SRCE NA CESTI Dubrovačka braća Maro i Đivo Franić, prvaci Hrvatske: 'Tko je bolji? Nećemo odgovarat na provokacije!'

Smije se Đivo. Ne skida osmijeh s lica. Tko ga zna – ne zna ga u drugačijem izdanju. Sad je dodatno razvukao osmijeh, ali zbog starijeg brata. I Maro je ove godine stigao do naslova prvaka Hrvatske na brdskim stazama, te sad ima, kao i Đivo, naslove najboljeg na krugu i brdu.

- Ha, ja sam to napravio prvi – smije se Đivo. Njemu je to pošlo za rukom prošli mjesec. Prvo je 2016. Slavio na brdu, a ove na krugu. Maro je krug osvojio daleke 1999. godine, te od tada juri brdskim stazama. Zna ih sve napamet. Kao i mlađi brat Đivo. Ali, sve do prije neki dan, nikako da se prvi u sezoni popne na vrh brda.

- Sad sam uspio – slavi Maro, te dodaje: Napokon!

Da, napokon jer Maro ne može na prste jedne ruke nabrojati koliko je puta bio državni doprvak na brdu. Treba mu za to i druga ruka.

- Šest, da, šest puta sam do sad bio doprvak na brdu. Uz to sam bio i tri puta doprvak na krugu u ovih 19 godina, koliko je prošlo od mog prvog naslova državnog prvaka, kad sam bio najbolji na krugu. Ha, devet puta doprvak između dva naslova  – raširio je prvo ruke Maro, potom je stisnuo šake, te podigao na kraju obje ruke u zrak. Pogledao prema gore. Prekinuli su ga obitelj i prijatelji nakon završetka posljednje utrke sezone na brdu. Morao se 'braniti', ali nije uspio ostati suh. Okupali su ga šampanjcem.

- Ne žalim se – nije skrivao sreću, kao ni brat Đivo, koji je 'kriv' što je Maro ove godine nije nakon 19 godina slavio na krugu naslov prvaka Hrvatske.

- Dobar je, dobar. Dobio me je sedam puta, a ja njega samo jednom na krugu – hvali Maro Điva, koji je uvjerljivo stigao do naslova prvaka na krugu, trofeja koji mu je do upravo završene sezone nedostajao. Đivo je slavio na sedam od ukupno osam kružnih utrka sezone. Franići su bili najbolji u grupi 2 u svih osam utrka sezone na krugu. Đivo nije nastupao na brdu, točnije, brdo mu nije bilo u prvom planu. Nastupao je kad je trebalo pomoći klubu. Maro je pak stavio brdo na prvo mjesto ove sezone. Na posljednjoj utrci sezone morao je samo završiti utrku, i naslov je njegov. Ali, 'vrag' mu nije dao mira. Htio je pobjedom zaključiti sezonu, pobjedom potvrditi naslov prvaka, koji je čekao 19 godina. Samo za tu zadnju utrku doveo je novi automobil. Nikad prije nije sjedio u Mitsubishi Lancer EVO VIII. Prvi đir je napravio u subotu na prvom službenom treningu. Potom odradio još jedan trening. Na drugom treningu četiri sekunde brži nego na prvom. Dan poslije, na prvoj od dvije vožnje posljednje utrke, četiri sekunde brži nego na drugom treningu. Nakon toga u drugoj vožnji za još četiri sekunde brži nego u prvoj vožnji sezone za bodove.

Brat Đivo nije nastupio na posljednjoj utrci. Pomagao je ostalima u organizaciji utrke. Bio je vozač u safety car-u. Na kraju je upalio rotacijsko svjetlo i sirenu, 'sjeo' na trubu, te 'raščistio' put bratu do parka vozača nakon trijumfa na stazi Komolac - Brgat.

