Kao da je jučer bilo, u Šibeniku je bio čitav niz dućana “Sve po sedam kuna”. I zauzimali su vrlo atraktivne pozicije - jedan je bio na šibenskom pazaru, drugi u glavnoj gradskoj ulici Kralja Zvonimira, gdje je danas “Agro Maleš”, treći u samom centru Staroga grada, na križanju Kalelarge i Masne ulice.
Ništa preko noći
Skoro da smo već na njih i zaboravili jer takvih danas više nema ni jedan, ali bila je to roba primjerena tadašnjem tržišnom trenutku i platežnoj moći tadašnje klijentele. Što se u međuvremenu, mic po mic, godinu po godinu, stubokom promijenilo. Pa se danas umjesto jeftine kineske robe i bjelosvjetskog bofla po sedam kuna u centru Šibenika nude i oglašavaju stanovi od sedam tisuća eura. Po četvornom metru. I to “već od”, ako dobro prevodimo englesku riječ “from”.
Tko ne vjeruje meni, može slobodno pogledati sliku. Ili se prošetati do šibenske rive, do hotela “Krka”, pokraj kojeg tvrtka “Šibenik Expo” gradi poslovno-stambenu zgradu od pet katova. Za koju investitor tvrdi da će biti najljepša u Šibeniku. Najskuplja “po kvadratu” već sad sigurno jest.
Naravno, taj se skok - od “sve po sedam kuna”, do “već od sedam tisuća eura” - nije dogodio preko noći. Dapače! Riječ je, naime, o priči koja je krenula prije točno 12 godina, 12. siječnja 2012. godine, kada je Damir Stipičin Perkov - držao je dućan “Mec” u gradu, s tehničkom robom, koji i danas posluje - uplatio jamčevinu od 165.200 kuna za upravnu zgradu bivše “Revije” koja je procijenjena na 3,3 milijuna kuna, na javnoj dražbi imovine propale šibenske tekstilne kuće u stečaju.
Perkov je odmah najavio kako će na mjestu te zgrade niknuti ho(s)tel, s 25 soba, koji će imati vlastiti restoran i poslovne prostore te bazen na najvišem katu zgrade, s kojeg će pucati prekrasan panoramski pogled na rivu i šibenski zaljev. No, ti su se poslovni planovi malo izjalovili, pa je Perkov nekoliko godina kasnije, negdje 2018. ponudio istu tu zgradu na prodaju, po cijeni od 9,5 milijuna kuna - ili 1,3 milijuna eura. S građevinskom dozvolom i idejnim projektom za izgradnju hotela. Koji nikad na tom mjestu nije izgrađen, nego danas na tom mjestu niče poslovno-stambena zgrada.
Hotel je, u međuvremenu izgrađen koji metar dalje, ispod hotel “Krka”, također u pogonu bivše “Revije” i nekadašnjoj kući “Makale”. Riječ je o hotelu “Bellevue” investitora Ante Mioča i Zorana Popovića, odnosno tvrtke “Riva Sunca” koji se počeo graditi prije točno sedam godina, u siječnju 2017. godine. Izgrađen je relativno brzo, za godinu i pol dana, s 45 soba i četiri apartmana, s četiri zvjezdice, vrijedan, kako se onda navodilo, 50 - ak milijuna kuna. Ili oko sedam milijuna eura.
Vizionar Buljubašić
I jesmo li se - sada kada se dovršila ili se upravo dovršava pretvorba nekadašnjih proizvodnih pogona i šibenskih stanova, u hotele i apartmane - i mi svi skupa, kolektivno, pretvorili u sobare i konobare, kako se davno prognoziralo? Ne, nismo. To je danas u našem turizmu deficitaran kadar, koji se, kao i sve drugo, uvozi s Dalekog istoka.
Kako god je šivanje košulja iz Bilica otišlo u Pakistan, Bangladeš i Kinu, tako se otamo dopremaju i kadrovi potrebni za rad u našem, šibenskom turizmu.
Počeo je to u Krešimirovu gradu baš hotel “King Krešimir”, pokojnog Juroslava Buljubašića, koji je prvi doveo radnu snagu s Filipina u Šibenik, 2019. godine. Također u siječnju, u pripremi sezone. Buljo je, uostalom, uvijek bio ispred svog vremena, još tamo osamdesetih, kada je prvi s Dalekog istoka uvozio telefax makinje - rastavljene - pa ih je ovdje kod nas sastavljao, a ratnih je devedestih, kada je bio najveći privatni brodar u Hrvatskoj, prvi počeo uvoziti radnu snagu i Filipince zapošljavati na svojim brodovima.