StoryEditor
Lifestyleveć su domaći

Makedonski bračni par iz Debra za svoj novi dom izabrao naš grad: ‘Šibenik smo ucrtali kao svoju najdražu luku‘

Piše Ivo Mikuličin
23. listopada 2020. - 12:29
Bračni par iz makedonskog Debra odabrao je Šibenik za svoj novi domNikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Dalmacija u mom oku, a Makedonija u mom srcu! To je bio prvi dojam ugodne ćakule s Oliverom i Dejanom Vapski, bračnim parom koji se prije šest godina iz makedonskog Debra, gradića na granici s Albanijom, preselio u Šibenik. No prvi dojam katkad vara. Čim smo krenuli dublje u razgovor shvatili smo da su spomenuti Makedonci već poklonili dio srca Krešimirovu gradu.

Prosto imponira način na koji Dejan Vapski vodi pogon KNAUF-a u Uzdolju kod Knina, kombinirajući veliki trud s poslovnim uspjehom sa željom da mladi djelatnici ostanu na svojim ognjištima u tom dijelu Šibensko-kninske županije. Istodobno, učiteljica i likovna umjetnica Olivera nije krila svoje emocije prema Šibeniku na nedavnoj samostalnoj izložbi u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić". Riječju i djelom. U središtu pozornosti našla se njezina "Šibenska katedrala", nastala unikatnom tehnikom, koncem i ljepilom.

– Glavna fora te tehnike je da se ljepilo uopće ne vidi. Nanosi se pincetom, a preko njega tanki svileni konac. To je filigranska tehnika, koja traži i preciznost i kreativnost. I prije svega inspiraciju. A Šibenik je za tren postao moja inspiracija, kreativno svjetlo. To je grad koji imponira ljubavlju prema tradiciji i umjetnosti. Specifičan mediteranski grad. Grad sporta, glazbe i ljubavi. Ne krijem da sam kroz svoju "Šibensku katedralu" podarila gradu Šibeniku veliki dio svoje makedonske duše – otvorila se Olivera.

A kako tvrde Olivera i Dejan, u Šibenik su se na prvi pogled još više zaljubila njihova djeca. Gimnazijalka Natalija i studentica Angelina.

–​ Natalija se već osjeća pravom Šibenkom, dok Angelina studira stomatologiju u Skoplju, ali jedva čeka da skokne natrag u Šibenik. Ne samo ljeti. Shvatili smo relativno brzo pravi šibenski đir. Šibenska filozofija da žena drži tri kantuna u kući je vrlo slična našoj, makedonskoj. Šibenčani sa šlifom mogu otvoriti sva vrata svijeta. Ovdje smo naučili puno životnih istina. Cijela obitelj pucala je od sreće, kad je Dejan dobio hrvatsku putovnicu, sad je na redu i ženski dio obitelji. Kupili smo i stan na Jamnjaku. Kao najbolji znak da smo Šibenik zacrtali kao svoju najdražu luku, u kojoj se, ako bog dade zdravlja, mislimo usidriti još godinama, desetljećima –unisoni su Dejan i Olivera Vapski.

Izložba u Zagrebu

Zagreb bi u studenome trebao biti iduća postaja Oliverina umjetničkog puta, jer je izložba u Zadru u zadnji tren otkazana zbog novog vala pandemije koronavirusa.

– Moja prva izložba bila je dio "Dana makedonske kulture u Šibeniku" te je izazvala veliko zanimanje. Posebno mi imponiraju komplimenti uvažene Zdenke Bilušić. Ima i dovoljno zainteresiranih za izložena djela. Zdenkine pohvale i nemalo zanimanje posjetitelja su mi dodatni poticaj da nastavim sa svojim djelima u posebnoj tehnici. Za to imam i dovoljno vremena. U Debru sam bila učiteljica, ovdje sam više domaćica. Otuda i dovoljno slobodnih trenutaka za vožnju biciklom, planinarenje… I suprug, i ja smo članovi šibenskog planinarskog društva "Kamenar". Sve više otkrivam i nalazim puno veza između Šibenika i Makedonije. Ponekad se osjećamo i kao makedonski izaslanici u Dalmaciji. Kao neki novi vjetar na šibenskoj rivijeri – uvjerena je Olivera Vapska.

Dejan, pak, priznaje da je bio gotovo fasciniran filmom o 950. obljetnici Šibenika. Doživio ga je kao šibensku poruku urbi et orbi da se sve prepreke i nesporazumi u životu mogu nadvisiti kulturom i tolerancijom.

