StoryEditor
Zanimljivostilegenda ‘Torcide‘

Papagaj Koko velika zvijezda kultnog restorana u Donjem Polju: od gostiju stalno žica pomfrit,a gazde izluđuje jer zvoni kao mobitel

Piše Branimir Periša
21. listopada 2020. - 12:53
Papagaj Koko s vlasnikom Žarkom ŠuperbomNikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Kada naraste i postane veliki, papagaj Koko bit će slavniji od renomiranog "janjičarskog" restorana "Torcida" u Donjem Polju.

Sada su mu tri godine, a ta vrsta – afrička siva papiga, poznatija kao Žako – ionako poživi i do 80!

Gosti već zadirkuju vlasnike da ih je papagalo zasjenilo popularnošću, a pripada Žarku Šuperbi, koji zajedno s bratom Jerom vodi "Torcidu". Ne samo da mu je Žarko vlasnik, nego su njih dvojica svoji dušom i srcem, jer je on jedini u obitelji kojeg sluša kao pseto i s njime se draga i kokolava satima.

Prema Žarkovoj supruzi i djeci je manje-više ravnodušan, a mediji su već pronijeli glas da Koko, budući da živi u stanu iznad restorana, čupa i kusa janjetinu kao da je vuk ili orlušina, te da mu je – vidi bonkulovića – najdraži papršnjak.

- Ma kakvi, ništa od toga, osim što je zgodna novinarska dosjetka, budući da je janjetina s ražnja forte na jelovniku našeg restorana. Ali, Koko će rado užicati pomfrit od gostiju, budući da slobodno leti prostranom terasom i slijeće na visoke tende, čak im i ne da mira dok ga ne nagrade štapićem prženog krumpira - smije se Žarko.

I to je ono što Kokova vrsta zbog masnoće ne bi smjela jesti (ne bismo ni mi!) pa onda, kada se već dogodi, nastoji mu oteti zalogaj na koji je ovaj ipak gulož. Tako i Koko potvrđuje onu da je najslađe zabranjeno voće.

Za njega je inače jedino biljna hrana, isključivo sjemenke suncokreta, kukuruza i kikirikija u kvalitetnim mješavinama iz specijalnih trgovina. Slasno će pojesti također mrkvu ili jabuku, vješto pridržavajući zalogaj nožicom.

- Naš odnos - nastavlja Žarko, koji je s Kokom ušetao u restoran budući da je vani kišilo - opisan je u literaturi kao pravilo.

Uvijek odabere nekog od ukućana za svoga ljubljenog i njemu pridaje najviše pažnje i nježnosti, kao da nije ptica nego sisavac. I traži isto zauzvrat, osoba je u punom smislu te riječi.

Nimalo neobično za žakoa, koji slovi za najboljeg govornika u ptičjem svijetu, Koko zasad izgovara tridesetak riječi, slaže kratke rečenice i vjerno reproducira čitav niz zvukova: škripi poput vrata i ladica po stanu, laje kao pas, mjauče kao mačka, zvoni kao mobitel, zviždi kao policijska zviždaljka, bigliše poput slavuja ili imitira pjev gardelina i drugih pjevica koje svakodnevno sluša, budući da živi na rubu pitomog Donjeg polja.

Mesnati jezik

Nije živo obojan krasnik poput većine šarenih papiga nego je skromnog, golublje sivog ruha, s drsko crvenim repom i sva njegova začudna mogućnost podražavanja ljudskog govora i čitavog niza zvukova dolazi iz anatomije njegova govornog aparata kod kojeg je najvažniji mesnati jezik. Njegov talent za reprodukciju zvukova jedino je maštom ograničen!

Žarko ga je kupio od ljudi iz Dubrovnika koji za njega nisu imali vremena i učinili su dobro djelo, budući da veliki papagaji, ta vrsta naročito, upadnu u tešku depresiju ako ih se zanemari.

Za njega treba imati vremena, strpljenja i pažnje, pa Žarko nastoji svaki slobodni trenutak provesti s Kokom na ramenu, u glađenju i tepanju ili ga pogledom prateći dok leti u širokom krugu naselja rastegnutog pored ceste Šibenik - Vrpolje.

