Deset uginulih mačaka u samo nekoliko dana pronađeno je u Ulici Antuna Mihanovića u šibenskom kvartu Škopinac, a ogorčeni vlasnici i stanari sumnjaju da su nesretne životinje otrovane te strahuju kako ovo možda i nije konačan broj.
Svoju sumnju u trovanje potkrepljuju pronađenim komadićima pancete po kojima je posut prah s plavim zrncima, a koji su bili ostavljeni u aluminijskoj foliji na javnoj površini. U istoj ulici, reći će, prije su se događali i napadi zračnom puškom na ptice i mačke, a najnoviji slučaj toliko ih je revoltirao da su ovaj put odlučili napraviti sve što je u njihovoj moći da se otkrije i kazni počinitelj. Slučaj su prijavili policiji, a po ulici su oblijepili plakate kako bi ostale stanare upozorili na otrovne mamce koji bi mogli biti kobni ne samo za kućne ljubimce nego i za djecu! Vrijeme je, slažu se, da Zakon o zaštiti životinja više ne bude mrtvo slovo na papiru.
Prekasno za uginule
Sve to prekasno je, nažalost, za uginule mačke. Među njima su i osmogodišnji crno-bijeli Brko vlasnice Snježane Kovač, trogodišnja trikolorka Fejka Ivane Šimundić i tigrasti Beni Rade i Josipa Polića. Uginuli su u najgorim mukama, u grčevima i povraćanju, s pjenom na ustima i ogromnom količinom izlučene sline zbog čega im je cijelo tijelo bilo mokro kao da su poliveni vodom. I dok su Ivana i bračni par Polić stigli prekasno da pomognu svojim ljubimcima, Brku je u dvorištu iza kuće pronašla Tihana Brajković.
K njoj je, naime, redovito navraćao na porciju slastice i maženja. Bio je kastriran i redovito cijepljen, baš kao i Fejka, pa je krug njihovih "skitnji" bio vrlo ograničen. I Beni je najveći dio svog vremena provodio u kući i dvorištu svojih vlasnika s ponekim izletom na susjednu ulicu. Šokirani vlasnici zgroženi su od pomisli da bi susjedstvo mogli dijeliti s nekim tko bi bio sposoban za takvu okrutnost.
– Brku smo pronašli jedva živog i odmah smo ga odveli veterinaru. Pokušali su ga spasiti, ali su sutradan ujutro zvali iz veterinarske ambulante i rekli da je uginuo. Veterinar je rekao da sumnja na trovanje pesticidima ili herbicidima. Nismo se ni snašli kada je susjeda javila da je i ona pronašla jednu mrtvu mačku. Ponovo smo zvali veterinara i pitali što nam je činiti. Rekao je da pokušam vidjeti ima li kakav trag, nekakva ostavljena hrana...
Išla sam pogledati tamo gdje sam pronašla Brku i onda u susjednom dvorištu vidjela komade pancete u foliji. Prešla sam preko zida, to uzela i stavila u najlon. Susjed me vidio, a ja sam mu rekla da ću to odnijeti na policiju. On je onda otrčao i počeo po svom dvorištu sklanjati još neke ostatke i posudicu. Nisam uspjela točno vidjeti, ali se nakon toga negdje brzo odvezao motorom, a mi smo otišli na policiju – pripovijeda Tihana. Sa sobom je, kaže, ponijela i sumnjivu pancetu, ali u policiji je očito nisu ozbiljno shvatili te su je uputili veterinaru zbog analize sporne pancete.
Policija: Provodimo izvide
– Policija je rekla da to nije njihov posao, da veterinari moraju vidjeti o čemu se tu radi. Ponovo sam zvala veterinara i on je rekao da to nije istina, da oni mogu biti samo svjedoci u slučaju, ali da policija treba izuzeti taj dokaz. Vratili smo se na policiju. Neki mlađi policajac bilježio je što smo govorili. Ali mi se ni na što nismo potpisali, pa vjerojatno to i nije ni bilo službeno...
Rekli su da oni ne mogu ništa, otrov nisu ni pogledali, a kamoli uzeti. Na naše inzistiranje izišli su na teren i upozorili tog čovjeka. Rekli su mu da ga se sumnjiči za trovanje mačaka, da je to uznemiravajuće i ako se to opet dogodi da će policija postaviti kamere. Susjed je sve to negirao i na tomu je stalo – govori Tihana, koja tvrdi kako je od prije svima dobro poznato da taj čovjek ne voli životinje, a ističe i kako je on navodno priznao drugom susjedu da je prije desetak godina zračnom puškom ubio njezina mačka.
Mrtvu mačku na ulici ispred svoje kuće pronašla je i Ljiljana Milović.
Dosta je toga, kaže, i ovomu se mora stati na kraj. Revoltirana je i spremna sve reći policiji, a hororu u Ulici Antuna Mihanovića posvjedočila je i Milena Škugor. Prije nešto više od mjesec dana njezin je mačak zračnom puškom pogođen u trbuh.