Inače, Điva je na utrke 'povukao' Maro, a Mara legende hrvatskog automobilizma, Dubravko Čikor i Niko Pulić, najuspješniji dubrovački automobilisti svih vremena. Čikor je prvi Dubrovčanin koji se uhvatio volana kako Bog zapovijeda. Bilo je to početkom 70-ih. Čikor je našao Nika Pulića početkom 80-ih. Povukao je i ostale. Čikora su pak povukli nastupi Marova i Đivova oca, Željka, koji je bio pomorac. Šest mjeseci je bio na brodu, šest doma, i kako je 'topeći se po svim morima svijeta' zaradio, priuštio je sebi automobil, kojim je nastupao na utrkama prvenstva bivše države. Opet, jer je bio samo šest mjeseci na suhom, a šest mjeseci na moru, nije mogao odvoziti čitavu sezonu te osim pobjeda na pojedinim utrkama, nije nikad uzeo i prvo mjesto u generalki. Međutim, 'zarazio' je mnoge.

- Da, tata je vozio. U nama teče benzin, a ne krv – smiju se Maro i Đivo. Kao i otac prije 50-ak godina, tako i oni. Rade od jutra do mraka, te otkidaju od zarade kako bi mogli voziti utrke.

- Kao i svi vozači. Drugačije ne može. Ako nisi 'lud' za utrkama, ne voziš. Naravno, bez pomoći kluba, prijatelja, teško bi uspjeli. Tako da je ovaj naš uspjeh i njihova zasluga – naglašava Maro, a Đivo 'pali' predsjednika kluba Dubravka Čikora izjavom kako je i ova sadašnja generacija uspješna kao i njegova.

- Non stop priča o svojim vremenima – naravno, smije se Đivo. Maro 'spušta uz osmijeh 'loptu na zemlju'. Hvali legendarnog dubrovačkog vozača, danas predsjednika kluba. Čikor je velemajstor slaganja momčadi, tko će u koju skupinu, tko treba pomoći koju utrku, a sve kako bi klub i vozači na kraju osvojili naslov državnog prvaka.

Pazi sad, ove godine je Auto klub Dubrovnik racing osvojio devet od ukupno jedanaest naslova državnog prvaka na krugu i na brdu. U obje konkurencije je Dubrovnik racing klupski prvak Hrvatske, a uzeo je sedam od devet pojedinačnih naslova. Samo im je Bojan Juranić iz Opatije uspio 'ukrast' dva naslova, i to oba na brdu. Bio je najbolji u kategoriji I, te  u grupi E. Dubrovnik racing ima 19 naslova klupskog prvaka Hrvatske. Na brdu je jedanaest puta bio državni prvak, a na krugu osam puta. Zadnjih godina niže duple krune.

- Svake godine smo sve bolji i bolji. Dubrovnik racing je sve u Hrvatskoj osvojio što se može osvojiti, točnije, osvojili smo toliko da netko drugi neće toliko imati da osvaja sve idućih dvadeset godina – istaknuo je Maro. Klimanjem glave Đivo potvrđuje kako nema boljeg od Dubrovnik racinga, i zbog toga se braća Franić spremaju, tj. razmišljaju iduće godine 'napasti' Srednju Europu, da im na prvom mjestu budu utrke CEZ-a.

- Plan postoji. Još neki vozači Dubrovnik racinga imaju istu želju. Nadam se kako ćemo uspjeti – podvukao je Maro. Đivo uskače nakon što je stariji brat rekao svoje.

- To ne znači kako će Dubrovnik racing izgubiti primat u državi. Dubrovnik racing nema dva, tri dobra vozača. Naprotiv, ima ih previše, tako da konkurencija može mirno spavat, kao i proteklih godina. Ne mora se opterećivati borbom za naslov prvaka na krugu i brdu – podvukao je Đivo prvak na krugu u grupi 2. Sad se smije Maro. Podsjeća kako je na krugu Hrvoje Čikor, sin Dubravka, prvak države u grupi 1, kako je Žarko Knego najbolji u grupi 3. a Zoran Kotromanović u grupi 4, dok su na brdu osim njega još naslov prvaka od vozača Dubrovnik racinga osvajali Ante Alduk u grupi A, te Laszlo Szasz u kategoriji II.

- Znate li po čemu smo poznati kao najbolji? Po tome kako znamo proslaviti silne uspjehe. Da, opet će biti festa - kazuju Đivo i Maro, dva brata Franića, oba državni prvaci Hrvatske u automobilizmu, oba sad vlasnici pojedinačnih naslova na krugu i brdu.

- Tko je bolji, Đivo ili ja? Nećemo odgovarat na provokacije - smije se Maro. Smije se i Đivo.