S učenicima završnih razreda šibenskih osnovnih škola uskoro će biti organizirane posebne radionice na kojima će se raspravljati o sve prisutnijem problemu kockanja među mladima. O toj temi razgovarat će se i s roditeljima, nastavnicima i razrednicima osnovaca. Posredstvom upitnika i anketa, te u živoj raspravi s djecom konkretizirat će se stvarni razmjeri te vrste ovisnosti u našoj sredini te definirati daljnji koraci. Kazala je to Zorana Vrbičić, pedagoginja u OŠ Jurja Dalmatinca i šibensko-kninska županijska koordinatorica za školske preventivne programe.
Planirane aktivnosti rezultat su, veli, nedavne edukacije za implementaciju programa prevencije kockanja mladih "Tko zapravo pobjeđuje?", na kojemu je sudjelovala zajedno s 30-ak kolega – stručnih suradnika i nastavnika osnovnih i srednjih škola s područja Šibensko-kninske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije.
– U tri dana organizirano je osam radionica, a bavili smo se i demonstracijama, primjerima dobre prakse, rješavanjem konkretnih problema, igranjem uloga kako odoljeti pritisku vršnjaka i ne dopustiti se nagovoriti, kao i prezentacijama koje će biti prikazane roditeljima i nastavnicima – ističe pedagoginja.Oduševljena pomnom pripremom trodnevnog stručnog skupa koji je organizirao zagrebački Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u suradnji s Hrvatskom udrugom za igre na sreću, Vrbičić najavljuje ustrajan rad na edukaciji djece i mladih i osvještavanju teškoća prouzročenih kockanjem.
– Djeca ulaze u svijet kocke već u sedmom i osmom razredu osnovne škole, a riječ je o globalnom problemu kojega ni naše okruženje, nažalost, nije pošteđeno, samo što još uvijek nismo svjesni stvarnih razmjera. Računala i pametni mobiteli sredstva su kojima se mlađe generacije služe vještije od odraslih, a upravo im napredak tehnologije kockanje čini jednostavnim i dostupnim. Zapravo im je nadohvat ruke, pa je kod njih to lakše pobuditi zanimanje za velike dobitke na koje uvijek računaju. Ovakvim radionicama ukazat ćemo im na činjenicu da su stvarni dobitnici igara na sreću, odnosno kockanja, sami priređivači, a nikako sudionici, također i na trajne posljedice koje kockanje u slučaju prelaska u ovisnost ostavlja, ne samo na pojedinca, nego i na njegovu obitelj, pa i na lokalnu zajednicu – kaže Vrbičić.
– Računamo da ćemo nakon nekoliko mjeseci imati povratne informacije o razini rizičnog ponašanja. Ovisno o pokazateljima, vidjet ćemo što nam je činiti, no u svakom slučaju posvetit ćemo se suzbijanju negativnih posljedica i razvijanju životnih vještina djece. Koristit ćemo, naravno, i satove razrednika, na kojima smo i do sada obično organizirali različita predavanja. Ipak, naglasila bih da prevencija nije jednokratno predavanje, nego sustavni rad s djecom tako da im se problem približava na način koji im je prihvatljiv. Kad se radi na takav način, onda se stvarno može jako puno doznati o tome što djecu privlači kocki, ali im i objasniti da nisu sami, da nam se mogu obratiti s povjerenjem, da mogu zatražiti pomoć. Podrška je jako bitna – mlade valja ohrabriti da o tome razgovaraju i da u nekome pronađu oslonac, bio to roditelj, nastavnik ili razrednik.
Ovisnost o kocki šibensko-kninska županijska koordinatorica za školske preventivne programe naziva svojevrsnim malignim oboljenjem ponašanja i zato ga, mišljenja je, valja što ranije uočiti i suzbiti.
– U protivnom, posljedice mogu biti užasne. Djeca se otuđuju i izoliraju, ulaze sve dublje u kocku i klađenje, materijalne gubitke nadoknađuju najčešće krađom od roditelja, obitelji... i tako još dublje poniru u probleme. Da bismo tu pošast suzbili, valja joj se suprotstaviti znanjem – rezimirala je Vrbičić.