– Žarko bih željela saznati tko mu je to napravio. Na sreću, mačak se oporavio. Operiran je, a veterinari su mi potvrdili da je to bilo iz zračne puške. Vidi se metak na rendgenskoj snimci... Ovo je užasno! U panici sam i čim ga ne vidim da je tu okolo, odmah zovem susjedu Ljilju je li mi vidila mačka. Ali, nije ovo od jučer. Imala je i ona kućnu mačku, i ona tamo... Sve te mačke potrovane su. Čim koja dođe, ugine. Bilo je tu i grlica i golubova na fafarinkama, to je sve skinuto zračnom puškom – uzrujana je Milena Škugor, ali dodaje da će, sada kada sve ovo vidi, i ona prijaviti policiji slučaj ranjavanja svog mačka.
Od glasnogovornika PU šibensko-kninske Šime Pavića doznaje se, pak, kako su za sada zaprimljene četiri prijave.
– Policija u ovom trenutku provodi izvide kako bi utvrdila sve okolnosti, prikupljaju se saznanja i o svemu utvrđenom će biti obaviješteno Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku – kazao je Pavić.
Nije, međutim, mogao komentirati ponašanje policajca koji je Tihani Brajković rekao kako se tu ništa ne može, kao i onih koji su u slučaju s mogućim kaznenim predznakom, na terenu izrekli samo opomenu. Izvidi su tajni – napominje Pavić, a protokol postupanja je da policije nakon zaprimljene prijave utvrđuje sve činjenice. Drugim riječima, obavi razgovor, prikupi dokaze, eventualno obavi vještačenje i drugo, a nakon toga u suradnji s državnim odvjetništvom i ovisno o tome što je sve utvrđeno podnosi se odgovarajuća prijava, objasnio je Pavić.
Trovanja i 2019. godine
Kakav će biti rasplet slučaja smrti mačaka iz šibenskog Škopinca, tek će se vidjeti. Statistički podaci iz prijašnjih godina o ubijanju i mučenju životinja na šibenskom području nisu baš ohrabrujući. Prema policijskoj evidenciji u 2019. godini evidentira su četiri takva kaznena djela. Tri su razriješena i počinitelji kazneno prijavljeni, dok četvrti slučaj, a riječ je baš o mački, još nije razriješen. Lani su pak registrirana tri slučaja mučenja i ubijanja životinja i to: krava, pasa i mačaka, ali je policija kaznenu prijavu uspjela podignuti samo u slučaju "oštećenog" psa.
'Domišljati' mučitelji i ubojice
Veterinar Emil Ofner iz ambulante "More" bio je dežuran kada je nesretni Brko trebao hitnu veterinarsku pomoć.
– Došao je vidno dehidriran, sav slinav kako obično bude u slučajevima trovanja. Posumnjali smo da je to i ovdje posrijedi. Nažalost, to se često događa. Mačke nastradaju često u vrijeme tjeranja i macanja. Nekim ljudima to smeta, misle da će ih se tako još namnožiti. Nemaju svijest da se to može riješiti sterilizacijom i kastracijom, a onda otruju ne samo jednu mačku koju su uzeli na zub nego sve iz cijelog kvarta. Događaju se i slučajna trovanja kada ljudi vrtove i polja tretiraju sredstvima protiv korova, koja se mogu naći i u lokvama vode koje mačke vole piti – govori Ofner i dodaje kako se u posljednje vrijeme mačke sve više truju na gotovo bizaran način.
Zlotvori koji tu imaju na pameti kupe jedno građevinsko sredstvo, ovdje namjerno nećemo navesti o čemu je riječ da neki ne bi bili "inspirirani", jer ono u sebi ima jednu vrstu konzervansa koji je poguban za životinje.
Zločin protiv životinja
Emil Ofner podsjeća sve koji ne znaju, pa tako i one u policiji, da veterinari mogu sumnjati u trovanje, ali oni nisu ti koji skupljaju dokaze. Vlasniku koji sumnja da mu je ljubimac otrovan, mogu tek savjetovati da se obrati policiji i veterinarskoj inspekciji.
– Mi se bavimo živom, a ne mrtvom životinjom. Naša je zadaća da spasimo, izliječimo životinju. Mi nemamo toksikologe i patologe koji bi napravili obdukciju i čiji bi nalaz imao službenu težinu. Mi nismo ni zavod ni institut da se time bavimo. Vani postoje posebni stručnjaci koji se bave i istražuju zločine protiv divljih i domaćih životinja te kućnih ljubimaca. Kod nas, kada se ovako nešto dogoditi, ne zna se tko što mora napraviti. Takvi protokoli postupanja vjerojatno postoje negdje na papiru, ali u praksi vlada zbrka i svi su zbunjeni – kazao je Ofner.