„Žirje je mora cvit, Žirje je moj cili svit…“ To je početak refrena pjesme, kojom boduli s najudaljenijeg naseljenog otoka šibenskog arhipelaga tepaju svom rodnom školju. Brojne žirajske vale bile su im, vjerujemo, dodatno drage na vrhuncu pandemijske krize. Korona virus donio je Teutinom otoku dva paradoksa. Oba s pozitivnim predznakom. Krajem ožujka na (privremenoj) žirajskoj adresi bilo je barem triput više stanovnika nego što ih je inače u to doba godina. Oživjela su i dječja igrališta, dok su ostarjeli, stalni žitelji ćutili solidarnost, pomoć i razumijevanje sa svih strana. Istodobno, više je komunalnih radova na otoku u (post)pandemijskoj krizi nego u zadnjih pet godina!
- Nikad nismo bili tako brojni, dobro organizirani ni složni kao u doba korone. Priskočili su i naši vikendaši. U svemu sam sudjelovao i srcem i službeno – kazivao nam je Miljenko Jerkov, profesionalni žirajski vatrogasac, kojega smo zatekli u pristanišnoj luci Muna.
Možda bismo s Miljenkom, čiji je bliski rođak proslavljeni košarkaš Željko Jerkov, ćakulali i više da nas dobrovoljni vodič, gradski vijećnik i član MO Žirje Anton Dobra nije podsjetio da nas čeka obilazak brojnih žirajskih vala.
Žirjani su, za razliku od davnih vremena, kad su bili zbijeni u starom selu, u novije doba razbacani po brojnim i privlačnim valama (Koromašnja, Mikavica, Tratinska, Pečena, Stupica…). Otuda i akcija elektrifikacije zapadnog dijela otoka, koja ima i zanimljivu povijest. Idejni projekt je odradio žirajski Zadranin Ante Kale, kao član (utihlog) Savjeta za revitalizaciju otoka Žirja. Pisao je potom molbe svim šibenskim gradskim institucijama i komunalnim tvrtkama, a njegova su pisma stigla i do vrhova države, do premijera i bivše predsjednice. Štafetu je potom rado prihvatio već spomenuti Anton Dobra.
- Godinama smo čekali posao na elektrifikaciji. Struju će dobiti više od 100 kuća i 3 uvale, Pečena, Tratinska i Mikavica. Probili smo i 3 kilometra puta do Mikavice. S nadom da će sve biti gotovo do kraja godine – rekao nam je Dobra.