Utoliko je Koko vjerojatno jedinstvena papiga, budući da dobar dio dana, kada je Žarko zauzet poslom, leti naseljem i svraća od kuće do kuće, tražeći ljude!

Postao je miljenik cijelog Donjeg Polja, sjedi na vrhu rasvjetnih stupova i ponaša se kao pravi, neustrašivi glavar sela, a kada mu dodije vraća se kući.

Tu se otkriva zašto je veliki njemački prirodoslovac Brehm, koji je i sam imao jednoga jakoa – kako mu je originalno ime iz afričke domaje, pa se "pofrancuzilo" u "žako" – papagaje nazvao majmunima ptičjeg svijeta.

Koko će naime, zato što je inteligentan i znatiželjan poput majmunčića, dotaknuti i pokušati kljunom dohvatiti i pokvariti sve što stigne.

Susjedima krade štipalice

Tako Žarko svaki mjesec nekim susjedima za naknadu nosi vrećicu štipavica za rublje, koje njegov nerazdvojni drug poskida s tiramola i uništi, a još su mu slađi mladi pupovi loze. Srećom, Žarko ne treba počinjenu štetu vraćati i u grožđu – budući da dragome Koku susjedstvo gleda kroz prste i nema ljutnje na njegove nepodopštine.

Pa i kada iskida sve bilježnice Žarkovoj djeci, razbije koju čašu i razbaca po podu sve što mu se na stolu nađe pod kljunom...

Goste lokala svakodnevno zabavlja vještinom otvaranja kutije cigareta: pruže mu neotvorenu škatulu na šank, on je primi nožicom i čudesnom spretnošću kljuna otvori.

Nekad izvuče neoštećenu cigaretu, ponekad je smrvi pa bi mogao biti glavnom zvijezdom kakve kampanje protiv pušenja. Kada je riječ o Koku i njegovim istovrsnicima, malo će koja brava, naročito na kavezu u kojem obitava, odoljeti njegovoj vještini da jotvori kljunom, domišljato joj pronalazeći slabu točku.

Galebovi neprijatelji

Nije Koka u slobodnom letu pokolebao ni napad četiriju galebova za vrijeme njegovih skitnja, a jedan ga je čak u naganjaju zrakom dohvatio za nogu, govori nam Žarko. Kiša je stala, padala je tek pokoja kap, pa ga je ipak izveo na letenje.

- Naučio je da su mu galebovi neprijatelji i otad se on prvi ustremi na njih, a kada uzvrate napad, tada im, premda ne osobito spretan letač i malo teže zadnjice, vješto uzmiče u posljednji trenutak, izvodeći naglu bravuru u zraku.

U svemu tome kao da se zabavlja, a ja sam odlučio previše ne strahovati, nego ga puštati i dalje, premda može stradati. Neka barem živi kvalitetno i slobodno - govori Žarko.

Jednom je Koka odnijelo jako jugo, čijoj se snazi letenjem nije bio u stanju oduprijeti. Procijenio sam da će ga otpuhati na obližnje Pode i kada sam se tamo odvezao autom, samo sam jednom zazviždao i već mi je sletio na rame.

U letu prati i Žarkov auto, a kao pravi bekrija razgali se i počne plesati na onu tamburašku: "Kad mi padne šešir na čelo, pa izmjerim cestu kroz selo..." koju mu gazda i nerazdvojni drug redovito pjeva na uho.

- Sinoć me je pod terasom čekao da se vratim s jednog sastanka. Nije imao mira dok nisam došao, iako je bio prvi mrak, oko sedam. Tek tada je u miru ušao u krletku i spremio se na spavanje, opisao je Žarku najsvježiji primjer Kokove privrženosti.

Pa ako vam jugo nanese pticu kao s ovih slika, to je onda sigurno dešpetožni, odvažni i simpatični prgavac iz Torcide. Neka mu muzikaši odsviraju rečenu bekrijsku i osušite ga fenom ako je pokisao: to obožava!

Izdvojeno

04. prosinac 2020 06:44