StoryEditor
OstaloSjećanje na Dražena Petrovića

Bio je svjetska faca, osvajao je lakoćom igranja i jednostavnošću življenja... Zato je i ostao idol svim generacijama

Piše Krešimir Gulin
7. lipnja 2020. - 11:03
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Prošlo je 27 godina od tragičnog 7. lipnja 1993. godine kada je u prometnoj nesreći kod njemačkog grada Ingolstadta poginuo Dražen Petrović, jedan od najboljih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena. Unatoč silnom proteku vremena sjećanja na Dražena na blijede. Naročito ne u njegovom rodnom. Zato su i ove nedjelje Draženovi sugrađani odali počast 'svom malom'. Logično, ceremonija se odigrala na Baldekinu, mjestu gdje je Dražen napravio svoje prve životne i košarkaška korake. Brojne delegacije zapalile su svijeće i položile cvijeće kod Draženovog spomenika pored košarkaške dvorane na Baldekinu i kod koša ispred obiteljskog stana Petrovićevih u nedalekoj Preradovićevoj ulici.

Prava je rijetkost da i nakon gotovo tri desetljeća od smrti nekog sportaša njegova zvijezda vodilja i dalje snažno sja:
- A kako neće kad je Dražen posjedovao iznimnu karizmu. Evo, moj sin ima deset godina i tek se počeo baviti košarkom i već je njemu i nejgovoj generaciji Dražen uzor. Mislim da ne pretjerujem kada kažem da će Dražen biti uzor košarkašima i za 100 godina- emotivno je zborio Miro Jurić, jedan od najtalentiranijih šibenskih košarkaša u post Draženovoj eri. Jurić je među ostalim bio u reprezentaciji Hrvatske koja je u Torontu 1994. godine osvojila broncu, no njegova karijera nije dosegla one razine koje je objektivno mogla gledajući talent koji je imao u rukama.

Jurić se prisjetio i tog kobnog 7. lipnja 1993.
- Taman sam se spremao na trening i otac mi je ispred dvorane rekao da je poginuo Dražen. Nisam mu vjeorvao, pomislio sam: 'Dražen je toliko velik da se to njemu ne može dogoditi'. Tek nekoliko sati kasnije postao sam svjestan tragičnog događaja. Bilo je to strašno, kao da sam izgubio nekog najbližeg svoga- sjeća se Jurić.

On je kao dječak imao privilegiju družiti se Draženom:
- Tamo negdje '82. ili '83. vraćao sam Draženu lopte dok je ovaj neumorno šutirao na treninzima. Dražen me je čak vozio kući u svom Golfu, bio sam glavni frajer na ulici. Čak sam s njegovom majkom Biserkom skupljao tekstove iz novina o Draženu i lijepio ih u posebnu bilježnicu- zaključio je Jurić.

Da je Dražen inspiracija i puno mlađim generacijama svjedoče i braća blizanci Zvonimir i Tomislav Ivišić. Riječ je o 17- godišnjacima s preko 210 centimetara, u koje su uprte oči brojnim košarkaških skauta, a koje su šibenski lovci na talente uočili u bosansko-hercegovačkom Vitezu i privukli ih na Baldekin:

- Ma, što da vam kažem, Dražen nam je najveća moguća inspiracija. On daje motivaciju svima nama za naporan rad i napredak, bez obzira što nismo iz Šibenika. Teško mi je izdvojiti neku njegovu utakmicu kao najdražu. Gledao sam puno njegovih utakmica i sve su bile pravi užitak za promatranje- kazao je Zvonimir Ivišić, malo stariji od braće blizanaca, kojima mnogi proriču da bi mogli biti nositelji hrvatske košarke u skoroj budućnosti:

- Dražen je svima idol, jer znamo koliko je toga dao za hrvatsku i šibensku košarku. Pokušavamo ići njegovim stopama. Svjesni smo da njemu rezultati nisu pali s neba, nego da je uložio veliki trud. Njegov dres je prvo što vidimo kada uđeno u dvoranu na Baldekinu i to je svima nama motiv za rad- poručio je Tomislav Ivišić.

Prigodnim riječima obratili su se i šibenski gradonačelnik Željko Burić te šibensko- kninski župan Goran Pauk:
- Dražen je nemjerljivo puno učinio na promociji grada Šibenika i sporta. Na nama je da čuvamo uspomenu na Draženov lik i djelo- istaknuo je Burić.

- Godine prolaze od te tužne, ratne, '93. kada je prerano otišao jedan od najvećih. Dražen je osvajao lakoćom igranja i jednostavnošću življenja. Bio je baš svjestka faca- zaključio je Pauk.

Izdvojeno

14. rujan 2020 17:33