– Naš pogon KNAUF-a ne doživljavam samo kao prvu hrvatsku tvornicu gips-kartonskih ploča. Meni je bitno da je on lociran na svojevrsnom raskrižju kultura, pa posao traži i dodatnu empatiju prema zaposlenicima. I ne samo prema njima. U tom smislu imam veliko iskustvo, jer sam u Debru živio skladno s Albancima i Turcima, te mojim Makedoncima, koji su u tom gradu zapravo manjina. Rad s ljudima je najosjetljiviji u mojoj funkciji direktora pogona. Riječ je mahom o mladim osobama, koje su se tek formirale ili kane osnovati obitelj. O djelatnicima s područja Knina i Drniša. Zato su poslovni uspjesi tvrtke ili njezin održivi rast vrlo bitni u nastojanjima da njihov obiteljski život bude mirniji, sigurniji. Da na neizravan ili vrlo neizravan način spriječimo njihovo iseljavanje. Stoga ćemo na proljeće vjerojatno i povisiti plaće. Da im dodatno pomognemo u želji da ostanu na svojim ognjištima. Naravno, s obzirom na to da je riječ o području koje je ne tako davno bilo zahvaćeno ratom, čini cijelu problematiku dodatno osjetljivom, zahtjevnijom – na ozbiljan način se otvorio Dejan.

Pilot- projekt

Uzdoljski KNAUF je od 55 zaposlenih u zadnjih nekoliko godina "narastao" na 80 djelatnika. Prosječna plaća zaposlenih kreće se oko tisuću eura, a godišnji promet zna dosegnuti i 40 milijuna eura.
–​ KNAUF Hrvatska je prvi po poslovnim rezultatima u svjetskoj obitelji KNAUF-a, dobrim dijelom zahvaljujući našem pogonu. No ne zadovoljavamo se postignutim. Želimo biti pioniri u lansiranju novih proizvoda. Zato je naš pogon u permanentnoj vezi s centralom tvrtke. Mi smo kao tvornica i pilot-projekt na planu digitalizacije. Sve više smo izvozno orijentirani. No ne pretjerujem kad kažem da nam je briga o radniku na prvom mjestu. Da je ljudskost jedna od četiri najvažnije vrijednosti obitelji KNAUF. U spomenutoj brojci od 40 milijuna eura ćuti se da su djelatnici dali svoju dušu, da emotivno doživljavaju rast pogona – ne krije Dejan Vapski zadovoljstvo rezultatima KNAUF-a.

Olivera priznaje da je umjetnička duša, da joj baš ne pašu poslovni razgovori. Zato je našu ćakulu po dobrom, starom ženskom običaju prekinula kratkim šopingom. Čim se vratila za stol šarmantna Makedonka još jednom je usmjerila razgovor u emotivne, šibenske vode.

–​ Klapska pisma nas smiruje na poseban način. Guštamo u điravanju šibenskom rivijerom. Rogoznica, Primošten, Grebaštica, Srima, Jadrija, Vodice… Lijepi su i otoci Zlarin i Prvić. Nažalost, nismo još stigli do Žirja, za koji govore da je primjer divlje, nepatvorene ljepote. Bili smo silno sretni kad smo shvatili da jednako o Šibeniku i šibenskom kraju misli i legendarni makedonski glazbenik Vlatko Stefanovski, koji je, također, rodom iz Debra. Na prekrasnoj Tvrđavi sv. Mihovila bio je posebno očaran ne samo starom gradskom jezgrom, već i zalaskom sunca, pogledom prema otocima – još jednom su bili unisoni Olivera i Dejan.

Novčani bonusi

Šibensko-makedonska ćakula trajala je na štekatu kamenog hotela "Life Palace". Bez zaštitnih maski, ali na kakvoj-takvoj udaljenosti s našim više nego ugodnim sugovornicima. No tema pandemije COVID-19 bila je neizbježna. Na to nas je vrlo izravno podsjetio konobar s maskom.

– Ne morate mi vjerovati, ali prvi val pandemije nije ostavio nikakvog traga na proizvodnji i ponašanju naših zaposlenika. Dapače, ožujak je bio rekordan po poslovnim rezultatima u našem pogonu KNAUF-a. Unatoč "lockdownu". Poduzeli smo sve mjere da zaštitimo naše djelatnike, a da istodobno ne ugrozimo proizvodnju. Nismo, za razliku od drugih, imali potrebu za državnom pomoću. Naprotiv, svoje smo djelatnike, zbog sjajnih poslovnih rezultata tvrtke, nagradili novčanim bonusima. A s tom praksom ne kanimo prestati. Imam još jednu neskrivenu želju. Da našu tvrtku približimo u svojim projekcijama Šibeniku, kao županijskom središtu – završio je Dejan Vapski.

Izdvojeno

04. prosinac 2020 19:34