StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetBliži se dan odluke

Potresna priča o borbi jednog oca s Centrom za socijalnu skrb: Sina mi možete odvesti u dom tek kada ja budem u sanduku!

Piše Iva Badanjak/JL
18. travnja 2018. - 15:51

Božidar Lauš (32) otac je troje maloljetne djece koje sud želi smjestiti u dom jer roditelji ne zadovoljavaju uvjete za njihov odgoj. Najstariji sin (6) živi s njim u Horvatima nedaleko Zagreba, a mlađi sin (4) i kći (2) kod majke su u Vrgorcu.

Sve je započelo prije godinu i pol dana kad je Božidaru na vrata pokucala socijalna radnica.
– S gospođom iz Centra za socijalnu skrb vodim rat zadnjih godinu i pol dana. Ona je zacrtala da se meni djeca oduzmu i da se smjeste u dom u Samoboru. Izmislila je da nemam uvjete za njih i još tko zna kakve priče o meni. A ja tvrdim da su djeca kod mene zbrinuta, i stambeno i materijalno, sve imaju. A u ženinoj kući nema ni krova, prozori su razbijeni, izmet je po podu. Ne bih ni psa tamo držao – govori nam Božidar.

Nakon toga prvog iznenadnog pojavljivanja, Božidar tvrdi kako se socijalna radnica vraćala najmanje deset puta s raznim zahtjevima koje je trebao ispuniti kako bi mogao zadržati djecu.
– Tražila je da postavimo novi krov, centralno grijanje, laminat... Napravio sam sve što je tražila i opet nije bilo dobro. Samo je ponavljala: “Nemate uvjete”. Ne znam zašto mi želi uzeti djecu. Možda zato jer sam bez posla koji ne mogu dobiti zbog epilepsije. Ali, radim ja u fušu, čistim tavane i podrume, a i moja majka i očuh, koji žive sa mnom, imaju stalne poslove, pa imamo primanja – kaže nam Božidar.

Kod koga će i gdje djeca na kraju završiti, znat će se 25. travnja, na posljednjem ročištu za skrbništvo. Prema Božidarovim riječima, do sada su se održala dva suđenje na kojima se njegova supruga nije pojavila, a tvrdi i kako se djece već odrekla jer je potpisala kako se slaže da ih se smjesti u dom. Međutim, kaže, on od njih neće tako lako odustati.

– Uzet će mi sina samo preko mene mrtvog. Po zakonu ga ne smiju “iščupati” meni iz ruke, a ja vam kažem da ga neće moći uzeti. On će u domu završit tek kad ja budem u sanduku. Ne želim da odrasta bez roditelja. Ja sam ostao bez svog oca s 12 godina, ne želim da on proživi iste strahote – govori Božidar.

Tri ‘kamiona’ igračaka

A da je već sada proživio i previše za svoj kratki šestogodišnji vijek, pokazuje i to što s nama nije htio uopće pričati, čak ni odgovoriti kako se zove. Razloge takva suzdržana ponašanja objasnila nam je njegova baka Mirica Jedvaj, prema kojoj pokazuje najviše privrženosti.

– Znao se skrivati pod stolom čim bi čuo da je netko pred vratima. Tek se nedavno malo oslobodio straha od ljudi. To je sve zbog njegove majke kod koje je živio jedno vrijeme. Kad sam ih zadnji put išla posjetiti u Vrgorac, zatekla sam njezina otac kako ga tuče rolom aluminijske folije. Tada sam odlučila uzeti ga natrag. Popustili su iz straha da ih ne prijavimo za zlostavljanje. Preostalo dvoje djece nam nisu htjeli dati – objasnila je baka Mirica.

Kaže nam i kako će mališan uskoro krenuti kod dječjeg psihologa, kako bi se naučio bolje nositi sa svim proživljenim stvarima, koje su nema sumnje na njega već ostavile dubok trag. Iako izgleda vrlo povučeno, kao i svako dijete njegove dobi, zaigran je i živahan. Kad smo došli, nekoliko minuta se igrao sa sličicama nogometaša koje je lijepio u album, a kad mu je dosadilo, odlučio je izići van na sunce i igrati se autićima.

– Svaki dan ide u vrtić Ujutro ga ja tamo vozim, a popodne po njega dolazi baka. Kad dođe doma, obično je to oko pola četiri, idemo se igrati vani, ako je lijepo vrijeme. Volimo kositi travu zajedno. Ja na svojoj kosilici, a on na svom trimeru. Ali, najdraže mu je ljuljanje. Čim dođe iz vrtića, odmah leti prema ljuljački i tamo bude satima, dok ga ne zovemo na večeru – govori nam Božidar.

Baka Mirica dodaje kako joj unuk svaki tjedan ide na nogomet, i da uči engleski jezik, a što se tiče igračaka, ima ih, veli, za napuniti tri kamiona.
– Tu mu ništa ne fali. Sve ima. Zašto ga žele smjestiti u dom, nije mi jasno. Da mogu, ja bih preuzela skrbništvo nad njime. Ali, ne daju mi. Ma, sve je bolje nego da bude sa svojom majkom – govori baka Mirica.
Iako su snaha i svekrva od samog početka bile na ratnoj nozi, Božidar nam govori kako se situacija između njega i njegove, još uvijek službeno, supruge promijenila šest mjeseci nakon Antonijeva rođenja.

– Na prvi pogled činila mi se normalna, sasvim u redu cura. Ubrzo smo se vjenčali, dobili sina i tu je sve krenulo krivo – prisjeća se Božidar.
Prvi put, kaže, prevarila ga je prije pet i pol godina. Sin im je imao tek nekoliko mjeseci kada ih je napustila, jer je našla drugog muškarca.

Studeni, 2016. godine

– Otišla je s najgorim ološem u ovom kraju. Vratila se nakon sedam dana i ja sam je zbog djeteta primio natrag. Drugi put je bilo kad smo bili podstanari u Gornjoj Bistri. Tada je otišla s alkoholičarem stariji od nje 30 godina. Vratila se nakon četiri mjeseca i opet sam prešao preko svega. Kakvu sam samo sramotu doživio, ne smijem se u selu pokazati – ogorčeno će Božidar.

Htio je i dalje da obitelj ostane na okupu, bez obzira na sve. Na nagovor supruge, pristao je s djecom otići u Dalmaciju kod njezinih roditelja.
– Otišli smo 24. studenoga 2016. godine. Bilo je u redu prvih nekoliko dana, dok nisam primijetio da se opet nalazi sa svakakvim muškarcima. Opet su krenule svađe, a njezin stric i tata protjerali su me na Novu godinu i prijetili da će me zapaliti ako se opet pojavim – prisjeća se 32-godišnjak.

Od tada nije vidio preostalo dvoje djece, koji su ostali s majkom, a ne bi ni starijeg sina da ga baka, kaže, nije spasila.
– Ma, sve sam ja kriv jer sam, nakon što nas je prvi put napustila, dao ženi da se vrati doma. Jadna djeca će oboljeti na živce, što su sve proživjela. Ja samo želim da su oni zbrinuti i da odrastaju bar s jednim roditeljem – zaključuje Božidar..

24. travanj 2024 20:07