StoryEditor
SplitRIJEDAK DOGAĐAJ

Sveti Duje, evo ti tvoja zvona! Nova su bila ‘van škvare‘, na zvonik se vraćaju stara, savršenog zvuka. Odzvanjat će kao nekad

2. svibnja 2020. - 11:31
Paun Paunović/HANZA MEDIA

Slušajte ih kako zvone, stara zvona moga grada – poručuje jedna od najpopularnijih pjesama o Splitu i njegovim zvonima, a od ove Sudamje doista će tako i biti!

U sjeni epidemije koronavirusa koja je prekrila sva druga događanja, meštri iz kaštelanske tvrtke “Grivi” mijenjaju zvona na najpoznatijem hrvatskom kampanelu, koja će se oglasiti uoči Dujmove svetkovine 7. svibnja.

Zamjena zvona na kampanelu, osim što je rijedak događaj, ujedno je i vrlo neobičan, ali ne i neobjašnjiv: na katedralni zvonik vraćaju se stara, a skidaju “nova” zvona.

Naime, prije šesnaest godina nabavljeno je iz Italije osam novih zvona kojima su zamijenjena stara, ali kao što se to često dogodi kad je riječ o tako osjetljivim instrumentima, pokazala su se veoma nekvalitetnima, njihov je zvuk bio gotovo nepodnošljiv uhu i sasvim “vanka škvare”. Srećom su sačuvana stara iz XIX. i početka XX. stoljeća, koja su savršenog zvuka i ovih dana jedna nepromišljenost našeg doba bit će ispravljena.

Najbolja su iz Trevisa

Tako će se uz Bumbal, golemo katedralno zvono teško 1200 kilograma, sada naći još pet manjih zvona i s kampanela će odzvanjati kao nekad.

Ivica Grgurin (66), vlasnik tvrtke “Grivi” iz Kaštel Kambelovca koja se bavi montažom, opremanjem i elektrifikacijom zvona, upravo obilježava tridesetu godišnjicu posla, a zatekli smo ga u trenutku dok su se nova zvona pomoću motora, sajli i konopa spuštala, a stara dizala. Morali smo i mi dati ruke – jer kad zvono teško petstotinjak kilograma “zapleše” po zraku jedva ga dvojica “smiruju” konopima!

Poučava nas kako je veliki broj dalmatinskih zvona izradila čuvena ljevaonica Jakova Cukrova, ali su najbolja ipak iz radionice “Antica fonderia De Poli” u Vittorio Venetu kod Trevisa, koja lijeva zvona od 1453. godine; njihova se zvona uvijek prepoznaju po plemenitom zvuku, a takva zvona su nabavljali ugledni samostani poput visovačkog ili sinjskog, ali i zadarska katedrala. Zvona na svom oplošju nose reljefe svetaca zaštitnika, biskupske i vladarske grbove, zazive i molitve, često imaju svoja imena i različite ukrase, te naziv proizvođača i godinu lijevanja.

– Na splitski kampanel vraćamo pet zvona koja su nekoć bila gore; dva su se čuvala u kripti Svete Lucije, a tri su bila na obližnjoj crkvi sv. Filipa Nerija. Težine su od 700 do 70 kilograma i bit će u akordu. Tri su iz radionice Cukrov, a dva su talijanska, ali se ne može razaznati ljevaonica. Sa splitskog kampanela skinuli smo osam zvona izrađenih u ljevaonici Cobalchini u Padovi, najteže ima oko 900 kilograma, a najmanje pedesetak. Kako ih je bilo osam činila su oktavu. Zbog čega je zvuk bio “sporan”? To biste ipak trebali pitati proizvođača...

Iako će vam svaki ljevaoničar kazati kako su najbolja zvona od bronce koju čini 22 posto kositra i 78 posto bakra, kod najboljih uvijek postoji neka tajna. Recimo, kad posjetim jednu od najpoznatijih starih ljevaonica “De Poli”, mogu ući u radionicu uvijek osim na dan kad lijevaju zvona!

Ljudi se često pitaju zbog čega im zvono pukne, a odgovor je jednostavan; sve mora bit namješteno tako precizno da bat uvijek udara u dio neposredno iznad ruba koji je najdeblji i ujedno daje točan ton. Čim se pomakne par centimetara velika je vjerojatnost da će zvono puknuti – prošli smo s meštrom Grgurinom kratki tečaj poznavanja zvona.

Objasnio nam je i kako su se na kamenim zvonicima ostavljala proširenja da bi se zvona mogla uvući i izvući, a jedno je takvo i na kampanelu Svetoga Duje s istočne strane, dok je na nekim zvonicima jedan od kamenih stupova “mobilan”, baš za tu svrhu.

Najveće je iz Sarajeva

– Većinu našeg posla radimo ručno, što nije baš lako jer je riječ o zvonima teškima i po nekoliko stotina kilograma, čak i više od tone. Mislim da je jedno od najvećih zvona na našem području na sarajevskoj katedrali, teško je 4800 kilograma i ima dva metra u promjeru.

Na ovim splitskim promijenit ćemo i elektromehanizam, tako da će uz pomoć čekića koji udaraju sa strana moći svirati melodiju, brecati ili otkucavati sat, i naravno zvoniti na uobičajeni način. Još samo koji dan i čut ćemo ih. I ja jedva čekam. Premda je riječ o golemim instrumentima, treba ih ugoditi, kao i one najmanje jer se čuju stotinama metara daleko, i to mora biti uhu ugodan zvuk – zaključuje Ivica Grgurin, dodavši kako je njegova ekipa puna posla; čekaju ih zvona u Kotoru i Škaljarima, Zadru, Pagu...•

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. studeni 2020 18:50