tom 'moru' na brzinu izgrađenih kuća priljepljenih jedna uz drugu, bez ikakvog reda, u smradu smeća razbacanog po ulicama, šumi žica, što od struje, što od telefona, kao i cijevi za vodu, pričamo Peleu i Emersonu, kako smo vidjeli betonsko nogometno igralište. Bilo je jedno desetak metara dugo, nekoliko metara manje široko, s dva gola bez mreže. Svaki gol jedno metar puta 70 centimetara.
Potom pitanje za Pelea. Vrijedi li pravilo da onaj tko pobjeđuje ostaje na terenu i dalje, a poraženi ide na tribine, čekajući novu priliku? Opet, koliko ih čeka da zaigra, pitanje je hoće li oni što izgube dočekati toga dana novu priliku?
- Baš tako, tko pobjeđuje, ostaje na terenu – potvrđuje nam Pele.
Pričali su nam Brazilci tada kako je i nekoliko legendarnih brazilskih nogometaša poniklo u faveli, te kako to budi nadu kod drugih: kad su mogli oni, zašto ne bi i ja? Ukratko, može se i upravo zbog toga nogomet je itekako važan. On te može izvući iz smrada favela, iz ralja kriminala...
Emerson klima glavom, a Pele i nakon Emersonovog prijevoda. Potvrđuju obojica kad smo rekli kako je kod njih u Brazilu nogomet puno više od igre, način života, religija i kako se bilo nacije mjeri po uspjesima Selecaoa, brazilske nogometne reprezentacije.
- Kod nas je najvažnije zdravlje, Bog, a potom nogomet – smije se Pele dok to govori.
Otkriva kako je kad je imao četiri godine dobio na poklon loptu, i da je od tada non-stop s njom.
- Ja sam 24 sata s loptom. Znali su me prijatelji zvati da igramo nešto drugo, ali mene ništa drugo nije zanimalo. Ha, znate, kad sam bio mali, i kad sam išao spavati, lopta je trebala biti uz mene u krevetu, inače ne bih zaspao. Da bi uspio moraš imati svoj cilj. Budući svi žele isto do tog cilja možeš doći samo ako puno radiš, i više od drugih. Drugačije ne može. Zatim, treba imati i sreće. Klub u kojem sam počeo igrati bio je prvoligaš. U njemu sam stigao do prve momčadi. Uglavnom, gdje god sam poslije igrao, to su bili klubovi koji su bili u najvišem rangu.
U ljeto 2017. napustio je Brazil te stigao u Španjolsku.
- Uvijek mi je bio san igrati u Europi, doći u Europu, putovati, raditi ono što najviše volim i što najbolje znam, a to je igrati mali nogomet. Zatim, kao u Brazilu i Španjolskoj, a sad i u Dubrovniku, meni nije važno hoću li ja biti najbolji igrač utakmice ili ne, meni je najvažnije da ekipa dobije utakmicu, a ja želim da u svakoj toj pobjedi pomognem ekipi, kako u napadu, tako i u obrani. Dakle, tko će postići pogodak, ja ili netko drugi, to je najmanje važno. Moja najveća želja je da Square osvoji prvenstvo. Želim u tome pomoći svojoj ekipi. Ako dobijem na kraju kakvu individualnu nagradu, super, ali, kažem, najvažnije je da Square osvoji trofej – istaknuo je na kraju razgovora Pele.
Ostali smo dužni točan broj prvenstvenih utakmica u kojima je Pele pogađao protivničku mrežu, dakle, igrao je u trinaest od petnaest utakmica, i nije pogodio samo u jednoj utakmici, i to u svom debiju za Square protiv Vrgorca u Gospinom polju. Nakon toga je bio strijelac u svih preostalih dvanaest utakmica, a u šest utakmica od tih dvanaest postigao je više od jednog pogotka - po dva. Propustio je dvije utakmice zbog ozljede, i to zadnja dva gostovanja u prvom dijelu sezone (Uspinjača Gimka i Osijek Kelme).
Pele progovorio hrvatski
Koliko je dobro pored sebe imati Emersona? Smije se Emerson dok prevodi pitanje. I Pele je razvukao osmijeh nakon što je čuo pitanje. Pele je odgovorio, 'ide' Emerson: 'Ha, znaš, rekao je da me je sam Bog poslao, da sam ja Božji poklon njemu...'
I kad je to rekao, okrenuo se prema Peleu, te mu zahvalio.
- Hvala! Hvala! – oba puta je to Emerson uradio na hrvatskom jeziku. Smije se Pele, klima glavom, a potom je komentirao činjenicu da nije jedini Brazilac u dresu Squarea. Uoči početka drugog dijela stigao je Bruninho.
- Bruninho je pun pogodak za Square, a njemu je sad lakše nego je meni bilo u početku jer ima mene ovdje, a tu je i Emerson. Brže će se prilagoditi – kazuje Pele. Oduševljen je Dubrovnikom.
- Grad je fenomenalan, a ljudi su super. Lijepo su me prihvatili. Hvala im.
Već je naučio, kaže Emerson, nekoliko riječi na hrvatski. Koje? – nakon što je Emerson preveo pitanje, Pele je progovorio hrvatski.
- Ajde! Dobro. Prestani. Pusti. Lijeva. Desna... – zatim je zastao na trenutak. Sad je opet sve bilo po starom te je opet Emerson morao 'raditi': dodao je Pele da zna još nekoliko hrvatskih riječi, ali da se sad ne može sjetiti.
Koliko je dobro pored sebe imati Emersona? Smije se Emerson dok prevodi pitanje. I Pele je razvukao osmijeh nakon što je čuo pitanje. Pele je odgovorio, 'ide' Emerson: 'Ha, znaš, rekao je da me je sam Bog poslao, da sam ja Božji poklon njemu...'
I kad je to rekao, okrenuo se prema Peleu, te mu zahvalio.
- Hvala! Hvala! – oba puta je to Emerson uradio na hrvatskom jeziku. Smije se Pele, klima glavom, a potom je komentirao činjenicu da nije jedini Brazilac u dresu Squarea. Uoči početka drugog dijela stigao je Bruninho.
- Bruninho je pun pogodak za Square, a njemu je sad lakše nego je meni bilo u početku jer ima mene ovdje, a tu je i Emerson. Brže će se prilagoditi – kazuje Pele. Oduševljen je Dubrovnikom.
- Grad je fenomenalan, a ljudi su super. Lijepo su me prihvatili. Hvala im.
Već je naučio, kaže Emerson, nekoliko riječi na hrvatski. Koje? – nakon što je Emerson preveo pitanje, Pele je progovorio hrvatski.
- Ajde! Dobro. Prestani. Pusti. Lijeva. Desna... – zatim je zastao na trenutak. Sad je opet sve bilo po starom te je opet Emerson morao 'raditi': dodao je Pele da zna još nekoliko hrvatskih riječi, ali da se sad ne može sjetiti.